Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Uvijek na visini zadatka


"Uvijek na visini zadatka. Od srca im hvala. Svaki put kad sam ih pozvala stigli su brzinom aviona."

"Hvala ekipi Hitne. Nažalost, više puta bili su po mene u Raklju. Nima boljih. Pravi profesionalci."

"Svaka čast cijeloj ekipi, neka pričaju svašta, ali imamo dobar tim s hitnog trakta, svi ste pozitivni i samo radite svoj posao, treba vas nagraditi. Znam da se niki put i čeka duže vrijeme, ali napravite vrhunski posao."

"Svaka čast, divni su, meni ste u utorak puno pomogli. Ljudine svi od reda, neizmjerne pohvale!"

Te i slične pohvale zaredale su se na Facebooku na račun tročlane ekipe Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije nakon objave reportaže u našem listu o drami koja se proteklog ponedjeljka odvijala na cesti Kavran - Pula. U nepunih sat vremena liječnica Tea Crnogaj, medicinski tehničar Tarik Gvožđar i vozač Dario Bilić 17 su puta defibrilirali i dvaput oživljavali teško bolesnog 72-godišnjeg pacijenta koji je imao tri teške dijagnoze: infarkt, herniju i zapetljaj crijeva. Uspjeli su ga spasiti i prevesti do pulske bolnice, odakle je prebačen u KBC Rijeka, gdje mu je ugrađen stent, a potom mu je operiran i abdomen.

Takvu dramu teško je zamisliti u udobnoj fotelji, u toploj sobi, na primjer mi novinari dok pišemo članak, ili nekakav činovnik koji će možda krivo ispisati kakav formular, pogriješiti u obračunu. Pa će umrijeti od stresa. Nema većeg stresa od onog koji proživljavaju liječnici i njihove ekipe u spašavanju ljudskog života. A ljudski život je najvažniji. Pogotovo kad je situacija hitna. Kad treba brzo reagirati, donositi odluke. Slučajevi poput ovog dio su svakodnevice pulske ekipe Hitne. Koja se onda, nakon povratka s terena, s bazena gdje je spašavala život djetetu, mora suočiti i s gnjevnim pacijentima koji su satima čekali, a među njima je 70 posto nehitnih, koji na Hitnu dolaze zbog uboda ježinca ili krpelja. I ne samo s njima. Liječnici su suočeni s lošim uvjetima rada na poslu, s plaćama, a katkad i sa šikaniranjem na radnom mjestu, korupcijom.

Neshvatljivo je, recimo, da pacijenti izgube vrhunskog neurologa poput prof. dr. sc. Dinka Štimca koji je najavio svoj odlazak iz KBC-a Rijeka. Neshvatljivo je da društvo, umjesto da se uhvati ukoštac s korupcijom, pa i u liječničkim krugovima, dopušta odlazak vrhunskog stručnjaka. Koje možemo izbrajati na prste jedne ruke. Nisu neurokirurzi kao političari pa da rastu na grani.

Političari su, posve nezasluženo, u prvom planu. A u žiži bi trebali biti ljudi poput protagonista naše priče. Prisjetimo se samo krize hrvatske Vlade: tada su svi normalno radili i živjeli, išli na posao, s posla, pekare su pekle kruh, autobusi su vozili, djeca su išla u školu. I Hitna je jurcala po terenu. Spašavala živote. Dok su političari razmišljali što će i kako će, život je, zahvaljujući i liječničkim ekipama, tekao dalje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter