"Uvijek na visini zadatka. Od srca im hvala. Svaki put kad sam ih pozvala stigli su brzinom aviona."
"Hvala ekipi Hitne. Nažalost, više puta bili su po mene u Raklju. Nima boljih. Pravi profesionalci."
"Svaka čast cijeloj ekipi, neka pričaju svašta, ali imamo dobar tim s hitnog trakta, svi ste pozitivni i samo radite svoj posao, treba vas nagraditi. Znam da se niki put i čeka duže vrijeme, ali napravite vrhunski posao."
"Svaka čast, divni su, meni ste u utorak puno pomogli. Ljudine svi od reda, neizmjerne pohvale!"
Te i slične pohvale zaredale su se na Facebooku na račun tročlane ekipe Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije nakon objave reportaže u našem listu o drami koja se proteklog ponedjeljka odvijala na cesti Kavran - Pula. U nepunih sat vremena liječnica Tea Crnogaj, medicinski tehničar Tarik Gvožđar i vozač Dario Bilić 17 su puta defibrilirali i dvaput oživljavali teško bolesnog 72-godišnjeg pacijenta koji je imao tri teške dijagnoze: infarkt, herniju i zapetljaj crijeva. Uspjeli su ga spasiti i prevesti do pulske bolnice, odakle je prebačen u KBC Rijeka, gdje mu je ugrađen stent, a potom mu je operiran i abdomen.
Takvu dramu teško je zamisliti u udobnoj fotelji, u toploj sobi, na primjer mi novinari dok pišemo članak, ili nekakav činovnik koji će možda krivo ispisati kakav formular, pogriješiti u obračunu. Pa će umrijeti od stresa. Nema većeg stresa od onog koji proživljavaju liječnici i njihove ekipe u spašavanju ljudskog života. A ljudski život je najvažniji. Pogotovo kad je situacija hitna. Kad treba brzo reagirati, donositi odluke. Slučajevi poput ovog dio su svakodnevice pulske ekipe Hitne. Koja se onda, nakon povratka s terena, s bazena gdje je spašavala život djetetu, mora suočiti i s gnjevnim pacijentima koji su satima čekali, a među njima je 70 posto nehitnih, koji na Hitnu dolaze zbog uboda ježinca ili krpelja. I ne samo s njima. Liječnici su suočeni s lošim uvjetima rada na poslu, s plaćama, a katkad i sa šikaniranjem na radnom mjestu, korupcijom.
Neshvatljivo je, recimo, da pacijenti izgube vrhunskog neurologa poput prof. dr. sc. Dinka Štimca koji je najavio svoj odlazak iz KBC-a Rijeka. Neshvatljivo je da društvo, umjesto da se uhvati ukoštac s korupcijom, pa i u liječničkim krugovima, dopušta odlazak vrhunskog stručnjaka. Koje možemo izbrajati na prste jedne ruke. Nisu neurokirurzi kao političari pa da rastu na grani.
Političari su, posve nezasluženo, u prvom planu. A u žiži bi trebali biti ljudi poput protagonista naše priče. Prisjetimo se samo krize hrvatske Vlade: tada su svi normalno radili i živjeli, išli na posao, s posla, pekare su pekle kruh, autobusi su vozili, djeca su išla u školu. I Hitna je jurcala po terenu. Spašavala živote. Dok su političari razmišljali što će i kako će, život je, zahvaljujući i liječničkim ekipama, tekao dalje.