ZRCALO VREMENA

Papa Pio X., kardinal Sarto NIJE ZNAO SKROJITI SLAVENSKI OBREDNI JEZIK

| Autor: Robert BURŠIĆ

Papa svede sam razgovor na povod našega dolazka, te izjavi, da pitanje staroslavenskoga jezika nije još konačno riešeno, i da će se kongregacija obreda još tim baviti. To pitanje da imade mnogo neprijatelja, te je težko riešiti ga, i za to da crkva sama nezna kako bi učinila; ali da se uzdajmo u Boga, da ostanemo odani sv. Stolici

Prije stotinu i petnaest godina predstavnici Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri predali su vatikanskoj administraciji spomenicu-molbu za očuvanje staroslavenske službe Božje, kada su bili i u privatnoj audijenciji kod pape Pija X. Službeno ih je primio državni tajnik, Španjolac, kardinal Rafael Merry del Val, te resorni kardinali Domenico Ferrata, Antonio Agliardi i Mariano Rampolla.

Spomenice su u jednom vremenskom razdoblju uobičajeni način komunikaciju i djelovanja, kako prema svjetovnim, tako i prema crkvenim vlastima. Time se služe i istarski političari u zalaganju za očuvanje liturgijskog jezika i glagoljice, kada su se spomenice upućivale Svetoj Stolici. Podsjetimo što je bilo stajalište istarskih narodnjaka, političara: nacionalno pitanje obuhvaća društveno-politička, pravna, gospodarska, kulturna i vjerska pitanja, kao što je bilo pitanje liturgijskoga jezika; slavensko bogoslužje pravo je čitava naroda i za njega se moraju zauzeti i svećenici i svjetovnjaci.

Kvaka 22: trideset neprekidnih godina

Odnos Svete Stolice prema staroslavenskom bogoslužju i glagoljici odredila su dva važna dekreta Kongregacije obreda u Rimu o uporabi liturgijskog jezika. Prvi nosi nadnevak 5. kolovoza 1898. godine i upućen je biskupima goričke, zadarske i zagrebačke crkvene pokrajine, a drugi nosi nadnevak 18. prosinca 1906. godine. Prvi obznanjuje kako uporaba staroslavenskog jezika u liturgiji nije osobna, već stvarna povlastica, kojom se svećenik ne može koristiti drugdje osim u određenim crkvama: samo u onima za koje se spisima i svjedocima može potvrditi kako se u njima posljednjih trideset godina u liturgiji rabio staroslavenski jezik i glagoljica. Drugi je dekret problem zaoštrio, jer je dodana i stroga odredba da se nigdje ne smije staroslavenski misiti gdje nedvojbeno nije dokazano kako se to neprekidno činilo tijekom tih trideset godina.

U sporazumu s hrvatsko-slovenskim zastupnicima sastavljena je spomenica-molba za papu Pija X., koju krajem siječnja i početkom veljače 1904. godine u ime Političkoga društva odnose u Rim Andrija Stanger, zemaljski potkapetan Istre, Dinko Trinajstić, predsjednik Zemaljskoga odbora Istre, te Šime Kurelić i Kazimir Jelušić, pazinski i kastavski načelnici. O boravku u Rimu kod Pape te kontaktima s kardinalima i ostalim crkvenim velikodostojnicima spomenuta četvorica podnijela su izvješće predsjedništvu Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri.

U Konklave ušao kardinal venecijanski patrijarha Sarto, izašao papa Pio X.

Papa Pio X., koji će primiti istarske političare, ne službeno, već privatno, rođen je kao Giuseppe Melchiorre Sarto (1835.-1914.). Naslijedio je papu Lava XIII. koji ga je imenovao kardinalom i patrijarhom u Veneciji. Činilo se da će pokojnog Lava XIII. naslijediti njegov državni tajnik, kardinal Mariano Rampolla. Njegova kandidatura dobila je zamah sve do posljednjeg trenutka kada je austrijski car Franjo Josip I. tijekom konklave nametnuo veto jus exclusivae. Kardinal Jan Puzyna de Kosielsko, knez-nadbiskup iz Krakova, izrazio je veto u ime austrijskog cara, kako je kasnije izvijestio tajnik konklava, nadbiskup Rafael Merry del Val, kojeg će Pio X. imenovati državnim tajnikom, a ne kardinala Rampolla. Bio je to zadnji veto koji je neka svjetovna vlast uložila na izbor pape, jer je upravo papa Pio X., kardinal Sarto, u prvoj godini svoga mandata posebnom odredbom ukinuo pravo veta što su ga na izbor pape imale Francuska, Španjolska i Austrija; kardinalima je pod prijetnjom ekskomunikacije zabranio prihvaćati bilo kakve prijedloge i utjecaje svjetovnih vlasti na izbor pape, pa makar bili izraženi u obliku obične želje. Kardinali više nisu smjeli prenositi u konklave zahtjeve i želje svjetovnih vlasti, a one tri države više nisu smjele ulagati veto na izbor nekoga kardinala za papu. Tako je konačno dokinuta višestoljetna praksa upletanja svjetovnih vlasti u izbor papa.

Istarska delegacija, uporna doći do samoga Pape, u vezi kardinala Rampolla s razlogom će primijetiti da je "ostavio dojam nezadovoljna čovjeka".

Odriješiti državni tajnik kardinal Merry del Val

Kod državnog tajnika Svete Stolice, kardinala Merry del Vala, predstavnici Političkog društva bili su 1. veljače 1904. godine. Nakon što su mu priopćili svrhu dolaska, "odvrati on prilično odrješito da nije trebalo radi toga doći, jer da je pitanje o uporabi staroslavenskoga jezika jur konačno odlučeno po kongregaciji za sv. obreda. Spominjao je ustanovu o 30 godina, i rekao da Nijemci, Francuzi, Talijani itd. imadu latinski obredovni jezik, samo da bi mi (njeki Slaveni) htjeli imati drugčije. Na razne naše prigovore izjavio je, da se mora paziti i nastojati o obćenitom a ne partikularnom interesu crkve, te da previd odluke kongregacije neće biti pripušten. Dodade, da nezna hoćemo li moći biti primljeni od sv. oca; u ostalom da će on govoriti, i učiniti kako bude sv. otac odredio. Mi ostadosmo pri zahtjevu, da budemo pripušteni k papi, te pustismo kod državnoga tajnika prevod spomenice, da se sa istom upoznade. On reče da će ju i sv. ocu dati na uvid".

Izaslanici su, prije negoli su opet na razgovor s državnim tajnikom otišli 4. veljače, posjetili kardinale Domenica Ferratu, Antonija Agliardija i Mariana Rampollu. Svakome su pustili "po jedan iztisak prevoda spomenice", te u izvještaju napomenuli: "Agliardi i Ferrata pokazali su nam se njekako skloni, osobito Agliardi koji je bio vrlo prijazan kao kakav naš osobni prijatelj; ali su naglasili da imade mnogo potežkoća i zaprieka u tom našem pitanju".

Papa Pio X.: staroslavenski jezik ima mnogo neprijatelja

Ponovnom odlasku državnom tajniku ponadali su se da bi ipak moglo doći do službene audijencije, što se nije dogodilo: "On nam je kazao, da, pošto je pitanje o kojem radi naša spomenica jur riešeno, nemože biti pripušteno naše odaslanstvo u tu svrhu, ali da će sv. ocu biti drago, da nas vidi ako to želimo. Na naš upit, ako možemo ipak, i bez da predamo spomenicu sv. ocu, o njoj s njim govoriti, reče da ne ni rieči, jer da nećemo imati pak audiencije, dakle da se o tom nemože govoriti ništa".

Propusnicu za odlazak Papi dobili su za idući dan, 5. veljače. "Došav u papine predsobe malo prije utanačene ure, bili smo k njemu pripušteni oko 12 sati. Ovršiv obredne poklone, pozvao nas je da sjednemo, te nas je upitao kako ide kod nas. Naš predvoditelj Dr. Stanger mu odgovori odmah, da našemu narodu ide slabo, jer da nejma nigdje nikakva protektora; stade mu risati u kratko nevolje našega pučanstva, te nepravice koje mu se nanašaju sa svih strana, i naglasi, da su naši najveći neprijatelji Talijani, koji nam nedaju ni prava ni mira ni u kući ni u crkvi. Sv. otac odvrati, da je to posljedica narodnoga trvenja, i upita da li je tomu kriva i naša vlada, a Dr. Stanger mu odgovori: Da, Vaša Svetosti, u najvećem dielu! Sv. otac to glavom potvrdi. Na našu primjetbu, da je pod Mljetačkom vladom u narodnom pogledu bilo za nas bolje, pritvrdi on, veleć, da je Mljetačka republika išla za drugim svrhama. Na to svede sam razgovor na povod našega dolazka, te izjavi, da pitanje staroslavenskoga jezika nije još konačno riešeno, i da će se kongregacija obreda još tim baviti. To pitanje da imade mnogo neprijatelja, te je težko riešiti ga, i za to da crkva sama nezna kako bi učinila; ali da se uzdajmo u Boga, da ostanemo odani sv. stolici, te da ako i ne na skoro i na jednom, da će malo po malo biti bolje; neka budemo uztrpljivi, i neka budemo zadovoljni da dobijemo što nas ide malo po malo". Odgovor iz Rima Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri nije dobilo.


Podijeli: Facebook Twiter








Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini