Ludovico Einaudi, jedan od najslavnijih svjetskih suvremenih pijanista i skladatelja premijerno će nastupiti u Hrvatskoj, i to 10 lipnja u pulskoj Areni. Poznat po svom jedinstvenom spoju minimalističke klasične i kinematografske glazbe, Einaudijeve evokativne skladbe osvojile su publiku u prestižnim dvoranama kao što su Royal Albert Hall, La Scala i Sydney Opera House. Njegova glazba, često opisivana kao hipnotička, duboko introspektivna i emocionalno rezonantna, prikazana je u nagrađivanim filmovima, uključujući "Nomadland" i "The Father". Ovaj revolucionarni skladatelj i pijanist, od siječnja 2022. nosi titulu najslušanijeg klasičnog umjetnika svih vremena.

Razgovarali smo s njim o pulskom koncertu te o njegovoj karijeri.

(Promo)

Poticajna atmosfera

Počeli ste karijeru kao klasični pijanist, a kasnije ste u Vaš repertoar uključili i druge stilove i žanrove, poput popa, rocka, world musica i narodne te popularne glazbe. Koji je Vaš omiljeni način izražavanja, odnosno u kojem se žanru najbolje osjećate?

- Stilove doživljavam kao različite struje, jezike i dijalekte koji se slijevaju u istu rijeku. Moj idealni izraz nastaje kada uspijem spojiti te različite načine u jednome prostoru, gdje glazba postaje čisti, atemporalni jezik. Tamo se osjećam potpuno svojim: dimenzija je to u kojoj zvuk teče slobodno, autentično.

U Vašoj dosadašnjoj umjetničkoj karijeri bilo je razdoblja kada ste izvodili jazz-rock. Kakve uspomene imate na to razdoblje?

- Sjećam se tog razdoblja kao kreativnog, istraživačkog i eksperimentalnog laboratorija. Bilo je to razdoblje rasta u kojem sam radio mnogo stvari, vezanih uz glazbu i prijatelje.

Potječete iz jedne od najcjenjenijih obitelji u svijetu književnosti. Sin ste Giulija i unuk Luigija Einaudija. Umjesto knjiga, odabrali ste glazbene partiture. Jesu li postojala očekivanja da ćete nastaviti voditi poznatu izdavačku kuću?

(Promo)

- U obitelji je vladala vrlo poticajna atmosfera, s piscima i intelektualcima koji su dolazili kod nas doma. Knjige su bile posvuda, ali trebao sam pronaći svoj prostor koji bi bio slobodniji i fluidniji. Od majke sam naslijedio ljubav prema glazbi koju je svirala kod kuće na klaviru, tu sam pronašao svoju unutarnju sklonost prema takvome vidu izražavanja.

Vaša karijera klasičnog glazbenika započinje različitim skladbama, orkestralnim i komornim, iako komponirate i za razne druge umjetničke sektore, poput filma i kazališta, a 1996. godine osvojili ste priznanje Grolla d’oro za najbolju glazbu za film "Acquario".

- Da, to početno razdoblje bilo je kao baciti prve sjemenke po djevičanskome tlu. Orkestar me naučio kako razmišljati u velikim okvirima, a komorna glazba kako paziti na detalje. Zatim je došao film, koji me naučio kako "vidjeti" ušima. "Acquario" je bio jedan od prvih trenutaka kada je moja glazba pronašla narativni oblik u filmu. Ali u pisanju, u komponiranju za klavir sam pronašao svoj jezik.

Kako ste stvorili ovakav način izvođenja, koji uspijeva napuniti najveće koncertne dvorane Italije i svijeta, ostajući ipak izvođač klasične glazbe, ali s nečim posebnim?

- Moja glazba uvijek se hranila različitim utjecajima, postoji refleksivna komponenta klasičnog korijena, ali emocije su one iz narodne glazbe. Oblici se stalno mijenjaju, postoji mnogo referenci na razne stvari. To je poziv na unutarnje slušanje. Samo sam nastojao biti autentičan, i možda je upravo ta emocionalna transparentnost povezala toliko ljudi.

Kada komponirate glazbu za film, stvarate je za gledatelje ili za redatelja?

- Komponiram da ispričam priču i sve što je između slika. Ponekad je redatelj taj koji pokazuje put, a ponekad je to pogled glumca, krajolik, pokret kamere. Glazba mora pojačati priču.

Do koje mjere dopuštate redatelju da "utječe", odnosno da bude prisutan u kreativnom procesu?

- To ovisi o vrsti suradnje. Redatelj može usmjeravati i inspirirati. Ja prihvaćam i slušam, ali uvijek tražim osobni put u ravnoteži s onim što je traženo.

- Koliko je važna za kompoziciju tema, scenarij, počinjete li stvarati melodije čitajući scenarij ili čekate prve snimke? Je li je lakše skladati kada nemate pred Vama scenarij?

- Ponekad je dovoljno pročitati samo nekoliko redaka scenarija. Ali najčešće moram vidjeti, osjetiti vizualni ritam, svjetlost. Mnogo ovisi o suradnji.

Jeste li osjećali pritisak, odnosno posebnu odgovornost prilikom komponiranja glazbe za TV seriju "Doktor Zhivago", s obzirom na popularnost i prepoznatljivost originalnih melodija Mauricea Jarrea?

- Da, osjećao sam odgovornost, ali moj zadatak nije bio replicirati, već interpretirati novu perspektivu.

Emocije su polazna točka

Mnoge Vaše skladbe su vrlo emotivne, barem one koje smo imali prilike čuti do sada. Smatrate li se emotivnom osobom?

- Da. Emocije su polazna točka onoga što pišem. Bez tog dijela, bio bi to sterilan rad.

Kakav je to osjećaj biti dirigent velikog orkestra?

- To je uvijek duboko iskustvo. Uđeš u kolektivnu struju, gdje svaki pokret oblikuje dah. To je oblik aktivne meditacije, čin povjerenja i čuđenja.

Možete li nam predstaviti repertoar za koncert u Areni u Puli?

- Predstavit ću svoj najnoviji rad "The Summer Portraits", a uključit ću i neke od svojih najpoznatijih skladbi.

Jeste li već bili u Hrvatskoj?

- Ovo mi je prvi put.

- Imate troje djece. Pokazuje li netko od njih interes za klasičnu glazbu?

- Svi oni na svoj način pokazuju interes za glazbu općenito, naravno, bez granica.

Povezane vijesti

• Kvalitetno muziciranje Vladimira Babina u DHB-u
• Koncert Vladimira Mlinarića u Istarskom narodnom kazalištu: Nadahnuto muziciranje vrsnoga glazbenika
• Najslušaniji klasični umjetnik svih vremena dolazi u pulsku Arenu