Hrvanje
Istarski borac organizirao najveći turnir u Hrvatskoj za mlađe uzraste - Među stotinjak članova najviše je djece, njih oko 75
Period zatišja i stagnacije definitivno je ostao iza Hrvačkog kluba Istarski borac, koji posljednjih godina stalno povećava broj svojih članova. Posebno je to vidljivo u najmlađim uzrasnim skupinama pulskog kluba, gdje Danijel Bošković i Nebojša Džombić, treneri mlađih i starijih dječaka, imaju pune ruke posla na treninzima, a nije lako niti Mateu Pavičiću, klupskom tajniku koji usto vodi juniore i seniore.
- Dolaskom na poziciju klupskog predsjednika Miška Macolić-Tomičića, kojem je struka marketing, sve vezano uz reklamni materijal i objave po društvenim mrežama diglo se na jedan viši nivo. Aktivni smo bili i s prezentacijama po školama, no definitivno su najveći pogodak jumbo plakati. Čim smo ih prvi put postavili, dvorana nam je odjednom postala puna te se moram zahvaliti Goranu Mihoviloviću, koji nam je maksimalno izišao u susret i puno pomogao - nadovezao se Danijel Bošković.
Prava baza
- U klubu trenutačno imamo stotinjak članova, među kojima je najviše djece, oko 75. To je već prava baza za ozbiljan rad i počelo je lagano donositi rezultate, što se vidi i po medaljama koje uzimamo na prvenstvima Hrvatske. Naravno, ta se djeca još traže, dolaze u klub i odlaze iz njega te je normalno da nam bude žao kada netko u kojeg smo uložili četiri-pet godina truda i vremena pređe u neki drugi sport, ali ne radimo oko toga neku pretjeranu famu. Važno nam je da djeca nastave trenirati, nebitno koji sport.
S tako širokom bazom, možda Istarski borac u dogledno vrijeme opet okupi seniorsku momčad za ligaško natjecanje.
- Nama je u prošlosti najveći problem predstavlja činjenica što su nam hrvači u koje smo ulagali deset ili više godina odlazili na fakultet, što bi nam dodatno povećavalo trošak seniorskog natjecanja. Svojevremeno, kad smo nastupali sa seniorskom momčadi, znali bismo ući među šest u Hrvatskoj, pa ne bi imali novaca da nastupimo u play-offu. Jednostavno, pola momčadi nam je bilo sa strane te nas je puno koštalo samo dovesti ih u Pulu za svaki meč, a ako ćemo angažirati petoricu pojačanja i zadovoljiti se sa sedmim ili osmim mjestom, nismo napravili neki posao. Usto, nismo imali klupu i svaka ozljeda bi nas unazadila - istaknuo je Bošković. - U slučaju da stasa fina generacija, sigurno ćemo probati opet složiti seniorsku momčad i nastupiti u ligi, ali da pritom okosnica budu naši dečki. Ako imamo osam domaćih hrvača i dodamo im dvojicu pojačanja sa strane, e to je već neka druga priča.
Okosnica te priče mogao bi biti mladi Jure Rajković, u ovom trenutku perjanica Istarskog borca.
- Jure je stvarno dobar i klub ga nastoji maksimalno pratiti. Dogurao je do hrvatske juniorske reprezentacije i kuca na vrata U-23 reprezentacije, a tek su mu 17 godina. Potpuno je glavom unutra, posložio je školu i treninge, prati hrvanje i nije ga sram pitati, a za trenera u reprezentaciji došao mu je Neven Žugaj te ima od koga učiti. Pohvalio bih i Savez jer se povećao broj priprema, odlazi se na visinske i na bazične te odrađuju kontrolne borbe, a Juretu je blizu i Poreč gdje posljednjih godina dolaze najbolji svjetski hrvači. Usto, i Zaklada za sport ga odlično prati - naglasio je Bošković.
Arena Open
- On je sada ulazna juniorska godina te su mu protivnici tri godine stariji dečki, što je u tom uzrastu velika razlika. Kad pogledate hrvače s kojima se sada bori, to su već ozbiljni ljudi, no Jure skuplja iskustva i ako ga zdravlje posluži, mogao bi u svojoj izlaznoj godini "napasti" medalju na nekom velikom natjecanju, ali mora biti strpljiv, raditi i slušati. Još su mu ostale dvije srednjoškolske godine u Puli, a potom planira upisati KIF u Zagrebu gdje bi mogao nastaviti dalje s kvalitetnim treninzima jer je hrvanje odlično "pokriveno" na fakultetu.
Odlično je hrvanje pokriveno i turnirima jer praktički svaki hrvatski grad u kojem se trenira ovaj sport organizira svoj turnir. Iznimka nije niti Pula, čiji je Arena Open drugu godinu za redom bio najveći turnir u Hrvatskoj za mlađe uzraste.
- Definitivno se uvijek nešto negdje događa te je doslovno svaki vikend neki turnir, u Hrvatskoj ili regiji. Prošle godine smo nastupili na 23-24 turnira, a nismo bili na više ne zbog nedostatka sredstava, nego jer fizički više ne stignemo. Novaca ima dovoljno jer nas Grad dobro prati, prikupi se nešto od članarina i sponzora, a ostane i nešto od turnira. Prošlu smo godinu zaključili u plusu te smo sve što nam je ostalo uložili u dvoranu - zaključio je Bošković.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
