"Dvije godine nakon što je u Areni prikazan moj dokumentarac "Vergarola: Mine na plaži" drago mi je da se vraćam dugometražnim igranim filmom "Glava velike ribe". Puno manje mi je drago da se film prikazuje u drugom terminu, i to iza najduljeg filma u konkurenciji, ali nadam se da će publici biti zanimljive informacije o filmu i da će ga doći pogledati. Naime, iako "Glava velike ribe" doista nosi ruho tzv. art filma, mislim da je priča vođena na način da je itekako prihvatljiva širokoj publici, a osobito u slučaju teme koja je itekako poznata većini. Radi se o, kako je jedan kritičar napisao, urbanoj socio-političkoj drami o ljudima koji bi, barem glavni bračni par, vjerojatno mogli biti neka svakodnevna hrvatska srednja klasa, ali prijetvorni i lopovski sistem u kojem živimo radi od njih marginalce, kazao je redatelj Arsen Oremović za Glas Istre uoči večerašnje projekcije njegove "Glave velike ribe" u pulskoj Areni u sklopu Hrvatskog programa 69. Pulskog filmskog festivala.

Pozicija žrtve

Govoreći o svojim protagonistima Oremović ističe da su doduše, nešto i oni sami krivi za tu svoju poziciju i to svaki na svoj način.

- Taksist Andrija (Nikša Butijer) žrtva je nerealnih ideja kako se u ovoj zemlji postaje biznismen, njegova supruga Vesna (Lana Barić) vjerojatno odgoja zbog kojega trpi svoga muža, iako mu se karakterno itekako suprotstavlja, te Andrijin brat Traktor (Neven Aljinović-Tot) koji je žrtva rata i kao takav nema neku svoju funkciju u današnjoj Hrvatskoj. Još kada ga brat Andrija izmakne iz njegovog uporišnog mjesta, seoske kuće u kojoj je nastavio živjeti nakon smrti roditelja, koju proda da bi pokrenuo biznis, a brata dovede sebi i ženi doma, onda dobivamo pravu disfunkcionalnu obitelj. Čini mi se da se kroz nju prelamaju mnoge sudbine oko nas; ne nužno narativno, ali položajno svakako, kaže Arsen Oremović.

Budući da je Oremović poznat prije svega po dokumentarnim filmovima, zanimljiv je njegov pristup igranom filmu.

- Nakon niza dokumentarnih filmova svom prvom dugometražnom igranom filmu pristupio sam stilski dosta slično. Sve scene su u gotovo jednom kadru, kamera prati glumce s kojima sam išao za što prirodnijom i suspregnutijom glumom. Možda je smiješno reći, ali znao sam da s njima postižem dobar posao već tijekom snimanja kada su pojedini članovi ekipe pomislili da su se Nikša Butijer i Lana Barić doista posvađali na setu, ne shvaćajući da su to scene iz filma. Međutim, ne radi se ni izbliza o nekoj turobnoj drami, nego o nekoj vrsti "poetskog realizma" o ovoj našoj tranziciji koja nikako da krene prema gore, a što nosi i određenu dozu tragikomedije, objašnjava Oremović.

Distribucija u Istri

- I dok strahujem od odaziva publike na svjetsku premijeru "Glave velike ribe", jer koliko sam vidio Arena je bila daleko od ispunjene čak i na otvaranju, veselim se tome što je film, jedini od novih hrvatskih filmova s ovogodišnje Pule, pozvan i u program službene konkurencije festivala u Motovunu gdje ga čeka dostojanstveniji programski tretman. Tako da smo za početak distribucije dosta pokrili Istru za koju se nadam da će dobro reagirati na film, a potom da će se to nastaviti i u ostatku Hrvatske, zaključuje Oremović.

Povezane vijesti

• Skoro svi filmovi na Kaštelu snimljeni ove godine
• Odlučeno koji će se filmovi prikazati na 63. Pulskom filmskom festivalu
• Hrvatskim premijerama prednost za prikazivanje u Areni