Kaže jedna izreka da nije dobro suditi knjigu po koricama, ali isto tako ne treba suditi niti film po prvih desetak minuta, počeo on dobro ili loše. »Pamtim samo sretne dane« Nevija Marasovića u početku djeluje kao da ne zna kamo će sa sobom, sve je nekako konfuzno, nabacano i taman kada se čini da nema nikakve logike, počinju se pojavljivati neki detalji, shvati se da su scene povezane nekim sitnicama poput upaljača. I onda se vidi i da tu ima još toga. Priča je tu, samo što nije servirana poput hrane u restoranu u kojem se događa nego dolazi u sitnim šnitama kojima će na kraju nekima koji film budu gledali zapeti u grlu. I to je dobro.

Njegova priča

Stariji gospodin koji dolazi u restoran počinje promatrati goste. U početku to djeluje poput slučajnog bacanja pogleda dok čeka svoju večeru, no onda se ti pogledi produžuju, on gleda i sluša dok se čini da ga nitko ne primjećuje. To što vidi i čuje djeluje mu poznato. Ti ljudi su različiti no nešto ih povezuje, ali što? Ima tu više od upaljača i kriške torte. I onda postaje jasno - taj život drugih je njegov život. To je njegova priča i ono što se u početku tek pomaljalo u daljini i u nekoj narativnoj sumaglici postaje sve vidljivije.

Starca glumi Radko Polič koji nažalost nije dočekao ovu svjetsku premijeru na Pulskom filmskom festivalu. Jedan od najkarizmatičnijih glumaca i svoju zadnju ulogu odrađuje savršeno i na kraju odlazi u velikom stilu i to tako da u filmu jedva progovori. Nešto priča na početku i na kraju, ali uglavnom šuti i karakterističnim prodornim pogledom analizira što se događa. Njegovo lice ponekad otkriva više od svih dijaloga. Polič je bio prvi i jedini izbor za ovu ulogu, a iza svega ovog jasno je zašto, a jasno je zašto mu se i scenarij Gjermunda Gisvolda dopao da je uopće pristao glumiti u filmu.

Odmjerenost

Marasović je u karijeri imao uspona i padova, no ovaj put uspio me kao gledatelja nadmudriti, pa čak i prevariti na način da me u jednom trenutku više postalo briga za sam lik i njegove »projekcije« nego za samu priču, ali likovi su ti koji priču nose. Nisam pročitao sinopsis prije nego sam pogledao film pa nisam znao što me čeka da bih se našao uvučen u priču za koju nisam mislio da me može toliko zaintrigirati.

Ima tu još detalja, referenci na, primjerice, Isusovu posljednju večeru i ta scena funkcionira jer je redatelj, čini se, ne shvaća odviše ozbiljno sve dok s televizijskog aparata ne stigne tragična vijest i priča se nastavlja raspetljavati. Ne znam u kojem trenutku sam shvatio zašto onaj dečko na početku čita Salingerovog »Lovca u raži« i ne vjerujem da sam na kraju dobro povezao sve odnose u priči, ali film me uspio zainteresirati i dati mi zadovoljavajuće objašnjenje bez da ide u širinu te da stane kada treba stati u jednoj dobro odmjerenoj emotivnoj završnici.

Kada se radi o odmjerenosti, »Pamtim samo sretne dane« je film u kojem su scene duge koliko bi trebale biti, možda tu i tamo nedostaje poneko objašnjenje, ali zašto se i gledatelji ne bi malo potrudili? Ipak, nenametljiva Poličeva gluma, sva simbolika, sve sporedne uloge i svi trikovi filmskog zanata ne bi filmu pomogli da nema promišljenog raspleta.

»Pamtim samo sretne dane« priča je o liku koji je izmišljen, ali zapravo može biti vrlo stvarna, ne toliko zbog onog što glavni lik proživljava nego kako to proživljava, kako se odnosi prema onom što je sam stvorio - i uništio. Ovo je priča o jedinoj stvari koju nijedan život ne može izbjeći.

Ekipa filma

Uz Nevija Marasovića kao redatelja, Gjermunda Gisvolda kao scenarista i Radka Poliča u glavnoj ulozi, iz ekipe filma izdvajamo i autore glazbe Puljane Alena i Nenada Sinkauza. Glumačku ekipu filma čine i: Tena Nemet Brankov, Lana Meniga, Leona Paraminski, Tonka Kovačić, Nina Violić, Tara Thaller, Alma Prica, Jelena Miholjević, Tihana Lazović Trifunović, Doris Šarić Kukuljica, Ivana Starčević, Zlatko Burić-Kićo, Stjepan Perić, Dado Ćosić, Vinko Kraljević, Janko Popović Volarić, Goran Grgić, Franjo Kuhar, Marko Petrić, Rok Juričić. Leon Lučev, Živko Anočić, Zdenko Jelčić, Milan Štrljić, Goran Bogdan, Toma Medvešek, Dag Vajdić, Ruslan Nabiullin, Andrija Žunac, Manfred Rutnik te debitanti Tonka Kovačić, Jona Despot, Manfred Rutnik, Ruslan Nabiullin, Dag Vajdić, Andrija Žunac.

Povezane vijesti

• Skoro svi filmovi na Kaštelu snimljeni ove godine
• Odlučeno koji će se filmovi prikazati na 63. Pulskom filmskom festivalu
• Hrvatskim premijerama prednost za prikazivanje u Areni