Mjesec dana sam nosila imobilizaciju i tek sam je nedavno skinula te sada odrađujem fizikalnu terapiju i situacija s rukom polako ide na bolje. Da je sve išlo normalnim tijekom, čisto sumnjam da bih mogla igrati polufinale EHF Cupa, dok ću ovako biti spremna. Kad god se bude igralo, rekla je Milošević

Koliko god neaktivnost koja je uslijedila kao posljedica pandemije izazvane koronavirusom teško pada sportašima diljem svijeta, nekima je ova pauza i dobro došla. Tu mislimo na one što su na vrhuncu sezone zadobili ozljedu koja je prijetila da ih na duže vrijeme udalji sa sportskih borilišta, a sad su dobili dodatno vrijeme da zaliječe svoje zdravstvene tegobe. U tu skupinu spada i Rovinjka Selena Milošević, rukometašica Podravke i hrvatska reprezentativka, koja je 14. veljače na gostovanju u Osijeku slomila mali prst na desnoj ruci. Bez njene pomoći, ekipa je upisala tri nove pobjede u domaćem prvenstvu, a usto je u četvrtfinalu EHF Cupa Podravka s dvije pobjede eliminirala njemački Thuringer, nakon čega je sve stalo.

Final Four

- Uzvrat u Njemačkoj igrao se u nedjelju, 8. ožujka, pred punim tribinama, da bi potom cure direktno otputovale u Umag, gdje su dva dana kasnije odigrale prvenstvenu utakmicu. I ona se igrala pred gledateljima, nakon čega nam je u subotu u goste trebala stići Murvica, ali u međuvremenu je stigla odluka da se sve odgađa, javila nam se iz Koprivnice Selena Milošević. - Dobro mi je došla ova pauza da zaliječim ozljedu, koja je bila poprilično nezgodna. Mjesec dana sam nosila imobilizaciju i tek sam je nedavno skinula te sada odrađujem fizikalnu terapiju i situacija s rukom polako ide na bolje. Da je sve išlo normalnim tijekom, čisto sumnjam da bih mogla igrati polufinale EHF Cupa, dok ću ovako biti spremna. Kad god se bude igralo.

Protivnik Podravke u polufinalu EHF Cupa je danski Herning-Ikast, dok drugi par čine danski Odense i mađarski Siofok. Prvi susreti trebali su se igrati 4. ili 5. travnja, dok su uzvrati bili na rasporedu 11. ili 12. travnja, a sad se čekaju novi termini.

- Po nekim informacijama koje dobivamo, igrat će se "Final Four" a ostaje samo da se vidi tko će biti domaćin i kad bi se moglo igrati. Zasad kao prijedlog stoji kraj lipnja, a ako to ne prođe, onda bi se prebacilo za rujan. Vidjet ćemo što će biti od toga, no ovaj drugi termin bi bio poprilično nezgodan, jer će u lipnju ekipa još uvijek biti na okupu, dok je rujan nova sezona s puno novih igračica i to onda nije to, a pitanje je i kako će se one uklopiti, istaknula je Milošević, osvrnuvši se i na konkurenciju. - Danska liga je odlična, a šest najboljih ekipa, među koje spadaju i ove dvije, su iznimno kvalitetne i ne smiju se podcijeniti. Herning-Ikast nas je prošle sezone izbacio iz EHF Cupa, ali Dankinje u ovu godinu dana nisu previše mijenjale svoju ekipu, dok smo mi puno jače te vjerujem da im možemo uzvratiti na lanjskom porazu i proći u finale. Ono će sigurno biti zanimljivo, bez obzira tko bude na drugoj strani. U Siofoku su Katarina Ježić i Andrea Kobetić (nekad Penezić), igrale smo protiv njih ove sezone dvaput u skupini i obje su utakmice završile neriješeno. Odlična ekipa, ali pokazale smo da im možemo parirati.

Koronavirus je prekinuo i reprezentativne kvalifikacije za Europsko prvenstvo, koje bi se od 3. do 20. prosinca trebalo igrati u Danskoj i Nizozemskoj. Hrvatska ih je otvorila krajem rujna prošle godine s dvije uvjerljive pobjede, domaćom nad Islandom i gostujućom nad Turskom, a Selena je odigrala obje utakmice. Krajem ožujka na rasporedu je bio dvostruki dvoboj s Francuskom, a njeno ime se zbog ozljede nije našlo na spisku hrvatskog izbornika Nenada Šoštarića, no te utakmice čekaju neka bolja vremena.

Izboriti EURO

- Postoji prijedlog da se ostatak kvalifikacija odigra kao turnir početkom lipnja. Skupile bi se četiri reprezentacije na jednom mjestu i u pet dana odigrale četiri utakmice, ali pitanje je što će od toga biti. Ako se te utakmice ne uspiju odigrati, postoji i opcija da se kvalifikacije zaključe s trenutačnom ljestvicom, što bi nama sigurno odgovaralo jer smo vodeće u skupini. No, kako iz svake skupine idu dvije reprezentacije, realno je da to budemo mi i Francuska, jer je velika razlika u kvaliteti u odnosu na Island i Tursku, uvjerena je Milošević, koja je bila dijelom hrvatske reprezentacije na prošloj europskoj smotri. - Prvi poziv u reprezentaciju dobila sam još dok sam igrala za Zamet i otad sam stalno u širem reprezentativnom krugu. Odradila sam pripreme pred Europsko prvenstvo 2016. godine u Švedskoj, ali nisam se uspjela probiti među 16 igračica koje su na njega otputovale, dok sam dvije godine kasnije nastupila na prvenstvu u Francuskoj te odigrala sve tri utakmice u skupini protiv Španjolske, Mađarske i Nizozemske.

Ono što povezuje te dvije europske smotre je činjenica da je Hrvatska poražena u svim utakmicama koje je odigrala te je u oba navrata osvojila posljednje 16. mjesto.

- Na Europskom prvenstvu nastupaju kvalitetne reprezentacije i nema prostora za kalkulacije, a na nama je da napokon probamo napraviti taj željeni iskorak. Sve odreda vjerujemo da ćemo ove kvalifikacije do kraja odraditi kako spada, otići na prvenstvo i tamo ostvariti bolji rezultat nego na dva prethodna, zaključila je Milošević.

Ždrijeb ih u Europi nije pomazio

Podravka je sezonu u Europi započela u Ligi prvakinja, ali skupina s francuskim Metzom, norveškim Kristiansandom i mađarskim Ferencvarošem pokazala se kao previsoka prepreka.

- U Europi puno znači hoće li te ždrijeb pomaziti ili ne, a nas definitivno nije jer smo dobile jednu od najtežih skupina i premda smo odigrale dobro, nismo uspjele proći. Dosta slabijih ekipa od nas prošlo je u sljedeću fazu te vjerujem da bismo i mi, samo uz malo lakši ždrijeb. No, ispalo je tako i nastavile smo u EHF Cupu gdje smo odradile nekoliko odličnih utakmica, dogurale do polufinala i pokazale svima da možemo igrati na ovom nivou, naglasila je Milošević.

Neprikosnovene u Hrvatskoj

Na domaćim parketima Podravka ove sezone ima stopostotan učinak, 19 utakmica i isto toliko pobjeda, uz 279 više postignutih od primljenih pogodaka.

- U Hrvatskoj smo daleko ispred svih po kvaliteti, ali kad se domaće utakmice pridodaju europskim, dolazimo do poprilično velike brojke i tu nastaju problemi. Bez obzira protiv koga igramo, nastojimo u svaku utakmicu ući maksimalno koncentrirano, jer se u suprotnom lako može dogoditi neka ozljeda. Nema kod nas "lako ćemo", ali ispalo je da nam se ozljede događaju u hrvatskom prvenstvu, pa sam tako ja slomila prst, a jedna suigračica ozlijedila koljeno, otkrila nam je Milošević.

Saračević se dobro snašao među ženama

Na povratku iz Izraela u Koprivnicu, Selenu je na klupi dočekao Zlatko Saračević. Proslavljeni bivši reprezentativac u trenerskoj je karijeri vodio riječki Zamet, mađarski Nyiregyhazi, Čelik iz Zenice, Dubrovnik i Zagreb, bio je pomoćnik izbornika hrvatske reprezentacije Line Červara, a dolazak u Podravku donio mu je prvo iskustvo u ženskom rukometu.

- Sigurno mu je prelazak s muškog na ženski rukomet predstavljao mali šok, ali dobro se snašao. Treba znati sa ženama, ali na njemu se vidi da je bio igrač pa razumije neke stvari te ne vrši nikakav teror nad nama i sve se može s njim fino dogovoriti, nije dvojila Milošević.

Između dvije epizode u Podravci oprobala se u Izraelu: Sezona u Maccabiju iz Rishona

Selena Milošević je u ljeto 2009. godine iz matičnog Rovinja preselila u Pulu, gdje je tri sezone branila boje Arene. Nakon što su se u pulskom klubu, zbog problema s financijama, odlučili spustiti u niži rang, napustila je redove "arenašica" te najprije jednu sezonu igrala za Umag, a potom dvije provela u redovima riječkog Zameta. Uslijedio je odlazak u Podravku, gdje je ostala dvije sezone, potom je jednu odradila u izraelskom Maccabiju iz Rishona, grada udaljenog 12 kilometara od Tel Aviva, a onda je 2018. godine uslijedio povratak u Koprivnicu. Za najbolji hrvatski klub odigrala je nove dvije sezone te u veljači ove godine potpisala ugovor kojim se obvezala da će i sljedeće sezone nastupati za ekipu iz grada Vegete.

- Izrael je bio lijepa epizoda u mojoj karijeri. Fino uređena država, ugodna klima i usto je s financijske strane bilo odlično. Skupa sa mnom, u klub su stigle još dvije igračice iz Hrvatske, Simona Hajduk i Iva Ercegovac, a osim njih, bilo je te godine u Izraelu puno rukometaša i rukometašica s ovih balkanskih prostora, iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, pa mi je sporazumijevanje bio najmanji problem. Kako su i druge strankinje u klubu pričale engleski, nije bilo potrebe za učenjem hebrejskog jezika te sam naučila tek par riječi, ništa više od toga, rekla je Milošević. - S rukometne strane, u mom su klubu tek te godine počeli nešto više ulagati i za početak su angažirali strankinje, ali problem je bio što nismo imali kvalitetne domaće igračice i stoga nismo uspjeli napraviti željeni rezultatski pomak. Igrale smo tek polufinale domaćeg kupa, a kad su po okončanju te sezone klupski čelnici uočili nedostatke, dodatno su se osnažili te uz igračice iz inozemstva angažirali i izraelske rukometašice, osvojili kup i izborili nastup u europskim natjecanjima.

Selena priznaje da se dvoumila da li da produži boravak u Izraelu, ali na kraju se ipak odlučila vratiti u Koprivnicu.

- U mojoj prvoj epizodi u Koprivnici, klub nije imao na raspolaganju novca kao nekada te je bio primoran sastavljati ekipu od hrvatskih igračica, čime smo u jednu ruku bili limitirani. U međuvremenu su klupske ambicije postale puno veće, puno više se počelo ulagati u ekipu i dalo se naslutiti da se Podravka vraća na svoj stari rukometni put. Vidljiv je bio veliki pomak, dovedene su kvalitetne strankinje i složena je puno jača ekipa, opet se igrala Liga prvakinja, publika se vratila u dvoranu, puno se više promoviramo preko medija i sve su to bili razlozi koji su prevagnuli da se vratim, a zasigurno je pripomogla i činjenica da mi je dečko iz Koprivnice, priznala je Milošević.

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku