ČOVJEK KOJI POMIČE GRANICE

VITOMIR MARAČIĆ: U RONJENJU NAJVAŽNIJA JE GLAVA. Prošle godine sam pomaknuo tri svjetska rekorda, volio bih gurnuti granice još malo dalje i ove godine

| Autor: Sandy URAN
Vitomir Maračić (Davor ŽUNIĆ)

Vitomir Maračić (Davor ŽUNIĆ)


Guinnessov rekord napravit ćemo na "domaćem terenu", u Thalassotherapiji Opatija u sklopu njihovog kongresa "Science for health" koji se održava 9. travnja. Osvajati će se rekord u najdužem podvodnom hodu od preko 100 metara. Sadašnji rekord iznosi oko 80 metara. Prijenos će biti uživo i prenosit će se, nadamo se, i neki parametri poput pulsa, saturacije, vremena pod vodom itd... Mislim da će to biti zanimljivo sa znanstvenog aspekta, ali i za gledatelje, veli Vitomir Maračić

U jednom, dobro balansiranom maksimalnom zaronu, tijelo može doslovno potrošiti sve do zadnjeg atoma energije i kisika. Da bi se to ostvarilo, potrebno je dati dovoljno pažnje mentalnom treningu koji je najvažnija komponenta u ronjenju. Kod urona u moru razina stresa je veća jer ipak ste sami u toj dubini. Tog stresa u bazenu nema, ali zato postoji dilema - izaći ili produžiti. Dok god ta mogućnost postoji, mi igramo igru sami sa sobom

Proslavljeni riječki sportaš, predsjednik AIDA-e, Vitomir Maričić prije tjedan dana proslavio je 35. rođendan. No, povod za razgovor s njim bila je njegova sportska karijera koja obiluje brojnim postignućima. Kako nam je ispričao, poznat je po svojim sportskim angažmanima i rezultatima kroz cijeli niz sportova, kao sportaš, ali i trener na vrlo visokoj razini.

Ranije bismo ga pitali više o razvoju penjanja na Kvarneru, međutim danas je više angažiran kao instruktor ronjenja na dah, čiju su školu prošli već mnogi, istaknuo je na početku razgovora.

- U zadnje vrijeme u sportskom kontekstu uz druge ekstremne sportove, najviše govorim o ronjenju na dah, gdje sam kao član reprezentacije osvajao medalje na svjetskim prvenstvima i pomicao svjetske rekorde, no znao sam iznenaditi i ponekim još ekstremnijim projektom, koji je često bio vezan uz moj rodni grad Rijeku.

Vruća tema

S obzirom na to da je Vitomir vrlo kreativan, valja istaknuti da mu je palo na pamet otići iz Rijeke na Jabuku pedalinom, što je prikazano u dokumentarcu "Jabuka" , dok su njegove ekspedicije ispričane u dokumentarcima "Kilimanjaro" i "Kavkaz", gdje je s kovčegom pod rukom otišao na vrh Europe ili recimo prohodao kanjon Rječine na highline gurtni ili pak osvojio šest tisuća metara visok vrh odjeven u riječko Rio odijelo.

Na popisu njegovih uspjeha nalaze se i Guinness rekordi u ronjenju ispod leda, najviši zaroni na svijetu na Himalaji, obilazak svijeta u potrazi za najudaljenijom kopnenom točkom od Rijeke. Osim sportskih dostignuća u svom životopisu bilježi i zapažene angažmane u ulozi modela, državne nagrade za volontiranje, nagrade za fotografiju, filmske festivale, brojne nagrade za rad u riječkoj Spasilačkoj službi. Tema za razgovor s njim ima puno, no nas su najviše zanimali noviteti vezani za rekorde koje misli postići u nadolazećem razdoblju.

- Trenutačno je "vruća tema" rekord koji planiram s Thalassotherapijom Opatija s kojom surađujem već dugi niz godina u pripremama ekstremnih rekorda. Ove godine s njima provodim i bazičnu kontrolu treniranosti, jer zaista imaju vrhunski sportski laboratorij za dijagnostiku, kao i izvanredan kadar, a u sklopu svega postao sam njihov ambasador, te smo dr. Viktor Peršić i ja u jednom razgovoru odlučili da jedan Guinnessov rekord napravimo na "domaćem terenu", u Thalassotherapiji Opatija u sklopu njihovog kongresa "Science for health" koji se održava 9. travnja. Radit će se rekord u najdužem podvodnom hodu od preko 100 metara. Sadašnji rekord iznosi oko 80 metara. Prijenos će biti uživo i prenosit će se, nadamo se, i neki parametri poput pulsa, saturacije, vremena pod vodom itd... Mislim da će to biti zanimljivo sa znanstvenog aspekta, ali i za gledatelje. Imaju izvrstan bazen za to. Siguran sam da će to proći super. Radujem se suradnji i nadam se da će se time sport još više popularizirati. Međutim, osim Guinnessa, osobno se nadam i pomaku nekih rekorda na sportskim terenima. Prošle godine sam pomaknuo tri svjetska rekorda, volio bih gurnuti granice još malo dalje i ove godine.

Kantrida je vrh

- Jeste li već krenuli s nekim posebnim pripremama?

-Svakako, moram biti u bazičnoj formi jer me osim manjih natjecanja čeka i svjetsko prvenstvo. U lipnju bazenska

sezona završava svjetskim prvenstvom i ova vrsta forme treba tada kulminirati. Nakon svjetskog prvenstva u dubini sam imao mali odmor i suhe pripreme koje odrađujem penjući se po Učki, na RiRock climbing boulderu i u teretani. Active gym u Rijeci mi je isto jedna vrlo važna baza za sve suhe pripreme kroz cijelu sezonu, to je jedan od rijetkih centara s dovoljno prostora da mogu odraditi kompleksnije treninge, a da ima i odličnu opremu. Ali sada je pomalo vrijeme da krenem s ozbiljnijim pripremama u bazenu. Bazen na Kantridi je tu nezamjenjiv. Ne znam koliko su korisnici tog bazena svjesni toga, ali taj je bazen daleko najbolji u usporedbi s drugim bazenima u kojima sam imao priliku trenirati. Govorim o svjetskim okvirima, ne lokalnim ili regionalnim. Ali, recimo u Zagrebu nema takvih uvjeta.

- Lijepo je to čuti.

- Kako sam imao priliku trenirati u mnogim bazenima, onda stvarno mogu tvrditi da je ovaj riječki na puno višem nivou. I to tri klase iznad. I to nije jednostavno održavati. Bazen je vrlo zahtjevan kompleks. Ne radi se samo o dizajnu već i o čistoći, temperaturi, pritisku, strujanju vode, prozirnosti, protoku zraka. Sve to igra ulogu. Kod nas ga vode sportaši i to rade odlično. Marko Strahija i Damir Glavan jako dobro znaju iz osobnog iskustva što je bitno i kako učiniti sportski objekt dobrim i pristupačnim za sportaše. Uvijek nažalost ima žalbi građanstva koji nisu svjesni kvaliteta našeg bazena, ali da probaju još nekoliko javnih bazena, mislim da bi se brzo složili sa mnom. To nije stvar boje i kozmetike, kvaliteta na Kantridi je svjetski vrh!

- Kad je riječ o prehrani, koliko joj pažnje posvećujete i kuhate li?

- Imam puno vrlina, ali i puno mana. Jedna od tih je kuhanje. Srećom prehrana mi nije nikad bila toliko presudna. No ono što mogu istaknuti je to da sam prije nešto više od godinu dana prestao jesti meso i pokušavam biti na veganskoj prehrani uz divlju ribu. Profesionalni sam sportaš i moram priznati da mi ovakva prehrana odgovara te da mi se probava poboljšala, a rezultati nisu pali, čak su i bolji. Iako je promjena iz etičkih i moralnih, da ne kažem logičnih razloga. Dakle, vodim računa samo o tome. Pazim da jedem prehranu biljnog porijekla. Što se tiče kuhinje, ne znam kuhati, ali dva jaja na oko bih znao spremiti. Valjda. Imam prilično gust raspored tako da nemam vremena za kuhanje, pojedem ili neko voće i povrće ili nešto iz mamine gastro ponude ili dostava... Spašavaju me malo i suplementi. Kako sam konstantno testiran kroz antidoping program, onda moram paziti na sastav svega onoga što dodatno konzumiram. U tom smjeru XPN i Terranova suplementaciji mogu potpuno vjerovati.

Izazovi

- Kad imate posebne pripreme, od čega se one sastoje?

- Pripreme za ronjenje su vrlo šarolike u početnom dijelu. Važno je izgraditi aerobni, glikolitički, fosfageni, transportni, puferski, enzimski, pa zapravo sve sustave. Naime, u jednom, dobro balansiranom maksimalnom zaronu, tijelo može doslovno potrošiti sve do "zadnjeg atoma" energije i kisika. Da bi se to ostvarilo, potrebno je dati dovoljno pažnje mentalnom treningu koji je najvažnija komponenta u ronjenju.

Vitomir Maračić (Davor ŽUNIĆ)

Onda se ta akumulirana energija i kisik u krvi uz adekvatnu tehniku koja je dovoljno duboko podsvjesno ukorijenjena transformira u bazenu u nešto specifično za sport. Svi zapravo imaju solidne predispozicije za ronjenje na dah, ali mentalni dio je najvažniji. Ima jako puno vježbi za opuštanje, fokusiranje, dekoncentraciju, vizualnu manipulaciju, vizualizacije, autosugestivne vježbe, triggeri, svašta, ali sve treba trenirati i treniranje uma je posao kao i svaki drugi. Kod urona u moru razina stresa je veća jer ipak ste sami u toj dubini. Tog stresa u bazenu nema, ali zato postoji dilema - izaći ili produžiti. Dok god ta mogućnost postoji, mi igramo igru sami sa sobom. Tako da je i to izazov.

- Koliko dnevno trenirate?

- Imam razdoblje odmora, ali zimi kad treniram u bazenu, dva do tri puta dnevno je neki prosjek. Neki treninzi su izrazito zahtjevni fizički, neki mentalno, neki su vrlo lagani, neki nježni. Upravo je u tome je smisao modernog treninga, optimizacija podražaja u svrhu kontrole treniranosti i forme.

- Volite putovati?

- U zadnje vrijeme, kako sam postao profesionalac i imam obaveze prema sponzorima i Olimpijskom odboru, nije jednostavno pronaći vrijeme. Još je tu i posao. Zbog ronjenja dosta putujem, što zbog natjecanja, što tečajeva, predavanja, gostovanja. Unaprijeđen sam u direktora za edukacijske programe za razvoj jednog skroz novog koncepta edukacije, tako da će toga biti i više. Ali nije to to, kao kad putujete za gušt. To mi jako fali. I to jedva čekam da mogu

opet. Radim na tome da se oslobodim što više i da to imam natrag u životu.

S druge strane kamere

-Ostvarili ste i karijeru modela i svojevremeno bili sudionikom umjetničkog performancea "Crveno stablo" što je upriličeno u

sklopu Riječkih stepenica prije nekoliko godina. Što se događa u tom dijelu vaše karijere i jeste li snimili kakvu zanimljivu reklamu nedavno?

- Da, jesam. Zapravo nikad nisam ganjao karijeru modela, ali isto tako ne bih odbio ponudu koja mi se pružila, ako je bila financijski isplativa ili ako je ideja nešto što osobno mogu podržati. Ne vidim se kao model niti me to motivira, nisam nikada imao takve ambicije, ali ovako kao padobranac s vremena na vrijeme se jako dobro zabavim. Nisam više toliko u tijeku i sada je moje vrijeme nešto skuplje jer ga nemam baš na raspolaganju previše. Nedavno sam snimao super zabavnu reklamu za sat, bio dio jedne neobične kampanje za riječka odijela, bio sam ambasador Studena vode, tu sam upoznao mnoge zanimljive ljude, dođe tako fora projektića. Trenutačno se doduše više bavim produkcijom takvih ideja, a manje sam protagonist takvih priča.

Stojim s druge strane kamere, ali često i uskačem kad zatreba ispred. Praktičan sam.

- Kako vam je biti iza kamere?

- Odlično. To daje jednu puno veću kreativnu slobodu, imam priliku kreirati neku svoju priču, puno više negoli kad sam u ulozi modela. Uživam u tom poslu, a ne bih ga ni radio da ne radim s kolegom penjačem Vladimirom Šoićem, tako da je to i posao i druženje i mislim da nas oboje ta ležernost i zabava koju uspijevamo zadržati u poslu gura naprijed. A na taj način često nastanu i kreativniji i bolji rezultati, pa smo sad kao Vertical media postali i brendirani i prepoznati.

- S obzirom na to da se bavite snimanjem, kakve filmove osobno volite pogledati?

- Opet se vraćamo na to da nemam puno slobodnog vremena. Noćni sam tip jer mi je ugodnije tada raditi, a ujutro se moram ranije ustati radi treninga, premda mi nije lako, tako da u principu malo spavam. Volim filmove s dinamikom, s puno zapleta, tako da ću rado pogledati film Scorsesea ili Tarantina, obavezno još Eastwooda, Beninija, Nolana, Kubricka, Burtona, Finchera, Ritchieja. Za filmove isto moram pronaći više vremena. Ne ide mi u prilog što je tendencija i moda snimati filmove koji traju dva i više sati. Volio bih kad bi se vratili na onaj format od sat i pol. Posebno volim pogledati dobar dokumentarni film i kratke filmove.

- Imate li ambiciju da osobno snimite dokumentarac?

- Da, imam, a imam i jako puno ideja što bih volio snimiti. Neke su priče vezane za ronjenje, a druge za pojedina istraživanja. Nadam se da ćemo kroz Vertical Media uspjeti realizirati jednu ideju art dokumentarca na Jadranu u idućim godinama.

Dobri stari odmor

- Rekli ste da imate malo slobodnog vremena. Stignete li ipak pročitati neku knjigu s vremena na vrijeme?

- Teško. U zadnje vrijeme čitam stručnu literaturu, što zbog treninga, što istraživanja, što znatiželje. Ali preporučim uvijek "Ocean More" Alessandra Bariccoa.

- Kad je riječ o zdravlju, što smatrate da je od izuzetne važnosti?

- Dobri stari odmor i autogeni trening uz vježbe disanja izvrsni su za regeneraciju. Dobar odmor je najbolji, premda s obzirom na suvremeni ritam koji uglavnom svi imamo nije jednostavno naći vremena za to. Sportska rekreacija je odlična stvar. Mislim da je puno zdravija od bilo kakve teretane. Teretana je pomoćna tehnologija za ljude koji su ozlijeđeni ili trebaju specifičnu pomoć u sportskom razvoju. Nema baš smisla kao osnovna aktivnost, osim ako ste bodybuilder. Priroda oko nas je predivna, uživajte u njoj.

- Rekli ste mi da imate u planu objaviti knjigu.

- Da, nadam se. Shvatio sam u jednom trenutku dok sam još aktivno pisao na ekspedicija.net da imam preko tisuću stranica i odlučio odabrati neko poglavlje i pretvoriti u knjigu. Motivirali su me konstantni upiti čitatelja, a kako to nikad nisam pokušao, učinilo mi se kao izazov. Na putovanjima sam puno čitao, gledao filmove. Imao sam vremena za sebe i pisanje. Tako su nastajali tekstovi. Tema će ostati iznenađenje.

- Otkrijte nam što slušate od glazbe dok trenirate.

- Volim slušati različite vrste glazbe. Kad treniram, ne slušam glazbu jer sam fokusiran na to što radim.

Energija ljudi

- Kakve planove imate kao predsjednik AIDA-e?

- Pa u AIDA-i Hrvatska, ogranku najveće svjetske organizacije

za ronjenje na dah, u osnovi želimo napraviti solidnu bazu natjecanja kako bismo približili sport onima koji se žele u njemu okušati. U ovoj godini planiramo opet veliko prvenstvo Hrvatske u bazenu u ožujku na Kantridi, a u rujnu dubinsko prvenstvo na Krku. Želimo ponoviti i nekoliko manjih bazenskih utakmica i kup u dubini u Pakoštanima. Radimo na tome da se postave temelji za neku vrstu Alpe Adria kupa, uključit će se Mađarska, Srbija

i Slovenija i ako održimo to kroz par godina imat ćemo super jaku regionalnu ligu. Naravno, nakon što smo poslali reprezentaciju na dubinsko svjetsko prvenstvo, idući cilj je da dođemo na bazensko i timsko. Puno je planova, posla, troškova, nadam se da će se isplatiti tako da ljudi to podrže i da natjecatelji ostvare što bolje

rezultate.

- Kakvi su vam planovi za druge projekte koje želite ostvariti?

- Volio bih da suradnja s Istraživačkim centrom za podvodnu, pomorsku i hiperbaričnu medicinu pri Medicinskom fakultetu rezultira nekim zanimljivim pomacima u znanosti i sportu. S dr. Barkovićem i ostalima već dugo razvijam ideje o tome što se isplati istraživati i kako i planova je puno. Već smo došli do nekih revolucionarnih saznanja, još kad bismo pola toga što je u planu uspjeli, to bi bilo odlično. Thalassotherapija Opatija se sada uključila u priču i s te znanstvene strane, tako da imamo potencijal napraviti neke vrlo konkretne pomake.

Također, novi koncept na kojem radim vezan uz edukaciju u ronjenju je dosta longitudinalno orijentiran projekt, ali se nadam nekim prvim implementacijama već ove godine. Naravno, i dalje ću držati tečajeve ronjenja na dah, pogotovo u Rijeci, tu uvijek ima interesa i ljudima se to jako sviđa, nevjerojatno je koliko mogu naučiti i napredovati u dva dana, a kad to vidim, odmah se osobno motiviram da nešto pokušam još bolje, jednostavno ta energija od ljudi napuni čovjeka.

Nakon što ljudi završe tečaj ronjenja, obično su na sto čuda kamo to sad trenirati. Otvaramo klub u Rijeci gdje će se moći trenirati svakodnevno i to je jedan projekt kojem se isto tako jako radujem. To je baš potrebno, mjesto i vrijeme gdje će se trenirati, učiti i izmjenjivati znanja. Ovo će biti prvi klub za sportski trening ronjenja na dah u Rijeci, što je bitno ne samo roniocima ili ribolovcima i entuzijastima, već svim sportašima, jer je apnea priprema jedna od najmodernijih i najnaprednijih načina pripreme sportaša trenutačno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater