Na elitnoj poziciji Rovinja

Ronald Braus i gosti: Nostalgično i vrlo romantično, u spoju generacije, stilova i umjetnosti

| Autor: Doris Žiković
(Snimio Robert Vijatović)

(Snimio Robert Vijatović)


Kako je sunce zašlo na pučinu uvale Lone, na jednoj od najluksuznijih turističkih zona na Jadranu, travnjak ispred rovinjskog hotela Monte Mulini pretvorio se u gledalište pod zvijezdama uklopljeno u prirodno okruženje gdje je započelo ovogodišnje izdanje tradicionalnog koncerta »Ronald Braus i gosti«.

Na elitnoj poziciji Rovinja koja je zablistala uz scenografiju efektno osvijetljenih pinija mnogobrojna publika je uživala u glazbi, plesu, modnoj reviji, sve u svemu nezaobilaznoj kulturnoj priredbi koja se već 26 godina odvija pod kreativnom palicom osnivača i umjetničkog direktora »Rovinj Art & More festivala« Ronalda Brausa, umjetnika koji je već decenijama nezaobilazno ime u kreiranju kulturnih događanja u Rovinju.

(Snimio Robert Vijatović)(Snimio Robert Vijatović)

Važni trenuci

Nostalgično a ujedno i vrlo romantično, Braus je biranim programom uspio spojiti različite generacije, glazbene stilove i umjetnosti u jednu cjelinu. Za sve ukuse našlo se ponešto: od operete, šansone, evergreena, klapske pjesme, plesa i modne revije. Nastupili su mezzosopranistica Blanka Tkalčić, Irma Dragičević, klapa Valdibora, plesni par Nikol Car i Bartol Brusić iz Rijeke, petnaestogodišnja Ana Ajduković i 84-godišnji Lado Leskovar, jedan od posljednjih velikih predstavnika zlatnog doba šansone u vrijeme Jugoslavije koji je, između ostalih, otpjevao pjesmu s Opatijskog festivala 1964. »Potraži me u predgrađu«, a uz sve njih neizostavan svestrani Ronald Braus. A kao gosti na pozornicu su izašli poznati slovenski voditelj Dnevnika Saša Krajnc i baletni umjetnik i koreograf Dinko Bogdanić, inače česti posjetitelji Rovinja.

(Snimio Robert Vijatović)(Snimio Robert Vijatović)

Ronald Braus izuzetno je zadovoljan održanim koncertom. »Nakon 26 godina čovjek bi možda pomislio da se na ovakav koncert navikne, ali zapravo je svako izdanje nova priča i nova emocija. Ove godine posebno me razveselila atmosfera – prekrasan ambijent parka hotela Monte Mulini, brojna publika i program koji nas je na neki način vratio u zlatno doba zabavne glazbe. Mislim da smo uspjeli ostvariti ono što sam želio: napraviti elegantnu, toplu i nostalgičnu večer, ali istodobno pokazati da dobra glazba nema generacijskih granica«, kazao je Braus osvrnuvši se na prve reakcije publike koje su, dodao je, bile zaista prekrasne. Ljudi su mu prilazili nakon koncerta i govorili da ih je večer vratila u neka druga vremena, podsjetila na pjesme uz koje su odrastali, zaljubljivali se i živjeli neke svoje važne trenutke.

- Posebnu emociju izazvao je nastup legendarnog Lade Leskovara, ali jednako me veseli što je publika tako lijepo prihvatila i mlade izvođače, osobito Anu Ajduković i Irmu Dragičević. Blanka Tkalčić svojim je mezzosopranom unijela operetni sjaj, a klapa Valdibora onu prepoznatljivu mediteransku emociju. Upravo taj spoj različitih generacija i glazbenih svjetova bio je ono što je večeri dalo posebnost, smatra Braus.

(Snimio Robert Vijatović)(Snimio Robert Vijatović)

Program je ponovno povezao glazbu, ples i modu te umjetnike različitih generacija. Sve te elemente vrlo je zahtjevno oblikovati u skladnu i zaokruženu cjelinu, ali Brausu je to ujedno i najzanimljiviji dio posla jer nije dovoljno samo okupiti dobre izvođače. »Morate pronaći dramaturgiju večeri, ritam, trenutak u kojem će jedna pjesma prirodno prijeći u drugu, kada publici treba emocija, a kada malo vedrine i zabave. Glazba, ples, moda i scenski elementi ne smiju djelovati kao zasebne točke, nego kao dijelovi iste priče. Upravo u tome vidim smisao ovoga koncerta – da publika dva sata bude dio jednog svijeta koji smo za nju stvorili«, objašnjava.

A najveći izazov zapravo je svake godine isti – kako nakon toliko izdanja napraviti koncert koji ima svoj prepoznatljiv koncept, a da pritom ne postane predvidljiv. Publika očekuje ono zbog čega već godinama dolazi na »Ronald Braus i gosti«, ali organizatori joj istodobno žele ponuditi nešto novo. Ove su godine zato malo promijenili i samu lokaciju pozornice unutar prostora Monte Mulinija, što je večeri dalo drukčiju atmosferu i novu vizuru. Uspjeli su zadržati prepoznatljiv duh koncerta, a opet napraviti večer koja se razlikovala od prethodnih.

(Snimio Robert Vijatović)(Snimio Robert Vijatović)

Dovoljan je pogled

Iza ovako velikog događanja stoji uigran tim koji je organizacijski i produkcijski vrlo učinkovit. Na pitanje kako je tijekom godina uspio okupiti ljude koji razumiju njegovu viziju i mogu je kvalitetno provesti u djelo Braus objašnjava: »To se ne događa preko noći. Tijekom 26 godina oko projekta su se okupili ljudi s kojima se razumijem, koji znaju što želim i koji su svjesni da iza nekoliko lijepih sati pred publikom stoji velik zajednički rad. Neki su sa mnom već godinama i više ne trebamo puno objašnjavati – dovoljan je pogled ili nekoliko riječi. Mislim da je najveća vrijednost kada suradnici projekt počnu osjećati kao svoj, a ne samo kao još jedan posao koji treba odraditi. Upravo zato želim posebno pohvaliti cijeli tim koji svojim profesionalizmom i predanošću omogućuje da koncert svake godine izgleda lako, elegantno i uigrano. Za reviju Loredane Bahorić pobrinula se Zvončica Vucković, dok su Mislav Tomić, Verica Vrščak i Matteo Tromba svojim angažmanom i predanošću dali važan doprinos cjelokupnoj organizaciji večeri.«

Međusobno povjerenje, iskustvo i spremnost cijelog tima da reagira na nepredviđene situacije iznimno su važni. Nakon toliko godina oko ovog se projekta okupio tim ljudi koji se međusobno poznaje, razumije i vjeruje jedni drugima. Upravo zahvaljujući tom iskustvu danas mnoge stvari funkcioniraju gotovo spontano. Svatko zna svoj dio posla, ali svi istodobno gledaju cjelinu. Braus je posebno zahvalan ljudima koji godinama sudjeluju u stvaranju ovog koncerta jer bez njihove predanosti, profesionalnosti i entuzijazma ne bi bilo moguće održavati ovakvu razinu iz godine u godinu.

(Snimio Robert Vijatović)(Snimio Robert Vijatović)

Nakon više od četvrt stoljeća trajanja, iskustvo svakako olakšava organizaciju, ali kreativni izazov zapravo postaje sve veći. Nakon 26 izdanja najvažnije je ne ponavljati se i ne postati dosadan. Koncept mora ostati prepoznatljiv – spoj glazbe, različitih generacija izvođača, elegancije, zabave i druženja s publikom – ali svake godine mora postojati nešto što će večeri dati novi karakter. Ove godine to je, između ostaloga, bila nešto izmijenjena lokacija i drukčije oblikovan prostor, kao i spoj legendi zabavne glazbe s mladim izvođačima. Upravo to Brausa i dalje veseli: pronaći novu nijansu u nečemu što publika poznaje i voli.

Mnogo prostora

Festival se nastavlja vrlo raznolikim programom. Publiku očekuje predstava »Zakopana čuda« Leona Lučeva, uz gostovanje Nataše Janjić Medančić, zatim iznimno snažna predstava »Prima facie«, izložba Duška Šibla u prostoru Spirito Santo te završni orguljaški program u crkvi svete Eufemije s Uršom Ljuban i Matejem Vukićem. Upravo ta raznolikost – od kazališta i likovne umjetnosti do glazbe – ono je na čemu se od početka gradi Rovinj Art & More.

(Snimio Robert Vijatović)(Snimio Robert Vijatović)

Zanimljivo je da Braus još za trajanja ovogodišnjeg festivala već razmišlja o sljedećem izdanju. Zapravo, dok jedno izdanje još traje, već se rađaju ideje za sljedeće. Nakon toliko godina najveći je izazov ostati znatiželjan i ne zadovoljiti se onime što je već postignuto. Braus bi volio nastaviti dovoditi u Rovinj velika umjetnička imena, ali istodobno davati prostor mladim umjetnicima, stvarati nove produkcije i još snažnije povezivati glazbu, kazalište, likovnu umjetnost i sam grad. »Rovinj je sam po sebi nevjerojatna scenografija i još uvijek postoji mnogo prostora koje možemo umjetnički otkriti. Dok god postoje nove ideje i publika koja ih želi dijeliti s nama, mislim da Rovinj Art & More ima lijepu budućnost«, zaključuje Ronald Braus.

Geni moje djece

Već večeras slijedi nastavak festivalskog programa na trgu ispred Kazališta Antonio Gandusio, gdje će biti prikazan dokumentarni film »Geni moje djece« redateljice Vladimire Špindler. Radi se o vrlo osobnom i emotivnom dokumentarcu koji kroz obiteljsku priču, sjećanja i traganje za vlastitim korijenima govori o puno širim temama – o tome što nas određuje, što nas povezuje s generacijama prije nas i što mi ostavljamo onima koji dolaze poslije nas. Upravo zato Ronald Braus misli da će film pronaći put do publike jer, bez obzira na različite životne priče, svi u sebi nosimo dio svojih roditelja, djedova i baka, svojih obitelji i prostora iz kojih dolazimo. Projekcija je predviđena u caffe baru Mante ispred Gandusija, a u slučaju lošeg vremena održat će se u dvorani Zajednice Talijana. Rezervacije nisu potrebne.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama