Nekoliko sati bilo je potrebno radnicima tvrtke Ice-Mar da očiste ono što je stajalo tu desetljećima. Generacije Puljana ne pamte zid uz Vodovod drugačijeg nego prljavog, čađavog, kao da je pored njega prošla parna lokomotiva. Ili je tu bilo rudarsko okno? Bilo je pomalo neobično promatrati radnike kako brzinski, sloj po sloj, jakim mlazovima vode skidaju crnilo. Skoro da mi ga je bilo žao.

I dok su generacije Puljana nagađale otkud sipino crnilo na zidinama, je li ondje možda buknuo požar pa je ostala garež ili je riječ o nečem trećem, iz Vodovoda nam otkrivaju: naslage na zidu posljedica su korištenja pogonskog goriva - ugljena, još otprije nekoliko desetljeća, u doba Vodoplina, pravnog prethodnika Vodovoda.

S crnilom je, dakle, iz kolektivne memorije izbrisana i povijest ovog dijela grada. Buduće generacije koje ovuda budu prolazile neće se više pitati otkud garež. Samo će nezainteresirano proći pored bijele plohe zida. Čije je čišćenje Vodovod platio 18.000 kuna. S PDV-om.

Povezane vijesti

• Vode i vodovodi su javno dobro i tako treba ostati
• Proširenje vodovodnih ogranaka na Pazinštini
• Bolji pritisak u žminjskim špinama