(Snimio Goran Matijašec)
U petak, 13. veljače s početkom u 19 i 30 sati u Domu hrvatskih branitelja nastupit će David Danijel i Radojka Šverko koncertom u povodu Valentinova, što je bila i prilika za razgovor s njima. Ulaznice su dostupne putem Eventima i prije samog početka koncerta.
- David: Obzirom da je Valentinovo praznik ljubavi, dan kada naglasak dajemo ljubavnoj tematici, takav će biti i naš repertoar. Iako moram priznati da je uglavnom tema naših pjesama ljubav pa nije bilo potrebno posebno prilagoditi program, ali nam je set-lista složena odlično. Radojka Šverko izvest će svoje najveće uspjehe po kojima je prepoznatljiva i koji su obilježili njenu dugogodišnju karijeru, a uvijek su tu i svjetski standardi koje ona savršeno izvodi. Ja sam za ovu priliku odabrao nekoliko pjesama iz njenog repertoara koje ona ne izvodi tako često, neke evergreene na talijanskom i španjolskom, a pripremili smo i nekoliko dueta. Sve je to sjajno posložio i pripremio profesor Vladimir Babin koji će nas pratiti na klaviru.
(Foto: Picasa)
- Radojka: U svakom slučaju jedno osvježavanje sjećanja na godine koje sam provela u Puli na školovanju, na druženju s mojim školskim kolegama i rodbinom. Životni sadržaji iz tog vremena svakako pridonose jednom uzbuđenju. Sjećam se odlazaka na satove pjevanja kod prof. Bunčuga zajedno s Lidijom Percan, sjećam se da je na mom prvom televizijskom pojavljivanju u Zagrebu iza mene bila slika pulske Arene, itd. U Puli sam pohađala ekonomsku školu mada baš i nisam talentirana za ekonomiju, uvijek su me više privlačile note od matematike i od brojki. Tako su se geni posložili.
- David: Pula ima posebno mjesto u mome srcu. Pula je grad koji je bio vrlo važan za početak moga glazbenoga puta. Bio sam često gost na Radio Puli u divnim emisijama Ludvika Slane, još češće gost TV Nove i naše jedinstvene Vesne Petrović Foškere, surađujem s Vesnom Nežić-Ružić, tako da slobodno mogu reći da sam u Puli »kao doma«. Raduje me svaki novi susret s pulskom publikom.
- Radojka: Radi se o osobi koju sam svrstala među dobre ljude prije svega, obrazovane, sposobne, ne samo kada se radi o glazbi nego i kvalitetama s kojima pristupa raznim poslovima na područjima na kojima djeluje. On me zadivio još kao srednjoškolac kada se javio sa željom da nadopuni sudjeluje u kreiranju moje web-stranice koju je tada vodio Saša Čokljat. Već tada sam naslutila da se radi o osobi koja će puno toga ostvariti u životu. Ali ono što me posebno i ugodno iznenadilo bilo je ta njegova interpretacija, pristup glazbi, vrsti glazbe, vrsti kompozicija, kako na stranima jezicima, tako i na našem što je zapravo na našoj pozornici raritet.
Ne poznajem niti jednog mladog glazbenika kod nas koji ima tako široki repertoar i koji jednako dobro izvodi sve glazbene žanrove koje izvodi, uvijek s naglaskom na kvalitetu interpretacije. Dugujemo mu veliku zahvalnost i na mnogim projektima koje je realiziraju na području očuvanja naše glazbene ostavštine. Toliko toga je sakupio, prezentirao, podsjetio na mnoge značajne ljude i sačuvao sjećanje i uspomenu na njih na najbolji mogući način. Ono što bi trebale raditi mnoge institucije u našoj zemlji, to čini upravo on i na tome mu hvala! U životu sam uvijek pomno birala s kime ću raditi i dijeliti pozornicu, ali kod Davida Danijela nikada nije bilo sumnji u izbor.
