Priča o "onom" Uljaniku završena je stečajem, međutim postoji nada da njime nije završena i priča o pulskoj brodogradnji. Interes australskog brodovlasnika Glena Moroneya, kuvajtske kompanije koja se bavi pomorskim prijevozom stoke i još nekih brodovlasnika da svoje flote nastave popunjavati brodovima izgrađena na pulskim navozima daje nadu u mogućnost oživljavanja brodogradnje u Pulskom zaljevu

Više od 500 dana od izbijanja krize u Uljanik grupi Vlada nije uspjela ponuditi kvalitetan i konkretan odgovor na ekonomski tsunami koji je neumoljivo gutao ono što je predstavljalo samu srž brodograđevne industrije na hrvatskom dijelu jadranske obale. Sati i sati utrošeni na sastančenja, stotine stranica ispisanih analiza i brojna pogažena obećanja zasad su jedini rezultati tog procesa koji je na zasad rezultirao samo pustim navozima i gomilom bačenog proračunskog novca.

Najave da će se uskoro stvari možda ipak početi pokretati u pozitivnom smjeru stigle su ovih dana iz Zagreba i premda ih, s obzirom na dosadašnja iskustva, treba uzimati s debelom dozom rezerve, želja ili namjera da se 3. maj iščupa iz ralja stečaja svakako je pohvale vrijedna. To se, nažalost, ne moglo reći i za kampanju kojom su premijer Plenković i njegovi suradnici najavili svoje planove i aktivnosti, a kojom se raznim neutemeljenim spinovima i iskrivljenom slikom o tome tko je bio tko u hrvatskoj brodogradnji kopa po još otvorenim ranama dojučerašnjih uljanikovaca, ali i lokalne javnosti.

Jedan od ministara s ovih prostora ovih je dana na pitanje zašto se ista šansa koju Vlada namjerava dati 3. maju nije pružila i Uljaniku odgovorio da je "3. maj ipak zdravije tkivo hrvatske brodogradnje" od pulskog brodogradilišta. Zanimljiva teza koja je, ako ćemo se koristiti modernim frazama, najobičniji "fake news", i to onaj najbanalnijeg propagandnog karaktera namijenjen isključivo onima koji nemaju "tri čiste" o brodogradnji. Svi ostali svjesni su da ne postoji apsolutno nijedan parametar koji bi takvu tvrdnju potvrdio. I po broju izgrađenih brodova, i po njihovoj složenosti, i po ostvarenim prihodima i po referencama Uljanik je desetljećima unatrag bio neosporni flagship hrvatske brodogradnje. Takva tvrdnja ne temelji se na emocijama ili lokalpatriotskim tlapnjama, nego na službenim podacima i analizi tvrtke Hrvatska brodogradnja Jadranbrod, iste one koja primarno djeluje kao nadzorno i izvještajno tijelo prema Vladi.

Ta analiza pokazuje da je Uljanik najbolje rezultate ostvarivao i u periodu kada je svim brodogradilištima upravljala država (do 2013. godine, op. n.), ali i u periodu nakon toga. Iz analize isporučenih brodova u razdoblju od 2013. do 2018. godine vidljivo je da je od ukupno 29 isporučenih brodova u tom razdoblju njih čak 22 naručiteljima predala Uljanik grupa, odnosno u Uljaniku je izgrađeno petnaest, a 3. maju, koji je tada već bio u sastavu kompanije, sedam brodova. U ostala dva sanirana i privatizirana brodogradilišta u pet godina izgrađeno je sedam brodova – u Brodosplitu četiri, a u Brodotrogiru 3.

O složenosti isporučenih brodova suvišno je i govoriti s obzirom da brodovi slični onima koji su tijekom tih godina isplovili iz Pule vjerojatno nikad više neće nažalost biti izgrađeni u hrvatskim brodogradilištima. S druge strane ukoliko se pod "zdravim tkivom" smatra bilanca riječkog brodogradilišta, nekorektno je prešutjeti da je tu bilancu, baš kao i onu u brodogradilištima u Splitu i Trogiru, s nekoliko milijardi kuna uplate, prije šest godina, "očistila" država.

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura