Imam svoje dobavljače koji mi osiguravaju pravo domaće meso, objašnjava Ali Jugovac. U kuhinji koriste svoje vino, serviraju maslinovo ulje vlastite proizvodnje, povrće dolazi iz obiteljskog vrta, a sve suhomesnate proizvode i domaću paštu nabavljaju u unutrašnjosti Istre, najviše iz Kringe

Ima jedan restoran u središtu Poreča gdje svaki dan možete pojesti pijat dobre, tople, domaće maneštre. Zove se Dva ferala i nalazi se na početku rive, nekoliko koraka od lijepe zgrade gradskog kazališta. S prostrane terase restorana pratite lučki promet u mirnoj uvali omeđenoj otokom Sv. Nikole, šetnju turista, svakodnevni život ribara i vlasnika brodova i brodica koji prevoze goste duž istarske zapadne obale.

Maneštru kuha Đuli Jugovac i naglašava da je priprema bez pešta jer je tako laganija, bliža ukusima turista. Uostalom miris i gušt kobasice garantiraju domaći doživljaj. Mlada i zgodna Porečanka slijedi i nadopunjuje brata Alija od kad je Ali Jugovac otvorio svoj prvi lokal 1999. godine. Suradnja brata i sestre funkcionira, dopunjavaju se s malo riječi, više pokretima i migom, svaki zna svoj posao. Dok ručamo dobacujem “Đuli, brat te ne sluša” a ona: “Vero ni ja njega”. Osim što se brine za goste na terasi ona priprema i kolače. Ponudila mi je pitu od jabuka.

- Pitu od jabuka radim s grisom i oštrim brašnom. Kolač se zove nevjerna Tonka, a ti slobodno napiši da je pravi nevjerna Đuli, dobacuje ona sa smiješkom.

Otac se protivio

Ali Jugovac (rođen 1975. dok je sestra dvije godine mlađa) započeo je ugostiteljsku karijeru kao pomoćnik picajola s 18 godina, nakon što je završio srednju elektrotehničku školu u Puli. Zaposlio se u tadašnjoj porečkoj pizzeriji Vulkano i tamo izučio zanat.

- Otac Milan je cijeli život radio kao konobar u Rivierinom hotelu Luna. Svjestan težine posla rekao mi je, ti to nećeš delat i natjerao me da upišem elektrotehniku. Nisam ga poslušao, kad su 1994. otvorili pizzeriju Diablo u Gortanovoj ulici postao sam prvi picajolo, dvije godine kasnije zvali su me u novootvorenu pizzeriju Nono u Zagrebačkoj ulici. Zvali su me jer sam očito bio dobar i tako sam 1999. otvorio svoju pizzeriu Monte u rovinjskoj ulici.”

Devet godina kasnije Ali je istovremeno otvorio konobu na rivi a na sadašnje mjesto se preselio 2014. godine. Lokal Dva ferala ima prostranu terasu, ljeti je ugodno, gosti uživaju u hladu visokih stabala crnike koji su posađeni početkom prošlog stoljeća. Pokazuje mi staru sliku porečke rive na potezu gdje se nalazi restoran.

- Čekam da počne obnova rive. Projekt nije loš, dodir s morem bit će neposredniji, maknut će se sve što kvari vizuru prave mediteranske rive. Kao što sad vidiš natrpani smo automobilima i plastično - željeznim barakicama za prodaju suvenira. O uređenju rive se godinama govori, nadam se da smo korak do realizacije, kaže Ali.

Neizostavna pizza

Prije nego što je preuzeo poslovni prostor mladić je izvršio detaljnu analizu, istražio je tržište, pitao sve poznate što u Poreču nedostaje.

- Dobio sam uvijek isti odgovor: nema domaće kuhinje, na rivi i u starogradskoj jezgri ne možeš pojesti pijat maneštre ili fuže i tako evo mog lokala koji nudi isključivo domaću kuhinju, kaže mladi ugostitelj.

Iako ih je otac, ugostiteljski radnik, odvraćao od tog posla Ali i Đuli imali su dvije none od kojih su naslijedili ljubav prema domaćoj kuhinji.

- Nona Pierina Babić iz Selina kuhala je po seoskim svatovima na širem prostoru Lovreštine, uz nju spoznao sam sve tajne tzv. kontinentalne kuhinje. Nona Atilija Jugovac iz Radmani bila je osebujni lik. U mladosti je radila kao konobarica u jednom tršćanskom restoranu pokraj dvorca Miramar. Kada se obitelj preselila na stanciju Gržina pokraj mora, otac Milan i stric Mario imali su barku i stalno išli na more. Od njih sam preuzeo sve tajne pripremanja ribljih specijaliteta,” priča Ali.

Kod Dva ferala možete naručiti i pizzu, jer Ali nije odustao od prve ljubavi, s druge strane kaže da su gosti često niže platežne moći pa se ugostitelj mora prilagođavati tržištu. Ipak malo smo se zadržali na domaćoj hrani koju nude.

- Pravim šugo sa svim vrstama mesa, uključujući i divljač, ali kod nas možete kušati i domaći žgvacet. Razlika između šuga i žgvaceta je bitna. Dok se za šugo luk dinsta i potom se dodaje meso kod žgvaceta prvo se friga meso na ulju. Kad dobro požuti dodaje se luk, a jedini su začini mažuran i bosiljak. Koristim juneće i pileće meso, imam svoje dobavljače koji mi osiguravaju pravo domaće meso, objašnjava Ali Jugovac.

Brat i sestra imaju svoju knjigu recepata, sve je točno naznačeno.

- Često se dogodi da moramo mijenjati pomoćnog kuhara, ali promjena osoblja ne utječe na kvalitetu, knjiga nam je putokaz, kaže Đuli.

Samo domaće

Obitelj Jugovac obrađuje svoj maslinik i vinograd. Serviraju svoje maslinovo ulje i koriste svoje vino.

- Domaće vino pravljeno po tradiciji koristimo samo za kuhinju, jer je vino temeljni element istarske kuhinje pa mora biti dobro, prirodno. S domaćom kobasicom ili ombolom valja koristiti najbolje vino, a ono što mi radimo u konobi slijedi stara pravila kuhanja dropa, kaže Ali.

Restoran nudi i domaći kruh, s maslinovim uljem valja kušati i frigani kruh. Jako je ukusan, a za njega se brine Đuli. Povrće dolazi iz njihovog vrta, a sve suhomesnate proizvode i domaću paštu nabavljaju u unutrašnjosti Istre, najviše iz Kringe. Restoran Dva ferala je istarska oaza u središtu Poreča, Ali Jugovac i dalje se drži svog prvotnog koncepta i objašnjava da nije lako u vrijeme kada je grad ispunjen ponudom fast fooda uz neizbježne ćevape i frigane lignje. Po njihovim procjenama ove je godine vanpansionska potrošnja pala za nekih 15 posto.

- Nedavno sam razgovarao s povećom grupom kolega i svi smo se složili da je pao promet. Gosti troše sve manje, najčešće se priklanjanju provjerenoj globaliziranoj kuhinji, zaključuje Jugovac.

Povezane vijesti

• Svađe oko zaposlenja u gradskoj upravi Poreča
• Grad pečenim volom časti sugrađane i goste
• Porečki turizam na pragu apsolutnog rekorda