humanitarne udruge i dobročinitelji
ZRCALO VREMENA Pulske inventivne gospođe, bogati trgovci otvorena novčanika
Crveni križ u Istri je počeo djelovati 1878. godine
Među pulskim dobročiniteljima istakli su se Pietro Ciscutti, graditelj gradskog kazališta, Mate Koceić, graditelj brojnih komunalnih objekata i Domenico Fanganel, koji je otvorio prvi Dom za stare i nemoćne
Da bi se pisalo o humanitarnim, dobrotvornim društvima i dobročiniteljima ne treba baš čekati tzv. okrugle obljetnice. U vremenu i izazovima u kojima živimo, i glede pandemije koronavirusa i ekonomsko-gospodarskog stanja, više je nego dovoljan razlog da se ukaže na ono što nazivamo filantropija: čovjekoljublje. Vraćam se doduše u prošla vremena, ali to može biti zrcalo u koje se mogu ugledati dobri primjeri čovjekoljublja. Godine 2016. u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u Puli postavljena je izložba o filantropiji; za pisanje ovoga teksta koristio sam se katalogom koji je pratio izložbu.
Gospođe dobra srca
Djelovanje Crvenoga križa u Istri počelo je 1878. godine, kada je osnovano Društvo gospođa Crvenog križa za Trst i Istru. Nedugo zatim utemeljena je podružnica u Puli. Zabilježeno je da su gospođe iz Crvenog križa predstavile svoje aktivnosti tijekom dvodnevnog druženja s građanima u Politeami Ciscutti, 17. i 18. siječnja 1884. godine. Pulski Crveni križ imao je svoj ured u Ulici sv. Polikarpa.
Tijekom Prvog svjetskog rata na području Monarhije provodile su se mnogobrojne humanitarne akcije u svrhu zbrinjavanja siromašnih obitelji vojnika, udovica i siročadi te opskrbe vojnika na bojištu. U Puli su s tim ciljem najaktivnije bile dvije dobrovoljne civilne udruge i organizacije: Crveni križ i Odbor pulskih gospođa za ratnu pripomoć (Kriegsfürsorge). Crveni križ je tijekom rata prikupljao pomoć organiziranjem koncerata, balova, nogometnih utakmica, tombola te filmskih projekcija u Politeami Ciscutti i u kinu Crvenog križa (kinu Edison). Održavali su se tečajevi za sanitetsko osoblje, prikupljali sanitetski materijal, lijekovi, odjeća, živežne namirnice i novčana sredstva. Posredstvom Crvenog križa prosljeđivala se pošta, poruke i dokumenti vojnih zarobljenika te zatočenih civila. Koncem rata Odbor za ratnu pripomoć organizirao je prihvat i pučku kuhinju za istarsko civilno stanovništvo koje je bilo prisilno internirano 1915. godine.
Dobrotvorno društvo gospođa Pule osnovano je 1890. godine, prva predsjednica bila je baronesa Mathilda Borinin de Pinter (od 1894. predsjednica i podružnice Crvenog križa). Djelatnost Društva u potpunosti je ovisila o dobrovoljnome radu članica te o novčanoj i materijalnoj pomoći građana. Stoga je Društvo surađivalo sa širokim krugom utjecajnih osoba iz vojnih, upravnih, gospodarskih, kulturnih i crkvenih krugova.
Humanost na djelu
Jedna od kulturno-zabavnih dobrotvornih manifestacija bila je ona održana 1904. godine u parku Valerija ispod Arene. Nakon što su svi okupljeni platili ulaznicu, manifestaciju je svečano otvorila predsjednica Društva Rosita Rizzi. Djeca su se mogla igrati na konjima-njihaljkama, a mladi i stari zabavljali su se uz magično pecanje (upecali bi broj i s tim bi brojem podigli nagradu). U šarenoj vjetrenjači gosti su mogli kupiti kavu, sladoled i slastice iz pulskih slastičarnica. Svi koji su to željeli, počastili su se bavarskim pivom i kobasicama. Pored pivnice postavljen je iglu (samo djelomice od leda) kako bi si posjetitelji mogli predočiti kako ljudi žive na Sjevernom polu. Najveću pozornost privukle su automobilske utrke u kojima su kao suvozači sudjelovali sudionici dobrotvorne priredbe.
