Zar nikome u ovom gradu i državi nije stalo do Ville Idole, pitali su se mnogi građani, pogotovo stanovnici Verude, ne mogavši mirno gledati njenu višegodišnju devastaciju. Kad je mladež shvatila da je Villa Idola napuštena, počeo je nemilosrdni dernek što po unutrašnjosti, što oko vile. Susjedima Ville Idole nije bilo teško uzeti ručnu svjetiljku i otići u ophodnju, pa makar riskirali da će ih netko napasti ako ih upozore na neodgoj i nekulturu kojom se ophode prema ovom vrijednom spomeniku. Grad je u više navrata slao dopise i molio i kumio državu da mu prepusti upravljanje Villom Idolom. Istovremeno su zainteresirani građani nazivali grad i raspitivali se o mogućnostima upravljanja vilom.

Bilo je interesa da se na neki način vila obnovi i zaštiti, da se u njoj otvori hotel ili hostel s austro-ugarskom tematikom, što bi bilo jedinstveno na našem području. Bilo je ideja za različite tematske večeri, za povezivanja s austrijskim udrugama koje baštine svoju povijest i bile bi zainteresirane za rekonstrukciju bajkovitih časničkih zabava… Sve će to ostati samo snovi, jer država je našu Villu Idolu lani odlučila darovati Crkvi kao naknadu za "oduzete nekretnine". Kada je i budu obnovili, kažu iz Porečko-pulske biskupije, u njoj će sjediti neki crkveni ljudi u svojim novim uredima. I ponovno zbrajati svoj novac i nekretnine kojih, ruku na srce, imaju na pretek. I više no što im je potrebno.

Kada se to točno Crkva odmetnula od svoje prvotne misije da služi narodu? Kada je postala profitabilna samodostatna organizacija koja ponekad na svetim misama usmjerava svoje stado ka onom političkom razmišljanju koje će njima dati nešto što im treba? A narodu, tom stadu, neće. Crkva na Verudi već ima jedan objekt u kojem smo godinama navikli gledati časne sestre, a onda je odjednom na toj "časnoj kući" osvanula pločica s oznakom za apartmane. I nije jedina.

Kada je Crkva zadnji put ustupila neki svoj objekt potrebitima ili, primjerice, otvorila stacionar za terminalne bolesnike? Ili za dementne osobe? Ili za bilo što čega kronično nedostaje upravo na ovom našem području, a potrebe su sve veće i veće? Kada su se odazvali na bilo koju od bezbrojnih humanitarnih akcija koje provode predobri ljudi a za kojima sve više i više građana vapi iz raznih razloga? "Oni to rade potiho bez objava u javnosti, najčešće preko Caritasa", zna se čuti u njihovu obranu. Nemam povjerenja u takvu Crkvu. Božji zakon koji je Isus propovijedao jasno kaže da valja pomoći onima u nevolji, onim najslabijima, nemoćnima i bolesnima, da ne treba skupljati materijalna dobra već težiti duhovnom bogatstvu.

Doista, sama prva zapovijed zabranjuje idolopoklonstvo, odnosno štovanje svega onoga što nije Bog, pa i materijalnih dobara ili moći. A opet, eto, kao da je samo ime pulskog ljetnikovca princeze Eleonore von Habsburg, Ville Idole, prije više od stoljeća zapečatilo njenu sadašnju sudbinu.

Povezane vijesti

• Djeca eksperimenata