SPOJ OSAM ZEMALJA U RAZVOJU RURALNOG TURIZMA: Gastro-rutama i kulinarskim radionicama do turističkog uzleta ruralnog zaleđa

Naša tradicijska kuhinja je naš ponos, dio našeg identiteta, povijesti i kulture, i to je najbolje, najkvalitetnije i najvjerodostojnije što se može pružiti turistima koji će iz industrijskog turizma velikih obalnih gradova poželjeti malko pobjeći u brda te malo dalje od obale kušati Mediteran kakav je nekad bio

Pune tri godine trajao je međunarodni projekt MEDFEST u kojemu su partneri iz osam mediteranskih zemalja surađivali na razvoju održivih programa gastro-turizma u ruralnim zaleđima razvijenih obalnih turističkih regija. Osim jasnog socijalno-ekonomskog konteksta suočavanja s problemom razvojnog zaostajanja ruralnog zaleđa koji dijele sve turističke mediteranske zemlje, ovaj je projekt imao i kulturološku konotaciju u promicanju mediteranske prehrane kao nematerijalnog kulturnog dobra zaštićenog od UNESCO-a prije sedam godina.

Mediteranska prehrana

Uvrštenje mediteranske prehrane na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine nije samo svijetom pronijelo osebujan sredozemni sustav izbora namirnica i načina njihove pripreme, već je turističkim, ugostiteljskim i poljoprivredno-prehrambenim poduzetnicima pružilo vrlo jak marketinški potencijal, koji veliki sustavi mogu koristiti s jakom materijalno-financijskom potkrijepljenošću, ali malim proizvođačima i njihovim zajednicama na raspolaganju su zasad tek ovakvi projekti. Glavni cilj projekta bio je razvijanje strategije za buduće kreiranje održivih turističkih sadržaja u ruralnim područjima mediteranskih zemalja, ali su projektni partneri iz osam uključenih zemalja - Slovenije koja je bila nositelj, zatim Hrvatske, Grčke, Cipra, Italije, Francuske, Španjolske i Portugala - u ove tri godine osmišljavali konkretne pilot-projekte u obliku novih turističkih proizvoda koji osim što su poslužili kao modeli za izvlačenje iskustava i pouka za sastavljanje strategije, nastavljaju postojati i funkcionirati kao turistička ponuda i nakon što je projekt formalno završio.

Tako je Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI) razvila novi turistički program nazvan "From farm to fork" (od njive do stola). Riječ je o predsezonskom i posezonskom turističkom programu za manje grupe turista, kojima se najprije prezentira tradicijska istarska poljoprivredna proizvodnja, uključujući i obilazak AZRRI-jeve farme istarskog goveda i drugih autohtonih pasmina podno Gortanovog brijega nedaleko Pazina. Gosti zatim sudjeluju u kulinarskoj radionici u Edukacijsko-gastronomskog centru Istre na Gortanovom brijegu, koju vodi neki od poznatih istarskih chefova i zajedno s njime pripremaju jela koja potom i kušaju, naravno uz istarska vina. Program je zamišljen u trajanju pet sati, ali je i vremenom i sadržajem odnosno izborom namirnica koje će se pripremati, prilagodljiv željama gostiju.

- Ovim programom spajamo tradiciju, kulturu i gastronomiju Istre u jedinstven turistički doživljaj. Nije to za goste na proputovanju kroz Istru koji žele nešto pojesti, već za one koji detaljno žele upoznati vrijednosti Istre i istarskog čovjeka, naučiti kolika je to baština ugrađena u jela koja i sami pomažu pripremati. I spoznati da konzumirajući ta jela neposredno pomažu proizvođačima tih namirnica, ističe voditeljica projekta "From farm to fork" Jasenka Kapuralin iz AZRRI-ja. Program je testiran na ciljanim grupama gostiju, prezentiran turističkim agencijama i vodičima, a uskoro ovaj turistički proizvod, u svijetu poznat kao "cooking class", kreće na tržište.

Između mora i planina

Francuzi su u sklopu ovog projekta kreirali pet enogastronomskih izletničkih tura u pirinejskom području na jugu zemlje, pod geslom "Između mora i planina". Osmišljene kao jednodnevni ili dvodnevni izleti pješice, na električnim biciklima ili mini-busom, u priobalju čak i kajacima, ture su trasirane kroz polja aromatičnog bilja, vinograde i vinske podrume, poljoprivredna gospodarstva i tradicionalne zanate. U ponudi su lokalna tradicijska jela i vođene degustacije vina, ali i kulinarske radionice i berba plodova od kojih se na licu mjesta pripravljaju obroci. Ture su u ponudi cijele godinu, a teme su sezonske, od recimo trešanja preko kestena do gljiva.

Talijanski je projekt smješten u okolicu gradića Spoleta u pokrajini Umbriji. Uz novi gastro-festival posvećen gljivama i aromatičnom bilju krajem listopada i početkom studenog, turiste se vabi na upoznavanje čitave destinacije, s prirodnim i kulturno-povijesnim znamenitostima kao nadgradnjom gastro ponudi.

Ciparski projekt posvećen je medu, a smješten je u ruralno zaleđe turističkog grada Larnace. Objedinjuje tri proljetna festivala posvećena medu, od kojih je jedan namijenjen djeci. Gastro ponuda temeljena je na medu, no tu su i kulinarske te radionice izrade svijeća od pčelinjeg voska, pa i jednodnevni tečajevi pčelarstva za turiste. Infrastruktura ovog projekta su medne rute ili ceste meda, koje i izvan termina ovih triju festivala pružaju turistima mogućnost obilaska pčelarskih gospodarstava u široj okolici.

Portugalci su također osmislili turističke gastro rute u ruralnom zaleđu južne portugalske obale u regiji Algarve. Pod geslom "Najbolje što Mediteran nudi", organiziraju izlete kroz dojmljive i šarmantne ruralne pejzaže s posjetom mjesnim poljoprivrednim ili ribarskim gospodarstvima, vinarima, proizvođačima suhomesnatih i drugih tradicijskih prehrambenih proizvoda, ili pak tradicijskim zanatskim radnjama, kao što je proizvodnja pluta, najpoznatijeg portugalskog izvoznog proizvoda. Domaćinstva uključena u ove rute svojevrsni su interpretacijski centri pa posjetitelj osim upoznavanja imanja, može razgledati mali muzej te sudjelovati u radionicama, primjerice pripremanja kruha s aromatičnim travama i rogačevim brašnom. Kruh koji su sami mijesili i pekli po uputama domaćina, turisti kasnije i kušaju uz obrok, a hrana koju na takvom seoskom imanju zasigurno je drukčija od one u obalnim restoranima.

Siguran plasman

Gastro rute su u katalonskom zaleđu Pirineja kreirali i španjolski partneri. U malim selima na ovoj ruti turisti su usmjereni na poljoprivredna gospodarstva koja se bave tradicionalnom proizvodnjom aromatičnog bilja i starinskih kozmetičkih preparata, kozjih, ovčjih i kravljih sireva, voćnih džemova, vina, mesnih proizvoda, povrća, žitarica, pa čak i craft piva. Na nekim rutama naglasak je na ekološkoj proizvodnji i prehrani, a najzanimljivije zvuči ona koja prolazi kroz sela Oliana, Peramola i Masia La Penella a posvećena je kozjem siru i domaćem čipsu od krumpira.

Slovenci su svoj projekt smjestili na Kras, visoravan u zaleđu Trsta, a osmislili su ga kao kombinaciju gastro ruta i kulinarskih radionica. Na rutama su seoska domaćinstva i ugostiteljski objekti nalik našim agroturizmima u kojima gosti mogu sudjelovati i u berbi te pripremanju jela. Rute su tematski posvećene aromatičnom bilju, pršutu, vinu i gastronomiji Krasa, a promidžbeni naglasak svih je na kraškome pršutu i teranu.

Grčki projekt, smješten na otok Kretu, najrazličitiji je od svih ostalih, iako i on sadrži gastronomske turističke rute u zaleđu najvećeg kretskog grada Herakliona. Rute su tematski posvećene povrću, kušanju vina, branju maslina i kušanju maslinovog ulja te tradicijskoj otočkoj kuhinji, no originalnost ovog projekta je u osnivanju "business-to-business" foruma koji poljoprivrednike iz zaleđa poslovno spaja s turističkim i ugostiteljskim poduzetnicima koji nužno trebaju njihove proizvode žele li opravdati nazivanje svoje ponude tradicionalnom i autentičnom.

Osam zemalja, osam različitih viđenja putova do rješavanja problema turističke nerazvijenosti ruralnog zaleđa, ali jedan zajednički nazivnik, najbolje definiran u pojmu kojim svoje gastro-rute promiču ciparski partneri u projektu - ponos. Naša tradicijska kuhinja je naš ponos, dio našeg identiteta, povijesti i kulture, i to je najbolje, najkvalitetnije i najvjerodostojnije što se može pružiti turistima koji će iz industrijskog turizma velikih obalnih gradova poželjeti malko pobjeći u brda te malo dalje od obale kušati Mediteran kakav je nekad bio.