Najveći adrenalinski ushit činile su 'montagne russe' – pri spuštanju u vagonima dostizale su se velike brzine u tek nekoliko sekundi. Tijekom čitave proslave svirao je gradski orkestar i dva vojna. Nastupio je i pjevački zbor, a nakon toga hrvatski tamburaški zbor. Nakon dugoočekivane lutrije, održan je izbor za laskavu titulu najljepše Puljanke. Prvo mjesto osvojila je gospođica Fonda, drugo gospođica Mazzarovich, a treće mjesto gospođica Elsa de Kirehmayr.
Svjetionik u željezu, na Gatu sv. Tome, rezultat je humanitarne akcije prikupljanja novčane pomoći kupovinom čavlića koji su se potom zabijali u drveni svjetionik. Na taj je način svjetionik postupno postao potpuno obložen metalom. Bila je to jedna od brojnih humanitarnih akcija kojima je tijekom rata prikupljan novac za potporu ranjenicima i siromašnim obiteljima vojnika, udovicama i siročadi.
Organizator akcije, koja je počela 2. prosinca 1915. godine, bio je Odbor pulskih gospođa za ratnu pripomoć koji je djelovao u sklopu Crvenog križa. Godine 1916., nakon što je drveni svjetionik bio posve obložen pribijenim čavlima, Gat sv. Tome preimenovan je u Molo Thurm in Eisen (Gat Tornja u željezu). U sklopu akcije prikupljeno je oko 100 tisuća kruna. Bilo je planirano da će svjetionik služiti praktičnoj svrsi, no uklonjen je nakon rata.
Kad je riječ o čavlićima, zanimljiv je ritual iz Gračišća: Po vjerovanjima, žena koja je zabila nekoliko čavala u fuge zida crkve Sv. Marije na Placu mogla je izliječiti nerodnost. Stoga najčešće i nalazimo naziv "čavli nerotkinja". Brojni čavli vidljivi su i danas na zidnom plaštu crkve, često zabijani i golim rukama. Čavli su kovačke izrade što ukazuje da su zabijani u davnoj prošlosti i sve do svršetka 19. stoljeća.
Da ih ne zaboravimo
Prigodice spominjem nekoliko pulskih dobrotvora čija su djela vidljiva u gradu, ali vrijeme briše po čijem su nahođenju, i džepu, učinjena.
Pietro Ciscutti (1822.-1890.), dolazi u Pulu kao dvadesetpetogodišnjak da bi radio kao kovač u pomorskoj bazi austrougarske mornarice. Ubrzo je osnovao privatnu radionicu i ljevaonicu, a kao dobar obrtnik, dobio je posao izrade metalnih struktura za izgradnju arsenalskih hala. Njegovo poduzeće gradilo je ceste i komunalnu infrastrukturu u gradu. Bavio se i stanogradnjom, obnavljao stare i gradio nove kuće, koje je potom prodavao i iznajmljivao. Godine 1854. Ciscutti kupuje teren uz Misericordiju, na kojem je bio augustinski samostan, i o vlastitom trošku na Božić iste godine otvara gradsko kazalište. Zbog porasta broja stanovnika Ciscutti je odlučio gradu darovati novo, još veće kazalište koje je uz oduševljenje građana svečano otvoreno 2. prosinca 1880. godine, također o njegovom trošku. Novo zdanje nije imenovao teatrom, već Politeama, tj. višenamjenska dvorana. Puljani nisu nikada iskazali počast Ciscuttiju za sve što je darovao svom gradu. Počast mu je iskazao car koji ga je odlikovao Redom viteza Franje Josipa I.
Mate Koceić (1826.-1885.), trgovac koji je svoj imetak uložio kao dobrotvor u izgradnju mnogih komunalnih objekata (među kojima i dom za nezbrinutu djecu) i stipendiranje siromašnih sveučilištaraca. Na posljednji počinak ispratila ga je čitava pulska inteligencija, politički i vojni dužnosnici te stotine "malih, bezimenih" građana koje je zadužio. Pulske gradske vlasti dale su ovom dobrotvoru postaviti bistu u Vijećnici Komunalne palače i spomen-ploču. Godine 1912. zahvaljujući fondaciji "Asilo per ragazzi poveri della citta di Pola Matteo Coceich" izgrađen je dom za siromašnu djecu i djecu bez roditelja.
Domenico Fanganel(1829.-1896.), trgovac, uz Ciscuttija i Koceića, najveći je pulski dobrotvor 19. stoljeća. Na Piazzi Ninfea izgradio je raskošnu palaču koja je početkom 20. stoljeća prenamijenjena u Hotel Elisabeth. Puli je ostavio 60 tisuća kruna za prvi Dom za stare i nemoćne koji je otvoren 1900. godine. Danas je Fanganelova ostavština novi studentski dom na brdu sv. Mihovila.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
