Nije rijetkost da pas napadne čovjeka. Obično se to događa dok životinja nije na povodcu, iako ima i obrnutih slučajeva. Nedavno je jednog Puljanina, dok je prolazio Šišanskim naseljem, ugrizao pas kojeg je vlasnica držala na povodcu. Ozljede, srećom, nisu bile velike, a vlasnica se, veli prestrašeni čovjek, nije ni ispričala. Zaredalo se nekoliko vijesti o napadima pasa, najčešće greškom vlasnika, čime ove životinje (nezasluženo) postaju loša statistika, a nama i povod da uđemo u svijet onih koji o psima znaju puno više od nas, a to su kinolozi.

Na sam spomen pasa, svi ljubitelji životinja razgale se od miline, ali priča o kinologiji puno je kompleksnija i po ne znam koji put potvrđuje da ljubav nije odgovor na sva pitanja, premda je ljubav uvijek razlog zašto nešto uopće i pitamo. Dr. sc. Dubravko Marković, predsjednik Kinološkog društva Istra Pula ugostio nas je, uz svoje suradnike i prijatelje, u sjedištu društva i odgovorio, zajedno s njima, na neke od dvojbi koje muče mnoge od nas, a točke su spajanja ljudskog i psećeg svijeta.

Odgoj i socijalizacija

Jednu od najdužih poveznica s Kinološkim društvom u Puli ima prof. Milena Rudan, koja je 30 godina bila tajnica ovog društva, sve do 2012., a i sama je višegodišnji uzgajivač njemačkih boksera.

Milena Rudan, uzgajivačica njemačkih boksera (Snimio Dejan Štifanić)

Prepričava nam svoja iskustva na pulskim ulicama te izražava zabrinutost da većinu vodiča pasa vodi sam pas, umjesto da je obrnuto. "Ja vodim svoja dva njemačka boksera na povodniku i tada mi trubom i mahanjem prolaznici izražavaju čestitke, ali ja sam tim psima posvećena od rođenja. Školovanje - to su odgoj i socijalizacija", tumači nam.

Marković veli da ima njemačke doge već 50 godina.

- To je pas rekordne težine od 129 kilograma, visok 105 centimetara. Na jednom ih prstu šetam. Pas se mora naučiti hodati uz nogu. Najbolje se, prema riječima nekih eksperata, uči s pet tjedana. Tad se formira psiha psa. Pas mora biti hrabar, jer ako nije, on će ugristi. Mora se naučiti na pucanj, da bi podnosio, recimo, grmljavinu, objašnjava. Doznajemo da su lovci pse koji su pokazivali strah od pucnjave isključivali iz uzgoja, a to ponašanje se prenosi i u genetici.

Pio Klun i Milena Rudan

Kinologija se, kazuje nam predsjednik, dijeli na sportsku i lovnu, tako da u Kinološkom društvu imaju jedne i druge. Sportaše i lovce. Postoji puno kinoloških društava na svijetu, a samo tri su, veli, ozbiljna: AKC - Američki kinološki klub, UKC - United Kennel Club i FCI - Internacionalna federalna kinologija, čija smo i mi član. Kinologija je uzgoj pasa pod kontroliranim uvjetima, s elementima znanosti. U rodovnici pasa, koji je kinološki ispravan, upisane su najmanje tri generacije, a nekada čak i 53 generacije predaka: to je tzv. potvrda o čistokrvnosti. Tako nastaju pasmine, a svi oni psi koji to nemaju, bez obzira na to što su možda i čistokrvni, bez potvrde se smatraju nečistima.

Štanceri

"Kinologija brine o svim psima, bez obzira na porijeklo, ali smisao je da ljudi shvate da pas s rodovnicom ne mora biti ništa skuplji od psa bez nje. Istarski gonič s papirima košta 1.000 kuna, a brak jazavčar 1.500. Danas je izbor pasa za ljubimca stvar trenda. Recimo, u Italiji je francuski buldog u modi i košta 3.000 eura. Postoje uzgajivači pasa koji ne zarađuju ništa, a idu na izložbe, putuju po svijetu, plaćaju rendgenske slike, doktore, genetska testiranja, rekli bismo, pravi entuzijasti. Neki nešto i zarade, ali to su minorni iznosi. A postoji i druga kategorija ljudi koji se zovu - štanceri. Takvi masovno uzgajaju i prodaju nekim "šminkerima", kojima je najvažnije da imaju rijetku pasminu, a papiri im uopće ne predstavljaju ništa. Međutim, ono o čemu mnogi ne razmišljaju je da ti "štanceri" pare pse međusobno u srodstvu i takav pas je često kod veterinara. Ono što si potrošio pri kupnji, višestruko se povećava s troškovima zbog zdravstvenih problema pasa. S druge strane, pas iz kontroliranog uzgoja će dugo živjeti, bit će zdrav i bit će malo potrebe da ga vodite veterinaru. Problem nije od jučer, a jako je primjetan posljednjih 20 godina", veli naš sugovornik.

Već 50 godina ima njemačke doge - Dubravko Marković

Kraljica Elizabeta I zabranila je da pasminu lab mastiff, današnju njemačku dogu ima itko ispod titule baruna. Da to nije učinila, ta bi pasmina danas bila nikakva, komentira. Oliver Cromwell sazvao je parlament i zabranio izvoz irskih vučjih hrtova iz Britanije. Pasmina saluki (perzijski hrt) se nikako nije mogla kupiti. "Zato kažem, kinologija je, prije svega, jedan ogroman entuzijazam. Na primjer, da bi nastao pas dogo argentino, tu je pasminu stvarala generacija ljudi, objašnjava Marković.

Kad kupite čistokrvnog psa, od njih 10, jedan ide na izložbu, ali postoji ogroman broj pasa koje opisujemo riječima "u tipu npr. njemačkog ovčara", "tipu boksera", a uzroke incidenata, u kojima pas napadne drugog psa, dijete, čovjeka, možemo tražiti upravo tu, mišljenja je Marković. "Čovjek, koji ima psa na pravi način, vodi ga na izložbu, naučio ga je da bude krotak u tolikoj mjeri da mu može pregledavati zube i nema incidenata. Upravo to se zove kontrolirani uzgoj. Dobar primjer je s policijskim psima, koji su školovani da bi to uopće mogli biti", informira nas on.

Šećer na kraju

Puno je ljudi jako usamljeno, kaže nam Marković, a nadomjestak za ono što čovjeku nedostaje svakako može biti i ljubimac. Čak i oni ljudi koji nisu usamljeni, psa imaju jer je on radost u kući. "Pas ne smije biti zamjena za nekoga tko vam nedostaje, već dodatak, kao šećer na kraju", veli Marković.

- Ne postoje opasni psi. Činjenica je da ćete psa od 80 kilograma percipirati kao opasnog, ali često su mali psi puno oštriji. Ogromni psi su uglavnom "dobričine". Koliko treba raditi s psima, to je individualno, ovisi o čovjeku i o psu, razbija poznate stereotipe Marković. "Već dvije, tri tisuće godina postoji briga o čistokrvnosti pasmina. Jedan od najvećih kinologa u svjetskoj povijesti je bio Buffalo Bill, a jedan od najpoznatijih u Europi Otto von Bismarck", otkriva nam predsjednik još neke zanimljivosti. Većina uzgajivača i sudaca su veterinari jer se i inače vole baviti životinjama.

Ivana Rajlić, Sara Šujević i Klea Mavrić

Danas je situacija da većina naših kvalitetnih uzgajivača prodaje svoje pse izvan Hrvatske. U Beču, kako nam vele, postoji agencija koja transportira pse iz uzgoja za SAD, i to masovno, premda imamo i primjere koji pokazuju da pravu vrijednost domaćih uzgajivača mnogi i prepoznaju. Jedna od njih je i naša sugovornica Sara Šujević, koju smo susreli u prostorijama Društva i koja ima neke rijetke pasmine, a kod njihova izbora vodi računa da je riječ o standardu, a ne o pomodarstvu. Grifoni spadaju u pasminu buldoga i starija su pasmina, a Sara ima ženku Brussells grifona. Nabavila ju je od hrvatskog uzgajivača, koji se natječe, a otkriva da joj je izbor uzgajivača vrlo važan, jer na taj način puno lakše može doći do psa i vidjeti ga. "Imam udomljene pse čitav život, ali kad sam kupovala, kupovala sam odgovorno, uvijek. Nisam se ranije natjecala, a sad, kako imam više mjesta i život mi se nekako posložio, posvetila sam se tome još više. Imam mužjaka i ženku ruskih toj terijera i ne zanima me "štanceraj", želim se natjecati i promovirati pasminu. Još uvijek ne znam hoću li ih pariti i prodavati. I ovi se psi, uz uzgojnu dozvolu, pregledavaju vrlo detaljno.", kaže Šujević. Smatra da bi ljudi trebali puno ozbiljnije shvatiti kinologiju da bi se promovirao zdrav uzgoj pasmina, bez bolesti koje prate pomodarstvo i nekontrolirani uzgoj.

Vrećice u džep

- Zakon u Hrvatskoj je poprilično jasan po pitanju držanja pasa. Svi psi u tipu staforda, pitbulla ili psi u njihovom tipu, zajedno s radnim njemačkim ovčarima i psima u tipu njemačkog ovčara i njihovih mješanaca, dužni su prolaziti škole dresure i osnove socijalizacije da u tom slučaju ne bi nosili brnjice. Sve radne pasmine moraju na to ići. Izvan Hrvatske, a i mi smo u EU, kazne za nekoga koji nije školovan vodič pasa, znaju biti i do 500 eura. Naši ljudi nisu naviknuti voditi psa na školovanje dok se nešto ne dogodi. Moja je kuja osigurana, a vani je to normalno. Ukoliko se nešto dogodi, to se rješava tim putem. Po načinu gledanja na radne pse, dosta zaostajemo za zapadom. Puštanje psa bez povodca da se zalijeće među ljude zakonom nije dozvoljeno. Socijalizacija pasa je iznimno važna, što ne znači da će se pas sutra igrati s drugim psom, ali bitno je da ne napada ljude, pojasnila nam je tajnica Ivana Rajlić.

Marković dodaje: "Ako ste vlasnik psa, nosite vrećice za izmet uvijek sa sobom!" A da bi nas uvjerio da i on to čini, pokazao nam je sadržaj svojih džepova i izvadio vrećicu koju ima kod sebe, premda pas tog trena nije bio s njime. U Europskoj uniji, barem u jednom njenom dijelu, ljudi nose i plastične boce s vodom da bi isprali i malu nuždu nakon svojih ljubimaca, kaže on.

Dublje poznavanje i veći interes za kinologiju je nužan, osobito kad je riječ o ljudima koji su se odlučili na suživot sa psima. Svi naši sugovornici složili su se da "nije svaki čovjek za imati životinju".

Nitko ne želi imati dinamit na lajni ili dinamit u kući, zaključuje Marković, referirajući se na, primjerice, njemačku dogu, koja, ako se ne odgoji dobro, može ubiti u djeliću sekundu.

Odgovornost za držanje takvog psa je na razini posjedovanja vatrenog oružja, kaže Marković. "Vrlo je važno poznavati karakteristike pasmine koju netko želi uzeti, a čini se da mora poznavati i samog sebe. I znam da ste znali, ali da ipak ponovim: za sve što se dogodi, pas nije nikad kriv, vlasnik je. Nekad zbog činjenja, nekad zbog nečinjenja", zaključuju naši sugovornici.

Dvije pasmine istarskog goniča

Lovačka društva su još 50-ih, 60-ih godina imala praksu da kupuju ženke, čistokrvne lovne pse, a legla štenaca su dijelili među lovcima. Ta praksa i briga o čistokrvnim pasminama seže u davniju prošlost i nije počela od nama pamtljivih vremena, pojašnjava nam Pio Klun, bivši višegodišnji predsjednik društva i međunarodni sudac. Istra ima dvije pasmine istarskog goniča - kratkodlakog i oštrodlakog, što nije mala stvar za jednu neveliku regiju. U ostatku Hrvatske imamo još dalmatinera, posavskog goniča, tornjaka i hrvatskog ovčara. Domaća pasmina je prava baština i svaki se narod time ponosi, zaključuje.

Povezane vijesti

• Psi ne smiju na dječje igralište, ali smiju u park
• PULA IMA OKO DVIJE TISUĆE PASA: U Gradu lani kupili uređaje za provjeru čipiranja kućnih ljubimaca, u godinu dana PROVJERILI SAMO 30 PASA!
• KONTROLIRANO 29 PASA: Komunalni redari kaznili trojicu neodgovornih vlasnika kućnih ljubimaca s ukupno 1.200 kuna