Neka pati koga smeta…

Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta... Najpoznatija je to navijačka pjesma i samo jedna od mnogih koja se orila u subotu s pulskog Foruma nakon teške utakmice i velike pobjede Hrvatske nad Nigerijom. Tisuće su se mladih sjatili u centar grada da bi odgledali, a zatim i bučno proslavili uspjeh naših u Rusiji.

Baklje, "kockasti" rekviziti, forum u crveno-bijelim bojama, pjesma iz dubine grla i pluća… Upravo ono kako i zamišljamo navijačko ludilo i žar "vatrenih". Za jedne je to potpuno ispunjenje nacionalnog ponosa, za druge tek sportski zanos, mnogima samo još jedan povod za zabavu, možda samo način kako prekratiti vrijeme uz pivo ili kako se osjetiti dijelom zajednice. A velikom dijelu navijanje i skandiranje za omiljeni tim zapravo je glavni ispušni ventil. E tako je, osoba sklona pesimizmu i u svoj toj navijačkoj euforiji lako će prepoznati tek bijeg od teške i beznadne svakodnevnice.

Uz taktove pjesme "Svijet voli pobjednike" slavlje se nastavilo do kasno u noć, zastave su se veselo zavijorile, mladi su plesali, zabavljali se, polijevali se pivom. Većina ih je na pragu punoljetnosti ili su tek zagazili u nju. U nedjelju su nakon lude noći do kasno još mnogi spavali, danas pak, u ponedjeljak, neki od njih izaći će na maturu, poneki već i na slabo plaćeni posao. Možda do jeseni ti maturanti upišu i fakultete, pa naizgled odgode sazrijevanje za još neko vrijeme, a zasigurno ima i onih koji već dobro znaju kako zavod za zapošljavanje izgleda iznutra. Sva je sreća ako je nona kome ostavila stan u centru za rentanje da se lakše skrpi za egzistenciju. E tome se treba veseliti, lopta nek' se rola u Majčici Rusiji od noge do noge.

Neupitna je ljepota nogometa, neupitna je želja da se podrži nacionalna reprezentacija. Ta što nam drugo ostaje, čime se još u svijetu možemo podičiti? No, povlastica je petog desetljeća života da čovjek od svake euforije lakše zadrži distancu, realno sagleda to kratkotrajno slavlje i postavi si pitanja: "A što će ti mladi kada prvenstvo završi, a oni na brzinu sazriju. Čemu će se od prvenstva do prvenstva iskreno veseliti?" Mnogi od onih koji slave pobjedu Hrvatske, možda upravo i sanjaju kako iz te Hrvatske pobjeći. U Njemačku i Irsku, u potrazi za poslom, negdje gdje su vrijedni, radišni i pametni nešto više cijenjeni nego ovdje.

Da li to brine naš politički vrh? Dok je nogometa, ne treba se puno baviti pitanjima od životnog značaja. Sada i državni vrh, predsjednica i premijer, svoje loptice mogu razmjenjivati izvan fokusa javnosti… Dok repka pobjeđuje, narod se veseli, a i da gubi na kritici javnosti tjednima bi bili neki drugi igrači, ne politički, već oni s travnjaka i trenerske klupe.

"Srce vatreno" odjekuje gradskim trgom, mladi se grle, ljube, omataju državnim zastavama i navijačkim šalovima. No, među tim šarenilom iznenada se pojavljuju neki sasvim drugi, vizualno nezanimljivi akteri davno izbrisane radosti s lica. Sakupljači plastičnih boca s velikim najlon vrećama, kako kakav deux ex machina, zauzimaju svoj prostor među slavljenicima u potrazi za ambalažom, uporno, marljivo, osvajaju teren i otimaju plastiku konkurenciji pred nosom. To je ipak još pola kune. I to je još jedna slika Hrvatske.