'Ruke neće da te puste/ta vještina gdje se uči/kako da se kapci spuste/kome da se vratim kući' začulo se sinoć s vrha tribina Malog rimskog kazališta, kao u uvod u koncert grupe Silente. Frontmen Tibor Karamehmedović otvorio je koncert na visini te se spustio kroz publiku pjevajući stihove pjesme "Ništa drugo", novog singla s nadolazećeg albuma.
Pulska publika i bend se vole, to nije tajna, pa je tako i sinoć Malo rimsko kazalište bilo ispunjeno svim generacijama koje su željno čekale početak još jednog koncerta ove dubrovačke grupe. I nisu razočarali. Energičnih dva sata "best of" kolekcije raspjevalo je sve okupljene, uz nemali trud ekipe na pozornici. Tibor ovdje svakako prednjači, nebitno ima li u rukama gitaru ili mikrofon, sekunda nije prošla bez skakanja, trčanja ili gestikuliranja prema publici. Također, skriven u pozadini, ali nadmoćan zvukom, Ivuša Gojan udara snažan ritam na bubnjevima te dodaje rock u ovaj pop-rock bend.
(Snimio Igor Zenzerović)
Uslijedio je skok na hit s prvog albuma, pjesma "Morski ljudi, morske žene" a zatim najnovija pjesma, "Prije ili kasnije", koja je objavljena prije dva tjedna. Nebitno radi li se o starim ili novim pjesmama, publika je kroz cijeli koncert tekst pratila od riječi do riječi.
"Pitanje je ljubavi" dala je priliku mladoj Lari Viktoriji Ilić da pokaže svoje vokalne mogućnosti. Tri su godine prošle otkako je kao vokal došla na mjesto omiljene Doris Kosović i veliko je zadovoljstvo gledati kako ju je publika prihvatila. Ona svakako nije zamjena, nego posebnom bojom glasa daje svoj pečat čak i onim pjesmama na koje smo navikli u drugoj interpretaciji. Dobro se sve to skupa slaže i s aranžmanima violinistice Ivane Čuljak, jer upravo zbog tog instrumenta možemo čak i kada ne znamo neku pjesmu reći - da, to je Silente.
(Snimio Igor Zenzerović)
Tibor nije mirovao, pa je ponovno sišao među publiku zapjevavši "I ovaj put". Gušt je bio gledati lakoću s kojom se kreće među fanovima, a ovakvi potezi stvarali su na momente vrlo intimnu atmosferu.
(Snimio Igor Zenzerović)
Miljenik Sančo, Sanin Karamehmedović, kreativna je snaga benda i zadužen za pisanje tekstova. Inače nadahnut pjesnik, na pozornici se kao basist drži pomalo povučeno i prepušta fokus publike mlađem bratu i djevojkama. No, na nagovor brata Tibora, stao je za mikrofon bez benda i izrecitirao pulskoj publici tako dragu "Oprosti mi Katrin". Čim su se začule prve riječi 'Na stanici u Puli...' fanovi su oduševljeno uzviknuli i popratili ovu bezvremensku uspješnicu Đorđa Balaševića.
(Snimio Igor Zenzerović)
"Još jednom", "Idi", "Mene moje uši lažu", "Sve da ima neki način"... Nizali su se hitovi stari i novi, a zatim je došao trenutak i za "Tercu na tišinu". Pjesma koju znaju i oni koji bend ne slušaju kao da pomalo gubi na važnosti, što je samo dokaz kvalitetnog rada benda za koji se činilo da mu prijeti status one-hit wondera. Daleko su dogurali od tada, te kako je Sanin lijepo primijetio - odrastaju zajedno s publikom.
Tradicija bisa je ispoštovana, bend se pokupio s pozornice pa naravno vratio te odsvirao "Dragi, vjerujem u sve", prekrasnu "Sve što treba znat o ženi", a zatim je uslijedila "Čudna ili čudesna". Tibor nije ni ovaj put odolio porivu za intervencijama u stihovima, što redovito čini na koncertima, 'stradala' je i prigodna posljednja pjesma "Poljubi me za kraj", u kojoj smo mogli čuti - poljubi me u dupe. Reakcije na njegove upadice mogu varirati ali nedvojbeno je da nastup ima puno šarma. Još je dugo nakon što su se upalila svjetla ostao u publici dijeleći autograme i fotografirajući se s fanovima. Bend se za naš grad ne mora brinuti, Pula i Silente vole se javno.
(Snimio Igor Zenzerović)