- David: Naši glazbeni ukusi i izrazi su vrlo slični. Radojka Šverko raskoš svojeg vokala najbolje može dočarati u emotivnim baladama, a upravo njih i ja volim izvoditi. Mislim da ne postoji osoba koja je detaljnije upoznata u glazbeni opus i karijeru Radojke Šverko tako da mnoge njene pjesme i sam imam na repertoaru i izvodim ih kada god se za to pruža prilika. Do sada nikada nismo pjevali u duetu te će ovo u Puli biti premijera i nadam se samo početak još mnogih lijepih glazbenih priča koje nam svima trebaju. Ne samo publici, nego i nama kao izvođačima jer je to ipak jedno uzajamno dijeljenje energije i prilika da se nakon tako jednog koncerta svi osjećamo malo bolje.
- Radojka: Imala sam tu privilegiju već od samih početaka svoje karijere sudjelovati na značajnim međunarodnim smotrama glazbe u svijetu. Sve se to dogodilo zahvaljujući Alfiju Kabilju koji me nazvao za moj rođendan 1969. Zazvonio je telefon i predstavio se gospodin kojeg do tada nisam osobno poznavala, a to je bio Alfi Kabiljo. Odmah je prešao na stvari rekao: »Vi biste sutra trebali biti ujutro u Zagrebu pa bismo otputovali na Kanarske otoke. Vi biste trebali na festivalu pjevati jednu moju pjesmu.« Bila sam potpuno zbunjena. Kakvi Kanarski otoci, kakav festival? Ispričala sam se i rekla kako ja o tome ne mogu sad razgovarati jer ja sad slavim svoj rođendan i da ja nikamo ne idem. Međutim, razgovor smo brzo završili, zatim se javio novinar i urednik Pero Zlatar koji me također pokušavao nagovoriti, no meni je pomalo bilo svega dosta jer je vrijeme sve više odmicalo, a gosti samo što nisu došli. Kad je telefon ponovo zazvonio, javio se moj tadašnji suprug i riješio stvar brzopotezno i sve dogovorio. Nisam obraćala mnogo pozornosti jer sam bila na ljestvama i stavljala zavjese.
Finale svega je bilo da smo mi drugoga jutra otputovali za Zagreb i tu sam upoznala Alfija. Uslijedili su mnogi festivali, ne samo u Španjolskoj, već diljem svijeta. Predstavljali smo našu zemlju u Rio de Janeiru, Seoulu, Tokyu, Los Angelesu, Bratislavi, Caracasu… A što se tiče Davida Bowieja, njega i njegovu tadašnju suprugu srela sam na Oscar Malta International Song Festivalu da bismo naše druženje nastavili na Festival Internazionale del Disco u Monsumanu u Italiji. Bila su to sasvim drukčija vremena, današnjim generacijama potpuno nezamisliva. U prvom planu nam je svima bila glazba, odnosno nije bilo popratnih sadržaja i »blagodati« današnje nam suvremene tehnologije. Svi su tada bili jednaki. U posebnom sjećanju mi je anegdota kada smo u parku dvorca u kojem smo odsjeli naišli na mačiće koje su zatim udomili razni sudionici toga festivala, između ostalog i ja te smo ih »švercali« u avionima pri povratku kući. Upravo zbog toga smo se Bowie i ja još neko vrijeme dopisivali, ali s vremenom se kontakt izgubio. Svatko od nas je gradio svoju karijeru i život nas je odnio u različitim smjerovima. To je često tako u tim umjetničkim krugovima.
- Radojka: Sve se to dogodilo na poziv gospodina Vlade Štefančića. Radilo se o ulozi Jane u našoj prvoj rock operi »Gubec-Beg« kada sam trebala zamijeniti Josipu Lisac koja je otišla u SAD. No, nije sve ostalo na toj ulozi. Uslijedile su uloge Nere u »Gričkoj vještici«, Karoline Belinić u »Karolini riječkoj«, Fantine u »Jadnicima« te posljednja uloga u mjuziklu »Mirakul«. Imala sam i puno ponuda za film, ali sam prihvatila samo jednu u filmu Rajka Grlića »Bravo maestro« s kojim smo bili u filmskom festivalu u Cannesu. Bilo je mnogo ponuda za film, ali je to bilo teško prihvatljivo s obzirom na ostale obaveze u karijeri, ali i privatnom životu. Ja sam bila istovremeno i majka, supruga, šofer, njegovateljica, tako da je bilo teško sve skupa uskladiti.
- David: Hvala vam na ovom pitanju. Uvijek naglašavam kako je za sam početak moga glazbenog puta važna upravo ona. Bila velika podrška, imao sam priliku s njom obići većinu Istre, Kvarnera i Slovenije, ona me upoznala s mnogim osobama iz medija. Od nje sam mnogo naučio, njena jednostavnost, iskrenost i neposrednost u odnosu s publikom je nešto što rijetko tko ima. Cijeli život ju je vodila samo ljubav prema glazbi, nikakve kalkulacije, zarada i slično što je danas normalno u ovoj branši. U svojim razgovorima za medije ju uvijek spominjem, a mislim da sam joj se odužio na najljepši mogući način s reprezentativnom biografijom koju smo objavili 2022. Takvim izdanjem se malo tko može pohvaliti na ovim prostorima, a Lidija ga je zaista zaslužila. Još danas mi se ljudi javljaju i pitaju gdje mogu nabaviti primjerak s obzirom da je rasprodana u rekordnome roku. Lijepo je što sam od samih početaka imao podršku značajnih ljudi iz našeg svijeta glazbe i to mi je najveći kompliment. Upoznao sam divne ljude, nastala su prijateljstva koja već dugo godina sjajno žive uz glazbu.
- David: Radojka Šverko oduvijek je moj glazbeni uzor. Uvijek sam se divio njenom glazbenom putu, njenoj interpretaciji, njenoj scenskoj pojavi i kako je uvijek na najbolji mogući način predstavljala svoju profesiju kod nas i u inozemstvu. Uvijek bez kompromisa, često na svoju štetu, ali s jasnim ciljem. Stvarno je osoba vrijedna divljenja i sretan sam i počašćen što sam imao priliku upoznati je davnih dana i što smo postali zaista bliski i kao obitelj. Uvijek je pratila sve što se događalo u mom životu, od srednjoškolskih dana i fakulteta kada me tjerala da jače »zagrijem stolicu«, pa do mojih prvih glazbenih nastupa, projekata posvećenih povijesti naše zabavne glazbe itd. Zaista je privilegija poznavati osobu kao nju. Tijekom godina bio sam često gost na njenim koncertima, ali ovaj zajednički koncert je sada nešto stvarno posebno i neizmjerno mu se veselim.
- David: Kako sam nedavno napisao biografiju maestra Alfija Kabilja, citirat ću njega: »Publika je onakva kakvom je odgojiš«. Osobno smatram da smo u tome posljednjih godina zakazali i da smo kulturološki pali najniže ikad. Neću zalaziti u druge sfere, iako je i tamo slično, ali u glazbi smo izgubili kriterije i kulturu. Ono što me najviše žalosti je kako brzo zaboravljamo ljude koji su stvarali povijest naše zabavne glazbe, kako ne cijenimo ljude koji su još s nama ovdje. Uvijek spominjem Talijane koji svoje zvijezde drže kao kap vode na dlanu. Uvijek su prisutni u medijima, nove generacije odrastaju tako da su upoznati s njihovom glazbom. Mladi pjevači snimaju obrade njihovih pjesama, snimaju duete s njima, općenito služe kao uzor. A našim mladima su danas uzori sasvim drugačiji ljudi.
- Radojka: Čovjek si u određenim trenucima postavi pitanje treba li nam uopće glazbena naobrazba? Jesu li nam potrebne glazbene obrazovne ustanove? Imamo s jedne strane tako sposobne i talentirane glazbenike, a s druge strane ne činimo mnogo da to njihovo znanje dopire do onih koji bi trebalo. Izgubili su se kriteriji u glazbi, ali i u svemu ostalome. Često se šokiram u kojim odjevnim kombinacijama ljudi dolaze na televiziju. Nema više respekta prema pozornici i publici kakav je bio nekad. Zato sam često i sretna što se polako mičem s takve glazbene scene jer se to prkosi sa svime čemu sam u životu težila.