- Nekad je u Areni bilo deset do 12 tisuća posjetitelja, ljudi su živjeli za festival filma. Dizali su se jako rano, već u 5, da bi stigli u 7 ili 8 sati kupiti ulaznicu na Korzu. Gotovo je bilo nemoguće dobiti prve redove, a ljudi su bili sretni ako su mogu stajati na nogama na travnjaku. Bila je prepuna Arena, prepun grad, sve je vrvilo od ljudi! Jedva smo čekali da dođe ljeto da krenu filmski spektakli kojima smo se radovali, priča nam Silvano Jelenić, kolekcionar i član Filatelističkog društva Arena čija je izložba s prikazom povijesnog pregleda našeg najpoznatijeg filmskog festivala otvorena u podružnici Sindikata umirovljenika hrvatske u Ulici Ćirilometodske družbe 4. Izložba je, naime, fokusirana na prvu međunarodnu filmsku reviju 1953. godine i na Festival jugoslavenskog igranog filma od 1954. do 1990. godine u Areni, a postavljena je uoči skorašnjeg otvorenja 69. Film festivala u Puli.

Materijala je zaista mnogo, zbog čega je ovoga puta, uz tri vitrine, kao izložbeni prostor poslužio i stol za brojne knjige, prospekte i suvenire s motivima filmskog festivala, a koji su dio kolekcije koju je dugi niz godina Jelenić pomno prikupljao.

Od samog začetka manifestacije svi su putovi vodili u Arenu na festival igranog filma. Voljeli su, ističe Jelenić, dolaziti gosti iz Slovenije, Rijeke, Zagreba.
- Na prvom održanom festivalu, čiji je osnivač Marijan Rotar, čak je četiri filma dobilo Oscara. Poslije je, nakon prve uspješne godine, jugoslavenska kinematografija došla na ideju da bi se mogli realizirati filmovi domaće koprodukcije. Jedan od istaknutijih filmova koji su obilježili početak Festivala je drama Branka Bauera "Ne okreći se sine", tematike Drugog svjetskog rata, a koja je nagrađena s tri Zlatne arene u Puli. Knjiga istog naslova čitala se za lektiru u 6. razredu osnovne škole, pojašnjava Jelenić. Pritom se prisjeća se da su kovaricama (rudarski autobusi) organizirano dolazili rudari i mještani Raše na Festival Jugoslavenskog igranog filma.

Jelenić ukazuje i na zanimljivu fotografiju na kojoj se nalazi Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom u pratnji talijanske filmske dive Sophije Loren na svečanom otvorenju spomenutog festivala u Areni 1970. godine. Ondje su ih dočekali tadašnji direktor FJIF-a Peter Volka, glumci Ljubiša Samardžić, Bata Živojinović i Zdravko Karčić, zadužen za osiguranje predsjednika. Fotografija je u vlasništvu njegove kćeri Dubravke Karčić koju smo također susreli u podružnici Sindikata umirovljenika.

- Ova je fotografija dio obiteljske baštine koja me povezuje s filmskim festivalom. Na fotografiji se nalazi moj tata koji je radio u Sekretarijatu unutarnjih poslova, a kada je Tito dolazio bilo gdje u Pulu, on bi bio zadužen za njegovo osiguranje. Bio je prvi policijski inspektor u Istri, završio je Pravni fakultet. On nije bio eksponiran, kao što nisu ni danas ljudi u tim službama. Mi kao djeca nismo puno o tome znali jer se nije mnogo o tome pričalo. Ovu je fotografiju donio i meni i sestri za sjećanje, s posvetom, pa kada je Silvano počeo pričati o izložbi, bilo mi je drago sjetiti se da imam sliku i da sam mali dio te priče, ističe Dubravka Karčić koju za filmski festival u Areni vežu lijepe uspomene.

- Ja sam zapravo dijete festivala: odmalena sam s roditeljima odlazila u Arenu. Dan danas na otvorenje idem obavezno, bez obzira na sve, jer je to doživljaj koji me sjeća na djetinjstvo. Nekad je grad živio s festivalom. Plakata je bilo po cijelom gradu, po svim trgovinama. Kad smo bili mlađi, cijelo naselje čoporativno je odlazilo pješke na festival, sjedili bismo na travi i na užarenim zidinama. Kad bismo se vraćali, prolazili bismo tržnicom gdje su Makedonci cijelu noć prodavali lubenice i drugo voće i povrće tako da se moglo u 1 ili 2 sata u noći kupiti lubenice čiji se miris širio po cijeloj tržnici. Pamtim i da smo svaki festival trčali doma jer bi nas oprala kiša, barem jedan dan. Skinuli bismo cipele i odlazili bosi prema kući, što je bio poseban doživljaj, priča nam Karčić. Prisjeća se da je s navršenih 15 godina radila kao hostesa u Areni, u bijeloj svečanoj haljini, a posao joj je bio voditi goste do njihovog mjesta i nositi cvijeće glumcima i redateljima. Ističe da je tada i Dom hrvatskih branitelja bio centar festivala i događanja, gdje su se tijekom popodnevnih sati prikazivali filmovi.

- Kako je pulski festival rastao, tako se sve više povećavao i ekran. Nema do filma na velikom platnu, film pripada velikom platnu, a ne televiziji, mobitelu, laptopu, napominje naša sugovornica.

Jedna od zanimljivijih kartulina u sklopu izložbe je ona hotela Riviera - poznatim sjecištem sudionika i gostiju Festivala Jugoslavenskog igranog filma. Po završetku filmova u Areni, gosti su na prostranoj terasi Riviere uživali u specijalitetima istarske kuhinje uz ugodnu glazbu i druženje. Mogli su ući samo uvaženi gosti i to uz pozivnicu, a jedan takav primjerak nalazi se u bogatoj Jelenićevoj kolekciji. Ističe da je velik broj fotografija i plakata Filmskog festivala pronašao na buvljaku.

Među fotografijama se nalaze i one velikana hrvatskog filma - Ene Begović, Mire Furlan i Ivice Vidovića koji su, zahvaljujući svojim prvim ulogama u domaćim filmovima postali poznati i u cijelom svijetu, kaže Jelenić.

- Hrvatski filmovi tada su ušli u međunarodne okvire. Filmski festival koji se odigravao tijekom 2. polovice 20. stoljeća (od 50-ih do 90-ih) dao je značajan doprinos Puli u kulturnom i društvenom životu. Dolazili su ovdje brojni velikani - glumci, redatelji, novinari iz Australije, SAD-a, Skandinavije, Njemačke, Engleske. Bila je čak ideja da se, budući da je bio vrlo isplativ, premjesti u Zagreb ili Beograd, međutim, to se srećom nije ostvarilo. Danas, kako su se tehnologija i svjetonazor promijenili, film nije više važan kao što je to nekad bio, konstatira Jelenić.

U posljednje je vrijeme Jelenić vrlo aktivan u organiziranju izložbi, na radost posjetitelja i umirovljenika pulskog SUH-a koji su u proteklih nekoliko mjeseci imali priliku razgledati četiri njegova postava i prisjetiti se nekadašnjih vremena.

Jelenić se tom prilikom zahvaljuje predsjedniku podružnice Luču Pavletiću i svim ograncima što su mu dali mogućnost da ondje postavi izložbe.
- Primijetio sam da su izložbe jako posvećene, a planiram i dalje nastaviti s drugim temama koje se dotiču pulske povijesti, kulture i društvenog života, u suradnji s Filatelističkim društvom Arena, najavljuje Silvano Jelenić.

Povezane vijesti

• 8.ETNOFILm: Istraživači kao predmet istraživanja
• "Kako se Pula mijenjala od 1945. do 1990. godine": ULJANIK JE GRADIO BRODOVE ZA 15 ZEMALJA, NA ČETIRI KONTINENTA
• ROCK GALERIJA U PULI: Izložba filmskih festivalskih fotografija, nova knjiga Sergeja Trifunovića i razgovor s Petrom Janjatovićem