POČINJE SUTRA I TRAJE DO 1. KOLOVOZA

Igor Mirković, direktor Motovun Film Festivala: NAŠ JE FESTIVAL DRUKČIJI, OD POČETKA GA RADIMO S VELIKOM LJUBAVLJU

Vrlo sam zadovoljan ovogodišnjim programom jer ga je bilo izuzetno teško raditi budući da je pandemija zaustavila i blokirala tržište filmova i ponuda je znatno smanjena. Unatoč tome, u takvim okolnostima, uspjeli smo svejedno napraviti program koji mi se čini da će u priličnoj mjeri biti za dušu publike

| Autor: Mladen RADIĆ
Igir Mirković: Najmoćniji film koji nam dolazi je japanski "Kolo sreće i fantazije" koji je dobio Srebrnog medvjeda (Snimio Samir Cerić Kovačević/Arhiva MFF)

Igir Mirković: Najmoćniji film koji nam dolazi je japanski "Kolo sreće i fantazije" koji je dobio Srebrnog medvjeda (Snimio Samir Cerić Kovačević/Arhiva MFF)


Od sutra do nedjelje u Motovunu će se održati Motovun Film Festival po kojem je ovaj gradić nadaleko poznat i na čije brdo opet dolazi "brdo filmova", koroni unatoč, no uz neka nova pravila. Neće tu biti samo filmova, nego kao i uvijek i dobre glazbe zahvaljujući jakim domaćim imenima. Da nije bilo lako napraviti program ovogodišnjeg izdanja festivala koji traje više od 20 godina, ispričao nam je direktor Motovun Film Festivala Igor Mirković kojeg, unatoč svemu, i dalje ne napušta optimizam.

I s potvrdama i bez njih

- Koliko je, vama kao direktoru, korona zadala briga i stresa. Jeste li uspjeli pronaći neki modus da sve to ispadne kako treba?

- Ovo je najgora situacija koja organizatore može zadesiti zbog toga zbog toga što sve što radite kao organizatori nastojite organizirati i predviđati, a ova situacija se opire tome zato jer se okolnosti stalno mijenjaju. Sve što ste isplanirali prije dva, tri ili četiri mjeseca više ne važi, i morate stalno imati neke projekcije i predviđanja. Nadamo se da će pravila koja smo sada precizirali biti konačna, ali moguće je da bude potrebe za još nekim korekcijama. Pokušali smo napraviti neku kombinaciju između festivala koji je otvoren za sve i sigurnosti za posjetitelje. Baš zato smo napravili samo one projekcije kojima će se moći prisustvovati samo uz predočenje digitalnih covid potvrda, to su projekcije koje su zatvorene u kinima, dok za naše glavne projekcije, one na otvorenom, nije potrebna potvrda. Napravit ćemo gledalište s razmakom i tu će ljudi moći dolaziti bez da predočavaju potvrde, samim time je jasno da je i pristup festivalskim lokacijama moguć bez potvrda. To je taj otvoreni dio, ali onda dolazi to da je naš festival uvijek htio imati projekcije što je duže moguće i imati nekakav zabavni program nakon toga. Kao što znamo, u Hrvatskoj je u ovom trenutku radno vrijeme limitirano do ponoći, a svi koji rade nakon ponoći, što mi namjeravamo, moraju također pregledavati covid potvrde posjetitelja tako da će glazbeni program koji slijedi nakon projekcija također biti uz covid potvrde. Na kraju, i ove godine ćemo imati naš festivalski kamp u kojem se posjetitelji smještaju besplatno, ali ove godine također samo uz potvrde jer je u pitanju vrlo jednostavan smještaj u kojem ne možemo osigurati dostatne mjere distance i zbog sigurnosti za sve zaključili smo da ćemo ove godine uvesti potvrde. Znači, nekakva kombinacija – može se i s potvrdama i bez njih. S potvrdom se može puno više. Mi kao organizatori bi bili puno sretniji i život bi nam bio puno jednostavniji da toga nema. Jedino u što smo bili sigurni i u što smo i dalje sigurni je da će na Motovun film festivalu važiti ona pravila koja će biti aktualna u trenutku njegovog održavanja. Prema tome, ako sve ostane kao što je sada, onda će vrijediti ovakva pravila.

- Znate li možda koliko će manje publike biti u odnosu na ono zlatno doba festivala prije korone?

- Gledališta će, naravno, biti limitirana, samim time što ćemo morati paziti na razmak, broj raspoloživih mjesta bit će upola manji od onoga što smo navikli, ali to je cijena održavanja ovogodišnjeg festivala, dok će zatvorena kina imati normalne kapacitete.

Okolnosti se stalno mijenjaju

- Na festival sam dolazio davno i bilo mi je odlično što sam se mogao osloniti na autobusni prijevoz, ne sjećam se je li išao od Pule do Motovuna ili je kretao iz Pazina. Postoji li mogućnost da se ove godine opet uspostavi koja autobusna linija baš za vrijeme festivala?

- Hvala vam što ćete mi dati mogućnost da se malo požalim. To je problem s kojim se suočavamo godinama i nikako ga ne možemo riješiti. Autobusi lokalnog prijevoza ne staju u Motovunu. Svake godine iznova se pokušavamo dogovarati s lokalnim prijevoznicima, uvjeriti ih, zamoliti ih, na bilo koji način postići da oni u tih pet festivalskih dana svoje redovne linije koje prolaze pokraj Motovuna, samo zaustave u Motovunu. Dakle, ne da rade nove linije nego samo da u tih pet dana naprave stanicu. Ponekad mi se čini da bi lakše bilo doći na mjesec nego to postići. Mi ustrajemo na tome, ali moram reći da i dalje nismo postigli neke rezultate, pa da iskoristimo ovaj intervju, ako netko u ovoj zemlji ima moć uvjeriti lokalne prijevoznike da omoguće da ljudi mogu doći u Motovun, bio bih beskrajno zahvalan. Mi se bavimo prikazivanjem filmova, prijevoz nije naš posao, mi tu ne možemo napraviti puno. Čini nam se da tražimo vrlo malo i mislim da je tu problem u općoj prometnoj povezanosti koja je takva kakva je.

- Kako to da ste svih ovih godina opstali u Motovunu, što vas je ovdje zadržalo?

- Živimo u vremenu bez idealizma pa vjerujem da mnogi neće povjerovati ovo što kažem, ali mi koji radimo taj festival, radimo doista prije svega iz ljubavi jer nemamo nikog zaposlenog u festivalu i nitko od nas ne živi isključivo od toga. Svi radimo neke druge poslove, i ako nije pretjerano reći, rekao bih da zarađujemo više na drugim projektima nego na ovom. Nas to jako veseli, to je jedna ekipa ljudi koji su novinari, profesionalci u filmu, redatelji... Jednostavno znamo da ćemo se negdje 1. svibnja svake godine skupiti i još jednom napraviti festival, zato što je to projekt za kojeg nam se čini da ga ima smisla raditi. Osobno radim festival 23 godine i jedini sam koji je opstao od prvog dana. Da meni neki drugi puno važniji, značajniji festival ponudi da radim za njih ja to sigurno ne bih prihvatio jer nikada u životu nisam zapravo namjeravao raditi festival. Sviđa mi se raditi upravo ovo jer to je festival koji je drukčiji, koji je poseban, koji radimo s velikom ljubavlju i veseli me taj konkretan festival. Inače radim neke druge poslove i mislim da sam u njima bolji i korisniji.

- Što se u ovih 20 godina promijenilo, a što je ostalo isto?

- Festival se stalno i puno mijenjao. Jedino što se u te 23 godine nije promijenilo je da mi nismo imali nijednu godinu da smo festival napravili lako i jednostavno. Upravo zato što je priprema takvog festivala plovidba po olujnom moru i nikad ne znate što vas čeka. Okolnosti se stalno mijenjaju, od preferencija publike do toga u kakvim se okolnostima festival radi. Motovun apsolutno nije isti grad u koji smo došli. Da sada dođemo u Motovun i da razmišljamo bi li u tom gradu mogli napraviti festival, rekli bi "ne", zato što je to grad koji je promijenio svoju fizionomiju u kojoj danas ostaje manje prostora, grad koji živi svoj drugi, turistički život. Promijenilo se strašno puno i upravo zato taj posao jest dinamičan jer se stalno pokušavate prilagoditi. Imali smo jednu fazu kada je festival imao velike gužve, od 2001. do 2006. ili 2007., i kada su tamo dolazili jako mladi ljudi pa je festival u tom trenutku imao tu energiju, pa je novinarka Le Figaroa napisala "Možete li zamisliti festival koji 5 dana izgleda kao da je završila škola". Sada je to drukčije. Premda i dalje privlačimo mlađu publiku rekao bih da je prosjek godina nešto viši, rekao bih da je ljudi nešto manje i da je opća atmosfera malo mirnija, ali ne bih rekao da je time manje lijepa.

