razgovor s uzgajivačima pasa

Američki stafordski terijer nije za svakoga. Tri faktora mogu uzrokovati loša ponašanja s katastrofalnim posljedicama

(Snimio Mateo Levak)

(Snimio Mateo Levak)


Nemili događaj u Zadru gdje je pas, navodno pasmine američki stafordski terijer, do smrti izgrizao staricu kojoj ga je na čuvanje ostavio unuk, još je jednom u središte medijske pozornosti i rasprava na društvenim mrežama, nažalost, doveo takozvane opasne pasmine i njihove vlasnike.

Dok jedni tvrde kako za ovakve i slične grozne događaje nije i ne može biti kriv pas, već isključivo neodgovoran vlasnik koji psa nije odgojio i socijalizirao, drugi traže zabranu držanja ne samo američkih staforda, već i drugih potencijalno opasnih pasmina.

O pravilnom odabiru pasmine, odgoju i socijalizaciji pasa svih pasmina, kao i o mogućim uzrocima napada pasa na ljude i druge životinje, razgovarali smo s Nadom Zatković Šestak, licenciranom voditeljicom tečaja Hrvatskog kinološkog saveza, tajnicom i članicom Izvršnog odbora Hrvatske udruge sportske radne kinologije, te vlasnicom obrta za školovanje pasa Dog Campus Principi i uzgajivačicom njemačkih ovčara.

Nada Zatković Šestak

Ispit socijalizacije

Zatković Šestak ističe da bi svi psi, bez obzira na pasminu, trebali proći tečaj, odnosno ispit socijalizacije i poslušnosti, što bi u velikoj mjeri, smatra, smanjilo pojavu devijantnih ponašanja kod pasa, koje može imati više uzroka.

No za početak, pitali smo je imaju li danas pse ljudi koji ne bi trebali biti vlasnici pasa, jer za to nemaju ni uvjeta, ni volje, ni vremena, te kako oni koji zaista žele imati psa trebaju odabrati psa (i pasminu) koji će u idućih deset do petnaest godina biti dio njihovog života, a na način da i pas i vlasnik u tome uživaju, umjesto da se događaju tragični incidenti, poput nedavnog u Zadru.

– Odgovor na to pitanje nije jednostavan. Puno je faktora za odabir ove ili one pasmine, a danas na odluku o odabiru često utječu društvene mreže, mediji i filmska industrija koji diktiraju trendove oblikujući naše želje, pri čemu nerijetko ljudi odabiru pasminu po fizičkom izgledu ili po nekim radnim karakteristikama, što ih povuče da misle kako su sposobni imati baš tog psa.

Međutim, stvarni život sa psom nije romantizirana verzija koju vidimo u filmovima i dijelu medija. Iza svakog socijaliziranog i odgojenog psa stoji jako puno rada, vremena i odricanja, kao i razumijevanje potreba pasa. Posebno kad govorimo o specifičnim vrstama pasa koji imaju određene naslijeđene karakteristike koje ih formiraju takvima kakvi jesu.

Ako, primjerice, govorimo o lovačkim psima, oni su generacijama odgajani za određenu svrhu, pa ako vam se sviđa izgled neke od lovačkih vrsta, ne možete od njega očekivati da bude miran i poslušan kućni ljubimac koji će većinu vremena provoditi na kauču, jer to najčešće neće biti tako, kaže Zatković Šestak.

Pri tom je, dodaje, važno da vlasnik od psa ne traži da bude ono što on nije, već da bude spreman na puno rada, a treba računati i na financijski aspekt posjedovanja psa.

– Lijepo je kad pas nema zdravstvenih problema, i kad ne iziskuje značajnije veterinarske troškove, osim redovitog cijepljenja i čišćenja od parazita, ali treba imati na umu da veterinarski troškovi mogu ponekad iznositi i do nekoliko tisuća eura. No, čak i bez toga, treba računati na mjesečne troškove hrane i opreme za psa, kaže Zatković Šestak.

Socijalna snošljivost

Zanimalo nas je što vlasnik, jednom kad se odluči nabaviti psa, treba činiti i kako psa odgajati da bude socijaliziran te da ne bude opasnost za druge životinje i ljude.

– Iz mog dugogodišnjeg iskustva, pokazalo se da je jedan od najvećih problema to što vlasnici vrlo olako pristupaju odgoju psa. Doveli smo štene u kuću i sad će sve biti super, jer su vidjeli druge kako šeću dobro odgojene pse. Neće. Ima ljudi koji imaju iskustva i sposobnosti dobro odgojiti psa, ali u velikom broju slučajeva, čak većini njih, ljudi često ne znaju kako omogućiti psu da se razvije u normalnog psa koji će funkcionirati u današnjem društvu.

Neki to mogu sami, drugima treba stručna pomoć, ali važno je da vlasnici razumiju koji nagoni pogone psa zbog kojih se ponašaju kako se ponašaju, a potom kako s njima komunicirati i kako postići sve ono što želite od psa, kaže Zatković Šestak.

Naglašava da je najvažnije upravo to da pas funkcionira u društvu, odnosno da vlasnik može s njim izići među ljude ili druge životinje bez opasnosti da će se dogoditi incident.

– Mi u Hrvatskom kinološkom savezu i Udruzi sportske kinologije već godinama najvažnijim smatramo upravo taj koncept socijalne snošljivosti. Vaš pas može raditi fantastične trikove i odlično funkcionirati na poligonu, ali najvažniji je način kako se pas ponaša kada izađe na ulicu. To je puno bitniji element od učenja trikova.

Može li pas mirno proći kraj drugog psa na cesti, sjediti kraj vas dok pijete kavu na nekoj terasi, možete li ga dovesti u grupu ljudi, može li mirno proći kraj djece na igralištu koja igraju nogomet, trče, voze bicikl, to je ono što svaki vlasnik treba postići sa svojim psom. Presudna je tu prva godina, a još više prvih šest mjeseci života psa, tijekom kojih treba intenzivno raditi na njegovoj socijalizaciji, jer sva dobra i loša iskustva u toj dobi ostat će »zapisana« u njegovom mozgu i ponašanju.

Kako sam već rekla, neki ljudi to mogu odraditi sami, ali mnogima treba stručno vodstvo koje danas nije teško pronaći, posebno u većim sredinama poput naše, u Rijeci i okolici, gdje funkcioniraju četiri podružnice Udruge sportske radne kinologije koje imaju stručni kadar i koje konstantno organiziraju tečajeve poslušnosti, socijalizacije, razne radionice i niz drugih aktivnosti na kojima se mogu dobiti konkretne informacije i savjeti što i kako raditi sa psom i na koji ga način uspješno uključiti u društvo, kaže Zatković Šestak.

Nada i njen ovčar Skywalker von Silberklinge

Tri faktora

Pitali smo je zbog čega se, uz dostupnost informacija o odgoju pasa, ipak sve češće događaju devijantna ponašanja i napadi na ljude i druge životinje s teškim posljedicama, odnosno je li uzrok tome neznanje i nevoljkost vlasnika da pse odgajaju ili namjerno poticanje agresivnog ponašanja kod pasa.

 Odgovor je složen, uzroke možemo tražiti u nizu pogrešnih postupaka, ali možemo ih ipak svesti na tri osnovne stvari. To su rani odgoj i socijalizacija ili izostanak istih, naučena ponašanja i podrijetlo psa. To su tri faktora koji mogu uzrokovati ovakva loša ponašanja pasa, s katastrofalnim posljedicama. To su događaji koji su tragični za cijelo društvo, katastrofalni za žrtvu, za njenu obitelj, prijatelje, poznanike, ali i za vlasnika psa, a u konačnici i samog psa.

Najlakše je biti general poslije bitke, možemo govoriti o konkretnom slučaju, o milijun razloga koji su psa mogli potaknuti na napad, ali mislim da generalno govoreći, moramo uzeti u obzir tri faktora koja sam navela.

Američki stafordski terijer je specifična pasmina, moja iskustva s njom su odlična, nikad ih nisam doživjela kao opasne pse, štoviše, to su redom bili veseli, dinamični psi, visoke inteligencije, dobri ljubimci, što mi govori da je žalosno postupanje vlasnika koji su takve pse svojim pogrešnim odgojem ili neodgajanjem doveli u situaciju da napadnu čovjeka ili životinju, s teškim posljedicama.

Ako ste štene, možda i nenamjerno, poticali na krive stvari i iz njih izvačili nagone koje svi psi imaju, da se razumijemo, ne samo američki stafordi, bez rada na kontroli i samokontroli, onda se mogu dogoditi ovakve grozne stvari, kaže Zatković Šestak.

Nekontrolirani uzgoj

Što se podrijetla psa tiče, ističe kako je jedan od najvećih problema nabava pasa iz nekontroliranog uzgoja.

– Ne radi se tu o snobizmu kada govorimo o nabavi psa od odgovornog uzgajivača, s rodovnicom i poznatim podrijetlom, nego o tome da je netko uložio puno vremena, truda i novca uzgajajući pse, pazeći na njihovo fizičko i psihičko zdravlje, što se može pratiti generacijama unatrag, ishodio je rodovnice i tako dalje. Jasno da je za takvog psa potrebno izdvojiti određenu količinu novca, jer je riječ o velikim troškovima koje uzgajivač ima.

S druge strane, ako otvorite bilo kakav oglasnik, naći ćete štence niza pasmina po cijeni od stotinjak, dvjesto eura, što ne može biti realna cijena, ali ljudi onda nazovu uzgajivača pa čuju njihove cijene, odluče kupiti psa iz oglasnika, o čijem podrijetlu, zdravlju, odgoju i tako dalje nemaju nikakve podatke. Može u takvim leglima biti jako dobrih pasa, ali u pravilu ne znate što kupujete.

Neke pasmine, nažalost, postanu previše popularne i neki ljudi u tome vide priliku za brzom i lakom zaradom, a primjer su upravo američki stafordi, a u zadnje vrijeme primjerice i belgijski ovčari, koje se onda uzgaja i prodaje bez ikakve kontrole. Ti psi su dio nekog imidža koji vlasnik želi imati prema javnosti, a ne zna, ne želi ili ne može raditi s njima, kaže Zatković Šestak.

U zaključku razgovora, kinologinja ističe kako smatra da bi test socijalizacije trebao biti obavezan za sve pasmine, ne samo one koje se smatraju opasnima prema postojećem Pravilniku o opasnim psima.

– U Kinološkom savezu imamo ovlaštene osobe za provođenje testa socijalizacije, shodno propisanim uvjetima, ali to se najčešće događa tek kad se dogodi određeni incident sa psom i kad je u slučaj već upletena i veterinarska inspekcija. Moje je stajalište da sustav koji će propisivati obavezu za sve vlasnike pasa mora postojati.

Hoće li to biti u obliku obaveznih tečajeva, edukativnih radionica, testova nakon kojih će vlasnik dobiti uvjerenje od licencirane ustanove, može se raspravljati, ali nema razloga da se to ne napravi jer dobre primjere imamo i u drugim europskim zemljama i mislim da bi Hrvatski kinološki savez to mogao organizirati bez problema, a takav bi sustav gotovo sigurno rezultirao manjim brojem incidentnih situacija, zaključuje Zatković Šestak.

Uporan i tvrdoglav

O odgovornom uzgoju i plasmanu štenaca razgovarali smo s Rinaldom Kvesićem, dugogodišnjim uzgajivačem američkih stafordskih terijera koji ističe kako to nije pas za svakoga.

– Američki stafordski terijer (AST) je pas srednje veličine, hrabar te iznimne snage za svoju veličinu, živo zainteresiran za svoju okolinu. Otprilike ovim riječima se ovu pasminu opisuje na svim svjetskim jezicima kroz službeni standard pasmine.

U doba kada nam vizualni podražaji bombardiraju svakodnevicu preko društvenih mreža i drugih ekrana u koje buljimo većinu dana, upravo ta vizualna percepcija odnosno »slika« psa koji je izuzetno snažan, hrabar te veoma zainteresiran za svijet koji ga okružuje čini AST-a veoma popularnom pasminom danas.

AST nije pas za svakoga! Možda upravo ova rečenica nedostaje u opisu pasmine te informacijama koje se na internetu nude uza sve te slike onoga što je trendy i moderno, a kod nedoraslih vlasnika koji psa žele imati radi imidža pa ga pokazati okolini, što uživo – što virtualno, prije svega poput nekog modnog dodatka, najnovijeg iPhonea ili ključeva tatinog automobila, u nadi da će izazvati divljenje, kaže Kvesić.

Ističe kako američkog stafordskog terijera prije svega treba opisati kao psa iz skupine terijera, poznatih po svojoj upornosti i tvrdoglavosti te neizmjernoj ljubavi prema čovjeku te obitelji u kojoj žive.

– Da bi se jedna ovakva životinja, težine 20-30 kilograma, veoma mišićava, pas iz skupine tvrdoglavih terijera, kvalitetno uklopila u svakodnevicu, nije dovoljno samo željeti imati psa kojega se vidi na slici, niti ga neizmjerno voljeti, nego se itekako potruditi da se njegovo ponašanje oblikuje uz svakodnevno ispunjenje psihofizičkih potreba ove pasmine.

Dosljedan odgoj je ključna riječ. Koliko god pojam »izuzetna snaga« zvuči primamljivo, toliko uvijek treba podsjetiti kako »snaga bez kontrole ne znači ništa«, odnosno – upravo suprotno – nosi sa sobom obavezu vlasnika da savlada i kontrolira ovog psećeg atletu. AST je pas s rodovnicom koja je jedini dokaz čistokrvnosti.

Rodovnica nije samo papir, nego nam daje do znanja koje to nasljedne osobine pas nosi. Nabaviti AST-a od nekoga tko se nije potrudio ostvariti uvjete za izdavanje rodovnice je najveći znak neodgovornosti, te često prva naznaka nadolazeće nevolje. Ukoliko se pak nabavi iz odgovornog uzgoja, od dugogodišnjeg uzgajivača registriranog pri HKS-u, koji ne uzgaja isključivo radi prodaje, nego konstantno radi sa svojim psima kroz različite discipline izložbene ili radne kinologije, to označava odličan temelj za vlasnika na kojemu je obaveza odgoja te socijalizacije.

Hrvatsko zakonodavstvo propisuje obvezni test socijalizacije, no svjedoci smo da se osim odgovornih članova HKS-a rijetko tko odlučuje pristupiti ovoj stručnoj procjeni naravi te socijalnih vještina jednog staforda.

Agresija iz čista mira prema ljudima kod američkog stafordskog terijera se ne tolerira. S obzirom na to kako uzgajam ovu pasminu više od 20 godina, da su moja djeca odrasla s njima te da smo kao obitelj aktivni u kinologiji ne samo kod nas, nego i u inozemstvu, tako imam i posebne kriterije za sve one koji žele nabaviti AST-a.

Od upitnika u pisanom obliku s tridesetak pitanja, do razgovora uživo, trudimo se procijeniti sve koji su prošli ove prve filtere nadalje – i donijeti odluku hoće li naše štene ili pas završiti u pravim rukama, kaže Kvesić.

Rinaldo Kvesić i Jedi

U prave ruke

O potencijalnim vlasnicima, dodaje, puno govori i to što velika većina zainteresiranih nikada ne odgovori niti na pitanja iz upitnika.

– To nam je prvi filter koji nam samo govori o tome kako dotična osoba nije u stanju sjesti i odgovoriti na pitanja, a kamoli da je kadra sljedećih 10-15 godina dati sve od sebe pa psa odgojiti kako spada. Ukoliko se neiskreno odgovori na pitanja, i to se u razgovoru uživo te susretu s našim psima često otkrije pa niti takvima ne želimo prodati našeg psa.

Kada zbilja procijenimo da pas ide u prave ruke, uvijek stojimo na raspolaganju za cjeloživotno savjetovanje u vezi s odgojem, zdravljem, treningom i ostalim pitanjima koja se tiču psa. Svima koji nemaju dovoljno iskustva, a dođu kod nas na razgovor o psima pokažemo u praksi kako je to zapravo voditi odraslog psa u šetnji.

Mnogi ostanu iznenađeni kada ih odrasli mužjak potegne nakon što ga pozovem, i tek onda shvate o kojoj je to snazi riječ. Svi naši psi imaju položen test socijalizacije, a najbolji pokazatelj toga što se s dosljednim odgojem može postići je naša dvanaestogodišnja kći koja se već tri godine izuzetno uspješno natječe na kinološkim manifestacijama vodeći odrasle primjerke AST-a. U skladu s time zapravo pokazujemo svima koji su kod nas u dobroj namjeri da je itekako moguće odgojiti AST-a u modernog člana društva, jer ako može 12-godišnja djevojčica, onda mogu i oni.

U biti se cijeli proces odgoja može pojednostaviti u nekoliko rečenica: nagraditi pozitivne oblike ponašanja, korigirati negativne napomenom ili preusmjeravanjem, te biti uporniji od njih u tom konstantnom nadmudrivanju, uz prstohvat ljubavi i ponavljanje na dnevnoj bazi, predstavlja ključ uspjeha.

Uz knjige koje su obavezna literatura i koje dobiju od nas, te naše savjete, u zadnjih 20 godina je stotinjak pasa obojilo nečiji život na način svojstven jednom tako plemenitom biću kao što je američki stafordski terijer. Kada se nemili događaji dese te netko zbog toga nastrada, u središtu javnosti je najčešće nesretno biće koje je neki čovjek, odnosno vlasnik, stavio u poziciju u kojoj se nalazi.

Neadekvatna psihofizička skrb, nedostaci u odgoju te zanemarenost, dovedu jadnu životinju u poziciju u kojoj odreagira tako da napuni stupac crne kronike, koja je opet puna nedjela koja su ljudi učinili jedni drugima. Odgovorni uzgajivači će se potruditi napraviti kvalitetnu selekciju vlasnika koji će u startu znati što ih očekuje pa u skladu s time i odgojiti svoje pse. Jedino to vidim kao ispravan put, zaključuje Kvesić.

Foto: Privatna arhiva

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum