Pulska filmska tvornica ovih je dana predstavila filmove od kojih je većina nastala u sklopu 16. Škole filma. Zbog epidemiološke situacija prezentacija je održana online, a filmovi se i dalje mogu pogledati na Vimeu.

Uz stručno vodstvo mentora radionice Katarine Radetić, Lea Gamboca, Sande Letonje-Marjanović i Marka Zdravkovića-Kunca realizirano je pet kratkih filmova, o to su igrani filmovi "Cijena prijateljstva" Ane Burić, "Oteta djevojčica" Iris Bijuk, "Ništa" Nina Paulina te dokumentarni "Von Trapp i ja" Olivere Jović i "Ispod Pule" Jadranke Mitrović. Također, predstavljena su i dva filma nastala na prethodnim školama filma Pulske filmske tvornice, ali su završeni za vrijeme lockdowna, a to su "Proglas" koji potpisuju Ivana-Nataša Turković i Boris Vincek te "Naplavine" Silvija Belušića.

Nakon projekcije raspravu o filmovima kroz svoje "Kritičko rešeto" vodio je redatelj i filmski pedagog Zorko Sirotić. Predstavio je autore, analizirao i komentirao filmove te autorima pokušao pružiti smjernice za eventualne dorade. Šteta što Sirotić filmove nije pogledao prije online premijere jer bi se tako puno bolje mogao spremiti i usmjeravati raspravu.

Pogledali smo pet filmova. Tako je "Cijena prijateljstva" poučan film mlade autorice Iris Bijuk koja pohađa osnovnu školu Giuseppina Martinuzzi, dok je "Oteta djevojčica" također djelo mlade školarke Ane Burić koja je odlučila napraviti krimić, a ovo što smo vidjeli je jedna nedovršena "polu-radna" verzija. Nino Paulin predstavio se autobiografskim filmom sumorne atmosfere čija je priča vezana uz pandemijsku karantenu a nazvan je "Sutra" i oko njega se nakon projekcije povela rasprava koliko ima u njemu igranog, a koliko dokumentarnog.

Svi filmovi imaju određenu kvalitetu, no najbolji su "Proglas" i "Naplavine". "Proglas" iza kojeg stoje Ivana-Nataša Turković i Boris Vincek ima potencijala da se možda mrvicu doradi s još kojom scenom koja bi upotpunila naslovni proglas koji ljude, protivno uobičajenoj svrsi ovakvih i sličnih deklamacija, poziva da nešto ne čine. Konkretno, priča je smještena u 2237. godinu u Pulu čije kadrove vidimo dok slušamo poziv građanima da ne izađu i ne glasaju na lokalnim izborima (koji su, uzgred budi rečeno, na redu za nekih šest mjeseci, ove godine). Spomenuti proglas prerađeni je tekst koji je Vincek napisao za jednu izložbu Josipa Pina Ivančića koja se zvala "Chi fa meno".

"Naplavine" se, kao što i ime sugerira, događaju na vodi. U filmu nema dijaloga, ali ima dovoljno simbolike počevši od grančice koja podsjeća na ljudsku figuru. "Naplavine" i "Proglas" povezani su i time što imaju političku poruku. Kod "Proglasa" je ona nedvosimisleno sarkastična i puno jasnija, a razlog tome je zato što je ona odaslana verbalno. Kod "Naplavina" nema pričanja i pripovjedanja, iako je jasno da otpočetka postoji priča koja svoj smisao dobiva u kontekstu a to je izbjeglički val, tako da su te naplavine zapravo izbjeglice. Zbog toga "Naplavine" nisu sasvim jasne na prvi pogled, no Belušićev film tjera na razmišljanje i jasno je da tu ima nečega puno dubljeg, no Belušić ništa ne nameće nego diskretno sugerira. I kada bi "Naplavine" otrgnuli iz spomenutog konteksta, mogli bih ih zamisliti kao jednu kratku životnu priču, o ljudskom životu koji plovi na valovima nemirnog mora, kako god da se percipira.

Povezane vijesti

• Pletikos, Korovljev i Čučić vode filmske radionice
• Tomislav Fiket u Pulskoj filmskoj tvornici
• Ciociara u Pulskoj filmskoj tvornici