Otvaranje uz "Lovce na tartufe"

- Koliko god da je teško odabrati, što biste ove godine preporučili iz tog "brda filmova"?

- To mi je uvijek najteže pitanje jer smo uvijek uvjereni da svaki od odabranih filmova ima svoj razlog postojanja tako da mi je izdvajanje tih filmova uvijek teško, gotovo nemoguće. Strašno je zanimljiv i meni drag dokumentarac kojim otvaramo festival, on se zove "Lovci na tartufe", to je poetski, raskošno produciran dokumentarac o tartufarima iz Pijemonta. Mogućnost da s njim otvorimo festival upravo u Motovunu, pored Motovunske šume, je kao naručena za naš festival. Bez obzira na to, taj dokumentarac ima u sebi duše.

Osobno volim jedan film koji se zove "Mitra", to je nizozemski krimić o emigrantici iz Irana koja nakon mnogo godina u Nizozemskoj u kojoj živi prepoznaje ženu za koju misli da je odgovorna za prokazivanje njezine kćeri u vrijeme diktature u Iranu.

Za one koji vole muzičke filmove sigurno će poslastica biti film Spikea Leeja o Davidu Byrneu i Talking Headsima.

Imamo jedan jako kontroverzni film koji se zove "Užitak". Radila ga je mlada švedska redateljica, koja će i doći na festival. To je jedan beskompromisni, vrlo eksplicitni film koji prikazuje pozadinu porno industrije. To je nešto što nas stalno okružuje, a možda ne znamo kako izgleda iza kulisa. Ovaj film to vrlo snažno i beskompromisno razobličuje.

Najmoćniji film koji nam dolazi je japanski "Kolo sreće i fantazije" koji je dobio Srebrnog medvjeda. Ima tu i puno malih filmova koji nikada u ovakvim preporukama ne dođu na red. Vrlo sam zadovoljan ovogodišnjim programom jer ga je bilo izuzetno teško raditi jer je pandemija zaustavila i blokirala tržište filmova i ponuda je znatno smanjena. Unatoč tome, u takvim okolnostima, uspjeli smo svejedno napraviti program koji mi se čini da će u priličnoj mjeri biti za dušu publike.

Osim glavnog filmskog programa imamo dva prateća programa. Jedan se zove "All inclusive" i to su filmovi o turizmu i industriji turizma naših dana. To su igrani i dokumentarni filmovi koji pokušavaju razumjeti što ljudima i mjestima rade ove horde turista koje putuju iz ljeta u ljeto, iz zemlje u zemlju. Tu imamo priče koje pokazuju što se događa u Veneciji, što se događa u Lisabonu i neke igrane filmove koji pokazuju što se događa s ljudima u takvom okruženju. Taj program je jako zanimljiv pogotovo zato što se događa u našoj zemlji koja je tako bolno ovisna o tome tako da turistima ne može postavljati nikakve uvjete nego se mora prilagođavati. Drugi program smo nazvali "Zaključani filmovi", zato jer smo shvatili da u prošloj sezoni, prvi put od braće Lumiere do danas kina barem u nekom trenutku bila zaključana, a dogodilo se puno dobrih filmova koji su teško dolazili do publike. Onda smo izdvojili šest regionalnih filmova za koje nam se čini da su bili izuzetni i koji su postigli velike uspjehe, a koji nisu imali dostatnu šansu doći do publike i onda nam se učinilo, premda to neće biti premijerni filmovi čemu inače težimo na festivalu, da u ovoj godini, u ovakvom kontekstu ima smisla na njih podsjetiti i dati ljudima novu priliku da vide filmove koji su obilježili sezonu koja se "nije dogodila".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter