"Doslovno ću izluditi ako ovo potraje. Hrane imam, ali roba mi je prljava, a i lijekova za tlak mi već nedostaje. Tuširam se i perem zube vodom iz kanistra. Robu isto perem vodom iz kanistra, a sušim je po kabini i brisačima. Jedan nam je vikend firma platila hotel da se malo odmorimo i istuširamo ko' ljudi, ali to je i za njih veliki trošak. Jednom kolegi su iz Ministarstva prometa na sve ovo odgovorili da nama ne može biti smanjena izolacija na dva dana jer kada mi razdužimo vozilo, za nas nitko ne garantira", kaže nam naš sugovornik, istarski šofer koji je ostao praktički zarobljen u Italiji, kao i još stotinjak njegovih kolega šofera iz Istre.

Kaže da izbjegava tuširanje po benzinskim postajama radi sigurnosti, a kad bi mu se omogućilo da ode par dana u izolaciju, a ne dva tjedna, smjestio bi se van obiteljskog doma.

- Bitno mi je da se barem mogu odmoriti, ohladiti glavu i vidjeti ženu i djecu s udaljenosti od dva metra. Moram promijeniti robu, uzeti lijekove… Izdržat ću možda još tjedna ili dva, a onda ću i po cijenu otkaza otići doma jer ovo je neizdrživo, kaže nam naš sugovornik koji je ovih dana vozio u blizini Venecije. Kaže da obično spava na lokacijama gdje utovaruje plin, ali tamo nema sanitarnih čvorova ni tuševa.

- Vikendom smo zarobljeni na parkiralištu poduzeća u Trstu, isto bez wc-a i tuša. Nitko ne zna kako je biti zatvoren u dva kvadrata. Kad su se radili planovi i mjere zaštite protiv širenja epidemije, očito se ignorirao ogroman broj ljudi koji su, poput mene, zaposleni u Italiji. Svaki dan pratim medije da vidim hoće li se netko nadležan oglasiti, ali ništa. Zato sam i vas kontaktirao u nadi da će se javiti još ljudi s istim problemom i da će se ovo riješiti. Vjerujte mi, dao bih da mi odrežu prst na ruci da mogu poput nekih kolega svaki vikend biti dva-tri dana u izolaciji i onda opet natrag na posao. Upravo to mogu kolege koji rade za domaće firme, a mi smo zadnja rupa na svirali. Ne tražimo ništa drugo, već ista prava koja nemamo samo zato jer radimo za stranog poslodavca. Žalosno je da ne mogu ući u svoju državu bez da me se zatvori na 15 dana, iako, sve što sam u životu zaradio, donio sam i potrošio u Hrvatskoj koja mi je sada okrenula leđa, kaže naš sugovornik.

Želio je cijelo vrijeme ostati anoniman jer suprugu i djecu već svi čudno gledaju, s obzirom da on radi u Italiji.

Naglašava da neki vozači više nisu mogli izdržati te su se vratili kućama.

- Da, bili su u izolaciji 15 dana, ali poslodavac im se više nakon toga nije javio. Vjerojatno im se sprema otkaz. Pokušat ću u petak preći granicu sa svim potrebnim papirima s napomenom da se na posao u Italiju moram vratiti u utorak, pa me zanima što će biti, kaže naš sugovornik.

Naglašava da je uvijek zbog prirode posla zaštićen. Nosi kacigu s vizirom, zaštitnu masku, rukavice. Štiti se maksimalno i nije u kontaktu s nikim. Kada dođe na utovar, sam spaja cijevi na cisternu i puni.

- Dalje sve ide preko kompjutora i nisam ni s kim u kontaktu.

Neki kolege su zvali konzulat u Trstu, no oni nam uporno govore da možemo doma na par dana u izolaciju, a kad dođemo na granicu ljudi se suočavaju s potpuno drugačijom situacijom. Znači svatko tumači propise kako njemu odgovara i ne postoji jasan naputak ministarstva ili stožera o tome kako da se ponašamo. K tome, službeno nam je rečeno da u Hrvatsku možemo ući kamionom, ali ne i osobnim automobilom. Pa ne širi auto zarazu, to je suludo! Ja konkretno ne mogu doći kamionom jer moja firma nema klijente u Hrvatskoj i tu ne dostavljamo robu, tako da sam i dalje prepušten sam sebi u ovoj neizvjesnoj situaciji, zaključuje svoju priču vozač kamiona iz Pule.

Povezane vijesti

• Baljansko vijeće usvojilo paket poticajnih mjera za lokalne gospodarstvenike
• Gentiloni i Breton za europski fond koji bi izdavao zajedničke obveznice
• Buzetski vijećnici donijeli prvi set mjera za gospodarstvo: VEĆI DIO ODGOVORNOSTI JE IPAK NA DRŽAVI