MARATON IZRADE KRATKOG FILMA

PULSKA FILMSKA TVORNICA U tri dana snimljeno čak devet kratkometražnih filmova

Svaki od sudionika ovog trodnevnog "maratona" na raspolaganju je imao četiri sata snimanja i osam sati montaže, tokom kojih su se nadobudni filmoljupci mogli pod budnim okom mentora upoznati i okušati u cjelokupnom procesu stvaranja filma

| Autor: Roberto RAUCH
"Uspon" Mladena Radića

"Uspon" Mladena Radića


Projekcija devet kratkometražnih i dokumentarnih filmova nastalih u sklopu 8. maratona izrade kratkog filma "Production in" održana je prošlog četvrtka u Pulskoj filmskoj tvornici. Cilj ovog trodnevnog "maratona", koji je održan od 22. do 24. siječnja, bio je upoznati polaznike s procesom snimanja filma - svaki od njih na raspolaganju je imao četiri sata snimanja i osam sati montaže, tokom kojih su se nadobudni filmoljupci mogli pod budnim okom mentora upoznati i okušati u cjelokupnom procesu stvaranja filma.

Nakon projekcije filmova, koji su se osim u prostoru Pulske filmske tvornice mogli gledati i online, održano je i "Kritičko rešeto", tradicionalni program koji prati svaku projekciju nove produkcije Tvornice. U "rešetu" svaki put gostuje drugi filmski djelatnik sa zadatkom da filmove ocijeni i prokomentira, a gost je ovaj put bio zagrebački producent i filmski pedagog Oliver Sertić. U maratonu su kao mentori sudjelovali redatelj i filmski pedagog Zorko Sirotić, snimatelji i montažeri Jurica Marković i Leo Gamboc, filmski autor i snimatelj Michele Bulešić. Voditelji projekta bili su filmska autorica Sanda Letonja-Marjanović te producent i filmski pedagog Marko Zdravković-Kunac, koji je i moderirao razgovor.

Prvi film "Uspon", djelo je novinara našeg lista Mladena Radića. U njemu su glavni akteri Puljanka koja se nakon dvadeset godina u inozemstvu vratila u svoj rodni grad te jedan sugrađanin koji je odlučio ostati u Puli. Film iz gledišta glavnih likova propitkuje danas veoma aktivnu dvojbu mladih ljudi - otići iz opustošene Pule, ili ostati u gradu koji je nekad, kako kaže muškarac, bio njegov, premda su se do danas obojica promijenili. Efekt puste Pule podcrtan je samim načinom snimanja, budući da je dijalog glavnih likova uglavnom sniman s veće distance. Akademik Sertić je film pohvalio i poručio kako ga se moglo i malko produžiti, a Radiću je predbacio činjenicu da u filmu nema dodatnih kadrova s pulskim znamenitostima, na što mu je autor poručio kako mu je cilj bio izbjeći stvaranje klasične "pulske filmske razglednice".

S ovakvom je tematikom, u posljednje vrijeme sve češće uklopljenom u naziv "pulska tapija" usko vezan i film Masima Parisa. U njegovom se filmu "Puna je Pula", paralelno s tradicionalnim istarskim napjevom izmjenjuju paradoksalni statični kadrovi u kojima dominira pulska praznina i zapuštenost.

Kratki dokumentarni film Silvia Belušića, naslovljen "Čovjek koji je pao s Arene", bavi se sugovornikom koji kroz vlastito sjećanje prepričava preživljavanje čovjeka koji je, kako i sam naziv sugerira, pao sa pulske Arene. Njegov je osobni doživljaj popraćen efektnim arhivskim snimkama Titove štafete te dragocjenom scenom čovjeka koji uistinu trči po vrhu pulskog spomenika. Dodatan efekt daju završne scene filma, koji prelazi u svojevrsni meta-film gdje se autor u montaži igra sa samim pripovjedačem i izlazi iz uobičajenih dokumentarnih okvira.

Svestrani Igor Zenzerović, protagonist filma "Uspon", također je glavni akter vlastitog filma "Prsnuti (Pop)". Ovaj kratki igrani film upečatljivog umjetničkog izričaja, praćen konstantnim rominjanjem kiše u pozadini, prikazuje čovjeka zarobljenog u oronulom prostoru gdje sizifovski maljem razbija zid. Kroz prozor mu slučajno doleti crveni balon koji ga zaintrigira, a simbolističko puknuće balona veže se za mentalno "prsnuće" protagonista.

Veliki potencijal i estetsku snagu imao je "The project", kratki igrani film Nina Paulina u kojem je Libero Kokotović efektno odglumio starijeg znanstvenika koji radi na tajnom projektu o umjetnoj inteligenciji. Film upotpunjava i stari VHS format, no gubi snagu zbog činjenice što protagonist ne priča, već je njegov govor pušten kroz teško razumljivu audio snimku, dok je njegov finalni suicid ponešto predvidljiv.

Film "Ljudski tragovi" Jadranke Mitrović fokusirao se na pitanje "što bi more, kad bi pričalo, poručilo ljudima", a pritom se dotiče i teme smeća koje more "vraća" ljudima. Veoma aktualni prizori odbačenih "coffee to go" čaša i ljudi koji poručuju što bi oni rekli da su more, popraćeni su pozadinskom klasičnom glazbom.

"Gol u tvornici" autorice Mateje Kelemen pravi je primjer potpuno spontano snimljenog filma. Sniman je u prvom licu, odnosno iz perspektive samog snimatelja koji se kreće po prostoriji, a završava kao noćna mora markantnog Marka Zdravkovića Kunca.

Upečatljiv je bio kut snimanja filma "Spazza Pometi" Debore Trusgnach gdje, kako je kasnije objašnjeno, kamera na skateu prati metenje tla koje se nakon interijera premješta u vanjski svijet. Film se veže i za motiv vještice, odnosno "befane", koja pri kraju filma uz zajedljiv urlik gledateljima prikazuje papir s rečenicom koja filozofski propitkuje postiže li čovjek metenjem i svojevrsnu unutarnju katarzu.

Šlag na kraju bio je "Češalj krvave smrti" srednjoškolca Antuna Verka Rumca koji se, vjerojatno nesvjesno, gledateljima predstavio vrhunskim treš hororom. U zapuštenoj i mračnoj tvrđavi dvojica glavnih likova prepričavaju si misteriju o krvoločnom češlju od kojeg zatim i bježe, a radnja i humor upotpunjeni su autentičnim pulskim žargonom.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater