LUDA TRANSFORMACIJA: U RINGU ZVIJER, A NA POSLU MIRNI MEDICINSKI BRAT. IVAN VITASOVIĆ: "Kad se sve riječi potroše, krene taj primitivni dio koji u nama oduvijek čuči. I ti se onda boriš. Volio bih se okušati u Americi"

(Dejan ŠTIFANIĆ)

Nikada se mirnije ne osjećam nego unutra. Sva se osjetila smanje. Spreman si na borbu. Osjećaš mir. Ne čuješ nikoga. Treniraš za to. Spremaš se za to. u ringu je tvoj gušt. Meni je to mirno mjesto. Znaš po što si došao. Nije stvar straha i panike, jednostavno nakon dugo vremena osjetiš tišinu i mirnoću, priča Ivan o borilačkom ringu, odnosno kavezu, mjestu gdje se osjeća najbolje

S Ivanom Vitasovićem, uspješnim ultimate fight borcem, trebali smo razgovarati u dvorani, ali koronavirus je, nažalost, osim vrtića i škola zatvorio i sve sportske objekte. On je pravi alfa mužjak. Pun mišića i još ga potom krase i brkovi koji mu odlično stoje. Sviđaju se svima, osim njegovoj djevojci, kaže ovaj 28-godišnji pulski MMA borac teške kategorije. Teškaš iz Fažane član je pulskog Trojana. U ringu, odnosno u kavezu zvijer a izvan njega brižan, nježan i skrban medicinski brat. Miran, ugodan i ogroman. Duplo je veći od mene, čak i više. Visok 187 centimetar i težak 108 kilograma. Duplo manje od sugovornika. Mojih 49. Dvije kategorije. Njegova je super teška kategorija.

U ringu je gušt

A sve je krenulo iz borbe s viškom kilograma u tinejdžerskoj dobi, s nekih 17 godina. I malo pomalo, borba s kilogramima je nestala , a ostala je samo prava, muška, krvava i strastvena borba u ringu kakav krasi ulimate fight ili MMA ( engl. Mixed Martial Arta ili mješovite borilačke vještine). Nakon godinu i pol dana imao je prvi profesionalni meč. Poslije tog meča dogodio se taj dobar osjećaj i već je tada shvatio da je to - to! Deset je godina na sceni, ima sedam pobjeda, pet poraza i jednu neriješenu borbu. Trenira ga legendarni ultimate fight borac Zelg Galešić. On je motor pokretač. A njegov entuzijazam u skromnim, nemogućim uvjetima rađa istinske borce.

Kavez je njegov zen. „Nikada nisam mirniji nego unutra. Sva se osjetila smanje. Spreman si na borbu. Osjećaš mir. Ne čuješ nikoga. Treniraš za to. Spremaš se za to. Unutra, u ringu, tvoj je gušt. Meni je to mirno mjesto. Znaš po što si došao. Nije stvar straha i panike, jednostavno nakon dugo vremena osjetiš tišinu i mirnoću “, priča Ivan o borilačkom ringu, odnosno kavezu, mjestu gdje se osjeća najbolje. Svaka borba traje 15 minuta, odnosno tri put po pet minuta. U ringu to izgleda kao borba za preživljavanje. „Kad se sve riječi potroše, krene taj primitivni dio koji u nama oduvijek čuči, i ti se boriš“, smireno objašnjava. Više voli nastupati izvan Pule jer je tada totalno i samo u sportu, a kod kuće uvijek se nešto pojavi – posao, telefon, nenadana obaveza. Povremeno je radio kao redar, a nekoliko godina kao medicinski brat na Gregovici u Centru za skrb osoba sa intelektualnim poteškoćama. Na dan kada smo razgovarali otišao je na razgovor u dom za starije Sveti Polikarp. Zanimljivo, s jedne strane bavi se poslom koji je vrlo human, a s druge trenira sport koji je pak vrlo brutalan. Čovjek je to potpunih suprotnosti. Kad samo pomisliš kakvu ludu transformaciju mora proživjeti da se od osobe koja pomaže onima koji o sebi ne mogu brinuti pretvori u borca gladnog tuđe krvi...

Lagan među teškima

Red, rad i disciplina, njegov je ritam. Trenira dva puta dnevno oko sat i pol vremena. Kaže da je vani sve puno razvijenije. Cijeli timovi treniraju jednog sportaša profesionalca . Kod nas je obrnuto. Zelg trenira cijeli tim. Obzirom na uvjete postižu nevjerojatne rezultate. MMA je kombinacija većine borilačkih vještina – jiu jitsia, boksa, hrvanja. Ivan preferira boks. „Adut mi je brzina i kretnja. Tu me još nitko nije mogao dobiti. Puno sam brži od svih ostalih teškaša. Dosta sam brz u nogama i krećem se kao da imam 30-40 kilograma manje. Imam brze ruke i tu dosta znam druge protivnike iznenaditi. Osjetiš kad je netko teškaš, a ja sam među teškašima nekako elastičniji, vretenastiji, kaže. Vjerojatno mu zbog toga i odgovara catch weight, mečevi na dogovornoj težini. Borba je to s „lakšim protivnicima“ koji njemu, laganom među teškašima, odgovaraju. U borbi je zabranjeno lupiti u genitalije i u potiljak gdje je mali mozak. „ Borba je borba i u nju svjesno ulaziš. I povreda je, na neki način, svjesna," kratko će.

Ivan Vitasović (Milivoj MIJOŠEK)

Ultimate fight mu je više od samog sporta. „On mi je promijenio način razmišljanja i stil života, izgradio stoika u meni. Ako znam što radim, sam ću odgovarati za svoje postupke. Za to što napraviš, sam ćeš odgovarati. Ne tražim krivce u drugima već slijedim onu – koliko radiš, toliko ćeš i dobiti. Uspiješ, ne uspiješ – radiš ono što voliš. Dok te nešto ispunjava – to je to,“ objašnjava svoju životnu filozofiju. Uvijek želi kvalitetno iskoristiti vrijeme. Njegova krilatica je ona latinska Carpe diem! – uhvati dan. „S vremenom sam naučio više uživati u nekim stvarima bez da zapostavljam život. Pokušavam iskoristiti vrijeme na što kvalitetniji način“, veli on. Sport mu u tome itekako pomaže. On je njegov motor i sidro.

Žene strahuju

Za razliku od koncerata i priredbi , na sportskim je događajima pulska publika strastvena i živahna. „Na Pattinggiu nikada nije bila bolja atmosfera. Ja to nisam doživio jer se prebacim u ring“, priča o borilačkom spektaklu 'Gladijator Fight Night 4' održanom u veljači u potpuno ispunjenoj pulskoj dvorani. Bila je to prava poslastica za ljubitelje žestokih borbi na kojoj su nastupili najbolji istarski profesionalni MMA i kickboxing borci. Većina njih, uključujući Ivana Vitasovića, Ivana Bilića, Andija Vrtačića i Tea Mikelića, upisala je pobjede. U kavezu je brutalno i puno krvi, njegova djevojka to ne može gledati, ali ga ne propušta bodriti. Majci je pak nemoguće gledati sina kako ga mlate „Majci nije drago. Pogotovo kada doma dođeš izrazbijan te se oporavljaš nekoliko tjedana. Nije došla ni na Patinaggio jer joj je bilo prestresno“, govori on o svojim ženama koje ga uvijek prate sa strahom. Oporavak nekada traje i tjednima.

U Rusiji je zaradio 20 šavova na glavi, a on vrlo smireno o tome govori kao da je ogrebotina. „Bio je to udarac laktom i nastala je porezotina. Nije ugodno za vidjeti, ali nije strašno. Samo peče i znaš da ćeš imati par šavova“, kaže o ozljedama. Nikada nije lomio nos ili nešto strašno doživio. Srećom nikada nije bio ni nokautiran. Nije zadobio ni frakture, odnosno, veli da je, ali zbog svoje gluposti koje nisu imale veze sa sportom.

U super je teškoj kategoriji pa više ne mora skidati kile, ali ipak pazi što jede. Burek i čevapi, priznaje, teško će mu pasti na želudac. Prehranu bazira na puno povrća i mesu. Ne miješa ugljikohidrate i proteine. Šećer ne konzumira. Eventualno petkom, za kraj tjedna kad se opusti, pa si dozvoli „slatki grijeh“.

Što stariji to bolji

Osim fizičke, za pobjedu veli da je važnija psihička snaga. „ Ako na dan borbe nisi u glavi spreman, džabe ti svi treninzi koje si odradio. Dogodi se da nemaš vatru, da si se potrošio i nisi tamo“ objašnjava i dodaje da svaku borbu vizualizira. To je dio psihičke pripreme. „Uvijek gledaš iznenaditi, pobijediti.“ MMA borba je pravi spektakl. U Češkoj se borio protiv bivšeg UFC borca u Areni s 10.000 ljudi. Lani je u Rusiji izgubio u „Bitci na Volgi“. „Nitko te neće zvati vani da pobijediš. Tražiš konkurentnog protivnika. Tražiš da pobijediš, ne želiš izgubiti. Vani te ne zovu na klanje, ali moraš iznenaditi. U Rusiji je totalno druga priča. Oni žive za borilački sport. Surovi su. Iz male sredine teško je nositi se s ruskim borcima", veli o ruskim sportašima. Ipak, izazov ga tjera dalje. „Uvijek tražim konkurenciju. U prvom profesionalnom meču imao sam nekog svjetskog prvaka u kick boxingu. Bilo je odlično. Jednom pobijediš, pa izgubiš. No gušt je i dok je tako, dobro je. Želio bi se profesionalno baviti time. Nitko nije krenuo u to da živi od toga. No, kad uložiš neki trud i vrijeme, želiš nešto dobiti nazad. Zaradiš nešto od tih borbi, ali nije dovoljno za život,“ veli Ivan. Za razliku od ostalih sportova, u ultimate fightu nema dobnih granica. Čak suprotno. Što stariji, to bolji. „ U mojoj kategoriji, teškaši tek krenu u 33-oj jer tijelo onda sazrije. Lake kategorije su bolje u mlađoj, od 20 do 25, jer tu su važni refleksi i brzina. Pojam tvrdoće boraca nastaje s godinama“, veli Ivan koji se i sam nada da njegovo vrijeme tek dolazi. Želio bi živjeti od toga. Sa sportom je obišao cijelu Europu, Rusiju, pokušao je na Tajlandu. Profesionalni sport je gladijatorski i pomiče granice, veli. Smatra da je sport važan i da se čovjek rekretivno njime može baviti cijeli život.“Dok imam gušt i želju bavit ću se time. Kad mi to postane psihički,a ne fizički naporno , vjerojatno ću prestati i preći u trenere“, veli. Do tada uživa u borbama.

„Planovi su biti zdrav, odrađivati meč po meč, imati neki daljnji cilj, doći do neke jače organizacije i pokušati odmjeriti snage sa najjačima. To mi je cilj, da vidim gdje sam“, veli. Zanima nas gdje su najjači igrači. „U Rusiji su spartanci, oni su najjači, ali u SAD-u je najbolje. Volio bih probati u SAD-u“, želja mu je. Do tada će u ovim kriznim situacijama trenirati vani. Naravno, svaki dan. „U ovim vremenima treba biti savjestan prema sebi i drugima.“, mudro će.