Valkane. Iako mnogi Puležani shvaćaju da je jezična povijest grada prije 1947. uglavnom na talijanskome jeziku, u prijevodu tog toponima upadaju u zamku vlastite jednostavnosti u sudaru s drugim jezikom. "Kane" je, eo ipso, cane, pas, brek. Ne postoji ništa drugo što bi "kane" značilo na talijanskome jeziku. Logično, u moru su morski psi, pa ima smisla da se jedna uvala (vala) zove po njima, jer u nju "često" oni zalaze. Pa ipak, istina o nazivu je znatno jednostavnija, ali za nematerinje govornike talijanskoga nepremostiv kvantni izračun.

Hrvatska transliteracija ne trpi dupla slova drugih jezika, što ne briše činjenicu da je izvorna riječ "canne" zapravo množina za trstiku. To nas upućuje na izvanrednu maštovitost naših pulskih predaka koji su uvalu nazvali po toj čestoj biljci (valle delle canne), nešto slično kao što su kapelu Formoze nazvali "La Madonna del Canneto", jer se tijekom novog vijeka utapala u vegetaciji.

Kupališni kompleks

Mornaričko kupalište ili pragmatičnijeg naziva "Škola plivanja", drvena splav pored današnje cementare, postala je u prvim desetljećima 20. stoljeća zubom vremena zastarjeli, derutni objekt. Zato je, 1914., u uvali Valkane austrougarska mornarica dala sagraditi moderniji kupališni kompleks s pratećim sadržajima. To je bila dvokatna zgrada s kabinama-svlačionicama, tuševima, restoranom i prostranim terasama za sunčanje i druženje. Ispred zgrade je mol, a na sjevernoj i južnoj obali još svlačionica i skakaonica.

Prema pisanju nedavno preminuloga Attilija Krizmanića, radi zaštite od jačih udara valova i općenito zaštite kupača, kupalište je bilo ograđeno čeličnom protupodmorničkom barijerom, koja je bila razapeta poprečno na širinu uvale. Je li zaista bila riječ o protupodmorničkoj mreži ili nečemu jednostavnijem, teško je provjeriti, ali morski pas ovdje nije prolazio!

Kasnije godine

Uživanje austrijskih mornaričkih časnika prekinuo je Veliki rat, a 1918. ovdje upada Italija. Kupališni kompleks prisvaja talijanska ratna mornarica. Tko se kupao na Valkanama narednih godina? U pulskim novinama 1929. saznajemo o dodjeli ulaznica za kupalište, na koje imaju pravo "časnici, dočasnici, službenici državne uprave, časnici i dočasnici u miru i pripadnici njihovih obitelji". Kupalište su tadašnje vlasti uređivale: "Transformacija kupališnog objekta ugodno nas je iznenadila. Kabine su preuređene, razne prostorije obnovljene i fino obojene; i to zahvaljujući interesu vojnog građevinskog odsjeka. Izrazito prezauzetog, ali uvijek ljubaznog i dobro raspoloženog, zatekli smo starog morskog vuka, zapovjednika Biasija, koji kao neki dobar obiteljski otac usmjerava, bdije i nadzire kako bi sve bilo najbolje i kako bi gosti objekta našli zasluženo osvježenje u ovim sparnim danima".

Na Valkanama su se održavale i plesne zabave. Nakon natjecanja sa sandolinama za žene, uslijedilo je druženje na plesnom podiju uz glazbenu pratnju orkestra 74. pješačke pukovnije.

Oštećenje i rušenje

Ni krivo ni dužno, kupalište na Valkanama stradalo je u Drugom svjetskom ratu od savezničkih bombi. Kasnije je šuta očišćena, a sablasni kostur nekadašnje zgrade ostao je do 1958., kada je definitivno srušen. Nova Armija nije imala interesa u držanju ovoga prostora. Valkane su do danas popularno kupalište otvoreno za sve, domaće i turiste. Vrijeme je ultimativni učitelj koji će u budućnosti pokazati hoće li novi planovi za ovaj prostor unakaziti ovaj lokalitet ili mu udahnuti novi život. A život, na koncu, ipak čine ljudi, bili oni stari ili novi.

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA