PIŠE SREĆKO PERŠIĆ

Za političare i javne osobe vrijede druga pravila


U četvrtak rano ujutro probudila me poruka na mobitelu. Policija šalje. Dogodila se teška nesreća na Ipsilonu. Jedna je osoba poginula. U ovo doba godine i s takvom gužvom nažalost ništa neobično, no ta je poruka bila samo početak jednog vrlo burnog radnog dana. Kad smo kao novinari počeli "grebati ispod površine" i dobivati više informacija ispalo je da je to sve samo ne obična nesreća. Zašto? Zato što je vozačica vozila Ipsilonom u suprotnom smjeru od Višnjana prema Novoj Vasi. Neposredno prije vijadukta Mirna udarila je u jedan pa u drugi automobil iz suprotnog smjera. U ovom posljednjem automobilu jedan je sin ostao bez oca, jedna žena bez supruga. Ni krivi, ni dužni. Vraćali su se s izleta. Posljednjeg kao jedna obitelj. Ta je obitelj sada nepovratno uništena. Užas.

A vozačica koja je skrivila nesreću? Ne samo da je vozila u kontra smjeru, bila je i pijana. I to poprilično. Čak 1,81 promil alkohola imala je u sebi i sjela je za volan. Možda je mogla pozvati taksi ili neki drugi oblik prijevoza. A možda joj je to bio uobičajeni radni dan. Možda je već tako i vozila i do sada nije bilo problema. No je li tome stvarno tako?

Ne, ni to nije sve, nažalost. Ta je ista vozačica pročelnica za sport u Gradu Rijeci. Najbliža Obersnelova suradnica. Pročelnica za sport i tehničku kulturu i bivša olimpijka i bacačica diska! Žena koja bi trebala biti primjer svima, pogotovo mladima. I ona je mlada. Ima samo 36 godina. Ali ona pije i vozi.

A ni to joj nije prvi put. Već je i lani sudjelovala u nesreći, ali s daleko manjim posljedicama. Na riječkom Vojaku je u službenom automobilu doživjela sudar s drugim automobilom u kojem je bila majka sa šestomjesečnom bebom. Begić nije skrivila nesreću, ali je napustila mjesto nesreće i nije ostavila i razmijenila svoje podatke. Baš kao što je i nastavila vožnju nakon sudara s prvim automobilom na Ipsilonu. Nije stala. I u Rijeci tada nije stala. Rekla je da je morala ukloniti automobil s kolnika. Vratila se tek kasnije. Punih pet sati nakon nesreće izmjereno joj je 0,42, odnosno 0,32 promila. Nije stala zato jer je pila i vozila? Moguće. Pokazuju to i izmjereni promili. U tolikom vremenskom razdoblju mogli su se poprilično spustiti. Koliko je onda imala alkohola u krvi ako je doživjela nesreću u 11 sati ujutro? Previše pitanja. Neriješenih.

Što bi bilo kad bi bilo. Mnogi će reći da je sad nezahvalno prognozirati da li bi se tragedija na Ipsilonu izbjegla da se odmah nakon prvog udara zaustavila. Izašla iz automobila. Upalila sva četiri žmigavca. Je, nezahvalno je. Ali ne bi li se sve to bilo izbjeglo da je i iz riječke prometne nesreće izvukla poučak. Da je primjereno kažnjena, adekvatno sankcionirana i da je shvatila da je počinila grešku. Tu je i pitanje političke sankcije. Sankcije na njenu funkciju. Koja se poruka šalje građanima? Zar su oni na vlasti nedodirljivi i za njih postoji veća tolerancija? Zar za njih vrijede neka druga pravila? Zašto se jednu pročelnicu, za koju se ako ništa moglo posumnjati da ima problema s alkoholom, nije upozorilo, sankcioniralo, pa na koncu i uklonilo s funkcije. Sada je suspendirana. Prekasno. Za političare i javne osobe vrijede druga pravila. Da. Ali takva da oni moraju biti primjer drugima. To su željeli i to su dobili. I to se od njih očekuje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter