Na današnji dan u Glasu Istre, godina je 1980.
VREMEPLOV: DANI PONOSA PULSKE CEMENTARE Barba Tone, ili Mitralja kako su ga radnici zvali, zbog svoje je marljivosti bio čak 12 puta proglašen udarnikom
Tvornici cementa je nakon rata dodijeljeno novo ime "Giulio Revelante", u sjećanje na žrtvu istoimenog radnika koji se po izbijanju rata priključio partizanskom pokretu te 1943. godine poginuo na području rodne Pazinštine. Naime, od prosinca 1933. godine Giulio Revelante bio je zaposlen u cementari kao manualni radnik na briket preši. U to je vrijeme tvornica zapošljavala čak 750 radnika, što je bilo najviše u čitavoj njezinoj povijesti
Naslovnica Glasa Istre iz 1980.
Na današnji dan prije 41 godinu naš je list pisao o puštanju u pogon nove linije za proizvodnju bijelog cementa pulske cementare "Giulio Revelante", jedinog jugoslavenskog proizvođača bijelog i taljenog cementa. Tada je bilo najavljivano da će cementara godišnje, uz staru liniju, proizvoditi 100 tisuća tona bijelog cementa, koji će se prvi put u velikim količinama plasirati i na strano tržište. Ova velika investicija omogućila je da tvornica uđe u novo razdoblje boljih poslovnih rezultata i uspjeha. To je ujedno bio i najbolji poklon za obilježavanje 30. godišnjice osnivanja prvog radničkog savjeta u tom kolektivu.
"Iako novi obrisi tvornice posve potiskuju u zaborav zastarjeli način rada, u cementari su ponosni na svoje bivše radnike, one koji su u prvih poslijeratnih godina u udarničkoj atmosferi premašivali proizvodne planove. Počasno mjesto među takvim zaslužnim radnicima zauzima i Anton Lazarić iz Medulina", pisao je tada Glas Istre.
Prvi predsjednik
Lazarić je te godine novinaru našeg lista ispričao kako mu je teško bilo gledati radnike kako se muče gurajući vagonete, zbog čega im je odlučio pomoći i pronaći rješenje. Izumio je tresalicu namijenjenu rotacionim pećima koja je zamjenjivala rad čak 20-ak osoba.
"Radnici su ga, cijeneći njegove radne osobine, zvali Mitralja (mitraljez), jer nije dopuštao da se posao odgodi za sutra ako se može izvršiti danas. U cementari je radio neprekidno... U njegovim rukama kao da se nalazila čarobnjačka vještina. Zahvaljujući njegovom tehničkom rješenju, broj radnika koji je odvozio šljaku smanjen je za tridesetak. Pronašao je tako i način za popravak kesona za hlađenje peći čime su postignute znatne uštede", pisao je naš list.
Lazarić, odnosno barba Tone kako su ga često zvali, zbog svoje je marljivosti bio čak 12 puta proglašen udarnikom, a bio je i prvi predsjednik upravnog odbora cementare. Pulska je tvornica cementa za vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela teška ratna razaranja, a prilikom savezničkih bombardiranja više je puta pogođena i oštećena te je obnovljena 1950. godine. Tvornici je nakon rata dodijeljeno novo ime "Giulio Revelante", u sjećanje na žrtvu istoimenog radnika koji se po izbijanju rata priključio partizanskom pokretu te 1943. godine poginuo na području rodne Pazinštine. Naime, od prosinca 1933. godine Giulio Revelante bio je zaposlen u cementari kao manualni radnik na briket preši. U to je vrijeme tvornica zapošljavala čak 750 radnika, što je bilo najviše u čitavoj njezinoj povijesti. Povodom 60. godišnjice postojanja pred ulazom u tvornicu postavljena je njegova bista koja je kasnije preseljena u pulski Titov park.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
