Grupa Parni valjak vraća se u Pulu 15. kolovoza, mjesto na kojem su održali nekoliko uspješnih nastupa od kojih je jedan ovjekovječen na CD-u i DVD-u. Nekad je sastav dolazio s Akijem Rahimovskim koji nažalost više nije među nama, ali zato je tu nova snaga, Igor Drvenkar, kojeg je pulska publika mogla upoznati na koncertu na Kaštelu prije nekoliko godina.

Posebno mjesto za Pulu

"Pula u našim srcima ima posebno mjesto. Naš Aki bio je počasni građanin Grada Pule, a ovdje smo podijelili s vama i najljepše i najteže emocije. Stoga iznimno cijenimo priliku da opet budemo uz vas u okruženju impresivne pulske Arene" još ranije su otkrili članovi benda, u najavi iščekivanog nastupa u pulskoj Areni. Uz bogati koncertni repertoar, ovogodišnju turneju prate impresivna produkcija i jedinstveni vizualni identitet.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Sredinom veljače ove godine Parni Valjak je započeo veliku koncertnu turneju "50", kojom obilježavaju 50 godina djelovanja. Nakon što su turneju premijerno predstavili koncertom u Splitu,u prepunoj dvorani Gripe, aktivno su nastavili čitav niz koncerata u Hrvatskoj i regiji. Svaki koncert turneje "50" donosi pažljivo osmišljeni repertoar koji objedinjuje njihove klasike, kao i nova autorska izdanja. Članovi benda ističu kako je zajednički nazivnik svih ovih godina ljubav: "Ljubav prema glazbi, ljubav prema publici i ljubav koju nam publika vraća", zbog čega čitava turneja nosi i podnaslov »Ljubav«.

Prije par tjedana objavili su i singl "Kud idemo mi", još jedan kojim najavljuju album. Kako je biti dio jedne ovakve glazbene institucije ispričao nam je Drvenkar koji je prije dolaska u Valjak imao iskustva u kazalištu, posebice u mjuziklima.

Na zadnjem nastupu u pulskoj Areni na kojem je pjevao Aki, na repertoaru je bilo više od 30 pjesama. Planirate li to nadmašiti?

- Ako bude po željama publike – mogli bismo pjevati dok nas Arena ne iseli, haha. Ali, iskreno, nije bit u brojci nego u emociji i energiji. Kad se svi spojimo na istoj frekvenciji, i jedna pjesma može trajati vječno.

Kako je to biti u društvu s tako iskusnim glazbenicima kao što su ovi u Parnom valjku?

- Malo ti dođe kao da si upao u glazbeni NASA program – svi su toliko strastveni i posvečeni tome da te povuče da i ti budeš bolji. A s druge strane, ekipa je toliko opuštena i normalna da zaboraviš da pjevaš sa legendama... Kad dobijem ovako pitanje osvijesti se veliko poštovanje, no zaista - kad smo skupa samo smo bend koji maksimalno uživa u tome što radi.

Kako izgledaju pripreme za koncert i/ili turneju? Je li intenzivnije nego inače?

- Intenzivno je, ali i zarazno. Probe, tehničke probe, vokalne vježbe, dogovori, sitnice... Sve dok se ne složi mozaik. A najdraži dio mi je onaj trenutak kad shvatimo da je sve spremno – a onda opet probamo još jednom, za svaki slučaj.

Koji vam je nastup (vama osobno) bio najizazovniji?

- Prvi s Valjkom, definitivno. To je bio miks uzbuđenja, treme, odgovornosti... i onaj glas u glavi koji šapće "nemoj fulat’ tekst" ili zeznuti bilo što. Srećom, publika je bila puna podrške i pjevala glasnije od mene, pa bi me i izvukli da jesam.

Pretpostavljam da ipak više nema toliko treme (ako ju je ikada i bilo)?

- Ima je uvijek, ali sad je to više pozitivna trema – kao mala količina kofeina za srce. Ako trema nestane skroz, to mi je znak da nešto nije u redu.

U kojim pjesmama Parnog valjka ste se vi najviše našli? Koje vas najviše diraju?

- Volim ih stvarno sve, to su pjesme koje su obilježile generacije... ali nekako se najviše nalazim u novim pjesmama koje radimo zajedno. Možda zato što sam ih pjevao "»iz prve ruke", sudjelovao u stvaranju i traženju tog novog zvuka Valjka. Ima u njima dio mene, pa ih i osjećam malo osobnije. A opet, kad krene "Jesen u meni", i ja postanem publika na sekundu.

Imate bogato iskustvo u kazalištu – kako vam je to pomoglo u glazbenoj karijeri?

- Kazalište me naučilo kako isprčati priču. Jer pjesma nije samo niz tonova – to je mala predstava od tri-četiri minute. A i pomoglo mi je s dikcijom, disanjem, koncentracijom... da ne stanem nasred pjesme i kažem "ček’, koji je sad refren?".

(Snimio Matej Grgić)

Scena uvijek treba svježu energiju

Koja vam je uloga u mjuziklu bila najizazovnija?

- Uloga Zvijeri mi je možda bila najveći test izdržljivosti – maska, kostim, pokreti, a glas mora ostati stabilan. Pilat me najviše gurnuo u psihološku dubinu, a Javert... Javert je bio maraton, i emocionalni i glasovni. Ali najviše volim upravo te uloge koje me natjeraju da izađem iz svoje "sigurne zone" – jer tamo se stvarno dogodi magija.

Osim sˇto radite s Valjkom, radite li i na svojim projektima, nekim autorskim pjesmama?

- Trenutno nisam u fazi da pišem nove stvari za sebe, ali zato stalno nešto radim u studiju – snimam, produciram, pomažem drugima da izbruse svoje pjesme. Nekad napišem koju stvar za druge izvođače, nekad samo budem "uhom" sa strane. Uglavnom, teško mi je biti skroz izvan studija – uvijek nešto petljam oko glazbe, pa makar to nije direktno "moj" projekt.

Vidite li trenutno nekog od mlađih glazbenika odnosno bendova koji bi jednog dana mogao zauzeti mjesto jednog takvog benda kao što je Valjak, netko tko bi mogao puniti arene i na taj način oduševljavati publiku?

- Iskreno, teško je reći, jer su se vremena baš promijenila – scena je danas brža, sve ide kroz mreže i algoritme, a Valjak je to gradio godinama, koncert po koncert. Ali ima mladih koji stvarno imaju talenta, pišu dobre pjesme i što je najvažnije – guraju svoju priču bez kalkulacija. Držim im fige da uspiju, jer scena uvijek treba svježu energiju i nove bendove koji će jednog dana možda puniti arene.

Povezane vijesti

• I Parni Valjak u kolovozu u pulskoj Areni
• Parni Valjak i dalje gazi punom snagom
• U Novigradu nastupaju Frajle, Jinxi, Parni valjak…