"popularna" dijagnoza

Društvene mreže i ADHD: Trend ili ozbiljan problem?

| Autor: Sanda Milinković
Ilustracija (Pexels)

Ilustracija (Pexels)


Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) privukao je popriličnu pozornost tijekom pandemije COVIDa-19. Oko 2022. godine, oznaka #adhd postala je jedna od najpopularnijih na TikToku i do danas se nalazi na vrhu ljestvice.

Od tada, mnoge novine poput New York Timesa ili CNN-ovih dokumentaraca tvrde da je porast dijagnoza ADHD-a posljedica trenda na društvenim mrežama.

Klinički, dijagnoze ADHD-a su porasle posljednjih godina, zajedno sa stopama propisanih lijekova.

Pravo pitanje je zašto?

Uloga društvenih medija

Jedna studija iz 2022. pokazala je da su dezinformacije o ADHD-u bile pravi hit na društvenim mrežama. Objave koje povezuju ADHD sa "sklonošću prema malim žličicama" ili idejom da su ljudi s ADHD-om "iznadprosječni rješavači problema" ili da možemo "uočiti ADHD kod žena za 25 sekundi" su posvuda i često postaju popularne zbog učinkovitih naslova koji privlače pažnju.

Prema studiji, gotovo 52 posto sadržaja o ADHD-u na TikToku bilo je ili obmanjujuće ili lažno, dok je ostatak dijelio osobna iskustva (27 posto) ili znanstveno točne informacije (21 posto).

Dijagnostički proces

S obzirom na to da kruži toliko dezinformacija, lako je vidjeti koliko bi se ljudi identificiralo s osobinama koje bi mogle biti jednostavno ljudske. Međutim, čak i da je to istina, to i dalje ne objašnjava porast broja dijagnoza ADHD-a. Zašto? Zato što je dijagnoza temeljit klinički proces u kojem se lažne informacije saznane na društvenim mrežama nadmašuju.

Da bi se dobila dijagnoza, ljudi moraju proći sate upitnika, EEG snimke, testove inteligencije i nekoliko intervjua s psihijatrima i neuropsiholozima. Jednostavno rečeno, ne uđe se tek tako u kliniku i dobije dijagnoza, piše dr.sc. Ludovico Saint Amour di Chanaz za Psychology today.

Mogući uzroci rasta u dijagnozi

Nedavna studija iz 2025. analizirala je porast dijagnoze ADHD-a od 2016. do 2023. kod više od 114 000 pacijenata. Istraživači su otkrili da je demografska skupina koja je predvodila porast dijagnoza bila nitko drugi nego odrasli, dok su dijagnoze tinejdžera i djece ostale stabilne.

Dakle, što se ovdje dogodilo?

Do nedavno, mnogi su liječnici mislili da ADHD nestaje kod odraslih, ali stvarnost se čini sasvim drugačijom. Možda se odrasli i dalje bore sa simptomima ADHD-a, ali ti se simptomi pojavljuju drugačije nego kod djece zbog odgovornosti svakodnevnog života i čiste potrebe za preživljavanjem.

Umjesto toga, odrasli s nedijagnosticiranim ADHD-om pronalaze neodržive mehanizme suočavanja poput zlouporabe droga ili prejedanja, a mnogi imaju povećanu stopu anksioznosti i depresije.

Također, do 1999. godine, 81 posto sudionika u studijama o ADHD-u bili su muškarci. Žene su bile isključene iz jednadžbe, a prezentacija ADHD-a kod žena nije bila prepoznata i shvaćena sve do nedavno.

Ono što u posljednje vrijeme promatramo jest porast svijesti o tome što je ADHD i kako se manifestira u populacijama koje su do sada bile zaboravljene. Odrasli koji su kao djeca bili zaboravljeni sada konačno dobivaju dijagnozu. Žene sada traže pomoć i polako uče što znači živjeti s ADHD-om.

Društvene mreže utrle su put boljem razumijevanju mentalnih zdravstvenih stanja, uklanjajući stigmu koja je godinama lebdjela nad umovima mladih i starijih ljudi. Iako su mnoge informacije koje kruže lažne, porast svijesti znači da će ljudi koji vjeruju da imaju ADHD tražiti znanstvene izvore ili medicinski savjet, što je u konačnici pozitivno.

Zaključak je da ne vidimo porast ADHD-a, niti epidemiju. Ljudi su cijelo vrijeme imali ADHD; ono čemu svijet svjedoči jest jednostavno da svi oni koji su godinama patili u tišini konačno dobivaju pomoć koja im je očajnički bila potrebna, piše dr.sc. Ludovico Saint Amour di Chanaz za Psychology today.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter