(D. MEMEDOVIĆ)
Unutrašnjost aerodroma vrvi mladima. Većina njih bila je na Rise Up festivalu u Poreču. Fernarda i Karyme iz Münchena razočarano gledaju na sat. I one su već trebale sjediti u Ryanarovom avionu na putu za Stuttgart koji je trebao poletjeti u 9 ujutro, ali nije. Fernarda ljutito prepričava da je povratnu kartu za Pulu platila samo 20 eura, a sad će, ovu zamjensku u jednom smjeru, platiti čak 200 eura
Tek je devet sati, a živa na termometru već pokazuje ekstremne temperature. Avion za Stuttgart trebao je još prije pola sata nosom parati oblake nad Europom. Ali nije poletio. Ništa čudno. Niskobudžetna kompanija Ryanair često putnike ostavi na cjedilu. Barem nam tako govori nekolicina turista koja je na aerodrom pristigla u ranim jutarnjim satima. I sad čekaju.
Valerie i Chris sjede ispred ulaza u zračnu luku. U hladovini, na betonu. Na dva metra udaljenosti od njih je kafić, ali njima je komotnije ovako. Osim toga u ugostiteljskom objektu pola litre Ožujskog košta 25 kuna. S mobitelima u rukama, tri boce vode pored nogu i dva omanja kofera naslonjena na zid čekaju bilo kakve novosti o avionu za Stuttgart. Rekli su im da će zamjenski avion poletjeti u 15 sati. No, sumnjičavi su. Možda opet otkažu. Tko će ga znati. Oni su u Puli bili samo četiri dana. Isključivo zato što su karte bile iznimno povoljne. A niti apartman nije bio skup. Putovanje se zaista isplatilo. Pogotovo zbog kristalno plavog, čistog mora.
Problemi s lokalnim prijevozom
- Plaže su predivne, ali trebalo nam je dugo da dođemo do njih. Imali smo problema s prijevozom. Trebalo nam je dugo da shvatimo kojom logikom voze gradski autobusi. Ako niste iz Pule, stanice vam ništa ne znače, nejasno su označene, ne znate gdje će autobus stati, a otkud krenuti. Ali jednom kad smo došli na more - neopisivo!, priča Valerie.
Iskustvo traženja savršene plaže, nadovezuje se Chris, bilo je također pomalo mučno. U Ambrelu na Verudeli zaljubili su se na prvi pogled. Odmah su poželjeli tamo umočiti stopala, ali bila je već dupkom puna. Ručnik na ručniku. Ni pedlja slobodnog mjesta.
- I sljedeća je bila takva, i ona nakon te također. Na kraju smo ipak našli uvalicu u kojoj nije bilo toliko puno ljudi. Na svu sreću i vrijeme je bilo prekrasno. Sve u svemu jedno predivno iskustvo, naglašava Chris.
Bili su, prisjećaju se, i u Fažani, pa i na Brijunima. I u Areni. Pulski je amfiteatar, smatraju, lijep, ali samo izvana. Sve će im međutim ostati, govore, u lijepom sjećanju.
- Sve je bilo savršeno osim hrane na brodu. Na izlet smo krenuli s pulske rive. Brijuni su zaista nešto posebno, ali ono što su nam poslužili na brodu nije bilo jestivo. Burger bez ičega. Zaista neukusno. Ali Fažana je preslatko malo mjestašce, prepričava Valerie.
Bili na Rise up festivalu
Unutrašnjost aerodroma vrvi mladima. Ubrzo saznajemo da je većina njih bila na Rise Up festivalu u Poreču. Sada se vraćaju doma. Razgovaramo s dvije djevojke. Fernarda i Karyme iz Münchena razočarano gledaju na sat. I one su već trebale sjediti u tom nesretnom Ryanarovom avionu na putu za Stuttgart. Fernarda ljutito prepričava da je povratnu kartu za Pulu platila samo 20 eura, a sad će, ovu zamjensku, u jednom smjeru, platiti čak 200 eura. Tražit će, naravno, povrat novca. Što drugo? Nije njezina krivica što je let odgođen. No, nastavlja brzo s osmjehom razvučenim od uha do uha, ovo im je bio prvi posjet Puli, a provele su se odlično.