Podmornica se od veljače do studenog 1942. nalazila u Puli gdje je od 1940. djelovala Podmornička škola. Mornari su na dopustu najvjerojatnije toga ljeta odlazili na kupanje na Zlatne stijene i tada nastaje urez u kamenu Delfino 1942, kaže povjesničar David Orlović

Trag minulog stoljeća i ljudi koji su živjeli u njemu urezan je u živu stijenu pulske obale. Puljanka Morena Andačić marno je bilježila kamerom i arhivirala više od 200 petroglifa prije nego što budu nepovratno nagriženi zubom vremena i intervencijom ljudi.

Neki od njih su izblijedjeli, drugi zaliveni betonom, no mnogi od njih ukazuju tko je sve u turbulentnom stoljeću boravio na pulskim plažama i o tome ostavio svoj trag. Samo na Lungomaru ih je više od stotinu, ima ih i na Zlatnim stijenama i Muzilu i možda još toliko koje tek treba otkriti.

Po rezbarijama doznajemo tko je i zašto boravio na stijenama: nalazimo ovdje mornarička sidra, kartuše, razne reljefe, znak Crkvenjaka i djece cvijeća, tragove vojski koje su se izmjenjivale u Puli od 1920-ih naovamo.

I dok nam ostaje nepoznata sudbina stanovitog Živka, Tine i Mare, neki petroglifi imaju zanimljivu povijesnu priču vezanu uz Pulu. Na jedan od njih, Delfino 1942, urezan na Zlatnim stijenama, ukazao nam je pulski povjesničar David Orlović.

Delfino je naziv talijanske podmornice iz 1930. godine, podignute u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell'Adriatico u Monfalconeu (Tržiću). Bila je to jedna od četiri podmornice klase Squalo, duga 69,8 metara, s posadom od 53 ljudi. Delfino se 1933. upućuje u Crno more, a godinu kasnije u istočni Mediteran. U prosincu 1936. patrolirao je istočnom obalom Španjolske u vrijeme Španjolskog građanskog rata, kad izvodi neuspješan napad na trgovački brod. Nakon Drugog talijansko-etiopskog rata, Delfino je 1937. upućen u Crveno more, odakle se iduće godine vraća u Messinu. U Drugom svjetskom ratu djeluje u Egejskom moru.

- Uz podmornicu se veže zanimljiv događaj: 15. kolovoza 1940. u Egejskom moru potopila je grčki razarač Elli kod otoka Tinos, uz devet poginulih. Grčka je tada bila neutralna u Drugom svjetskom ratu. Radilo se, najvjerojatnije, o provokaciji koja je trebala podići tenzije, koje su naposljetku i dovele do Talijansko-grčkog rata u listopadu 1940. godine, kaže Orlović.

Godinu kasnije posada podmornice Delfino protuavionskim topovima oborila je britanski hidroavion uz obalu Libije. Zanimljivo je da se podmornica od veljače do studenog 1942. nalazila i u Puli, služeći pri Podmorničkoj školi.

- Mornari su na dopustu najvjerojatnije toga ljeta odlazili na kupanje na Zlatne stijene - tada se plaža zvala Saccorgiana - i tako nastaje urez u kamenu. Podmornička škola od 1940. djeluje na otoku sv. Katarina i susjednim Monumentima. Otok sv. Katarina tada je prestao biti hidrobaza koja se u potpunosti seli na Puntiželu. Dio napuštenih objekata na tom lokalitetu sagrađen je u vrijeme djelovanja ove važne škole, a tada je i sagrađen onaj most koji povezuje otok s kopnom. Radnja filma Alfa Tau, prvog filma snimljenog u Istri (1941.) vezana je upravo uz Podmorničku školu u Puli, objašnjava Orlović.

Podmornica Delfino potonula je u ožujku 1943. blizu Taranta nakon sudara s drugim talijanskim brodom. Poginulo je svih 27 članova posade.

Povezane vijesti

• Argentina navodno zabilježila signale iz nestale podmornice
• Otkriveni zvukovi ne potječu s nestale podmornice
• Potraga za nestalom argentinskom podmornicom dosegnula "kritičnu fazu"