Puno je simbolike u istovremenosti Uljanikovog nestajanja i odlaska Đanija Dundare, u povezanosti promišljanja Pule bez Uljanika, Uljanika bez Đanija, Đanija bez Uljanika. Jer, kako je uvijek volio isticati, Đani je bio dijete Uljanika

Svega par mjeseci nakon što je posljednji put prošao kroz Uljanikov portun, u nedjelju je, drugog dana lipnja 2019. u svojoj rodnoj kući u naselju Malini podno Plomina umro Đani Dundara, jedan od najznačajnijih projektanata u Uljanikovoj povijesti. Otišao je poput brodova koji se, nakon što se posljednji put otisnu od Uljanikove obale, već tamo oko pulskog lukobrana zauvijek izgube iz vidika njihovih graditelja… Većina njihovih graditelja više ih nikad ne sretnu, ali svaki od tih brodova zauvijek ostaje u njihovim mislima i sjećanjima.

Nakon što brod isplovi iz brodogradilišta, tek rijetka imena onih koji su svojim znanjem, trudom, zalaganjem učestvovali u njegovoj gradnji ostaju zapisana i zapamćena. Kao i kod značajnih građevina gdje ostane zapisano tek ime arhitekta, tako i kod gradnje broda pamti se ime glavnog projektanta-osnivača broda. Ima razloga za to, jer osnivač broda svojim rješenjima određuje njegove glavne karakteristike, idealni omjer između onoga ono što brod čini uspješnim: koliki će teret nositi, koja će biti njegova brzina, koliko će energije pritom trošiti…

Posljednji projekt

S mnogim Uljanikovim brodovima plove i djela Đanija Dundare, njegova truda i promišljanja, njegovih rješenja kako kroz nemirna mora najbrže i najsigurnije doploviti do željene luke.

Puno je simbolike u istovremenosti Uljanikovog nestajanja i odlaska Đanija Dundare, u povezanosti promišljanja Pule bez Uljanika, Uljanika bez Đanija, Đanija bez Uljanika. Jer, kako je uvijek volio isticati, Đani je bio dijete Uljanika.

Već kao četrnaestogodišnjak u kasno ljeto 1966. prvi je put prošao kroz portun pulskog brodogradilišta. S tada dobivenom Uljanikovom stipendijom Đani je upisao brodograđevnu tehničku školu u Rijeci, a nakon toga i brodograđevni fakultet. Po završetku studija 1975. zaposlio se u odsjeku konstrukcije trupa u tadašnjem Tehničkom uredu na Uljanikovom otoku. Nakon odslužene vojske, počeo je raditi u projektnom uredu na mjestu projektanta –osnivača broda. Radom u tom uredu postat će jednim od najznačajnijih projektanata koji su ostali zapisani u Uljanikovoj povijesti.

Njegovi projekti brodova za prijevoz automobila obilježili su jedno od najuspješnijih razdoblja pulskog brodogradilišta, vremena u kojem je ugovoreno i isporučeno čak 39 brodova za prijevoz automobila i kamiona. Posljednji Đanijev projekt, gradnja broda za prijevoz žive stoke, na Uljanikovom otoku još uvijek čeka na svoje porinuće.

Mirna luka

Đanijev rad bio je prepoznat i izvan zidina brodogradilišta pa je 2001. nagrađen nagradom Grada Pule. Bio je vjernik, i ono što je važnije, živio je kao vjernik. Za aktivnosti u plominskom Župnom vijeću 2007. dobitnik je biskupijskog priznanja tadašnjeg porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana. Rado je isticao da je baš biskup Milovan u plominskoj župnoj crkvi krstio njegovog najmlađeg sina, peto dijete u braku sa suprugom Ljiljanom.

Đani je bio nekonvencionalan, jedinstven, neponovljiv… Lijepo je bilo onima koji su radili u njegovoj blizini, mogli su spoznati kako se može živjeti i na neki drugačiji, jednostavniji način, da se još uvijek može živjeti s prirodom i od prirode, ostati svoj, isti podno Plominske gore ili na pulskom Vidikovcu.

U svojoj plovidbi na moru beskraja života za svoja je djela zaslužio doploviti do mirne luke.

Povezane vijesti

• SAMOZATAJNI I OSEBUJNI INŽENJER PULSKOG BRODOGRADILIŠTA: Đanijeve inovacije preuzimaju i u Italiji, čak u dalekom Mississippiju