Učenička zadruga Točka SPAJA UMJETNOST I BIZNIS

(D. MEMEDOVIĆ)

Da, naša je godina bila povijesna, po prvi puta su tekstilni dizajn upisala četiri dečka i tri cure, smiju se dečki ponosno što su cure u razredu u manjini. No, baš su svi, vele nam u glas, znali čime se žele u životu baviti i da je ova škola prava stvar za njih

Proizvode svojih ruku, prave primijenjene umjetnosti djela, učenici Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn pulskoj su javnosti pokazali na nedavnom Hand made festu. Okupljeni u učeničkoj zadruzi Točka, koja je osnovna lani, na festivalu su predstavili uratke nastale tijekom nastave - majice s tiskanim motivima učeničkih radova, tekstilne modne dodatke: remene, torbe, pernice, broševe, ali i prekrasne lampe izrađene od recikliranih materijala te vezene čestitke.

Znali što žele

O tome što se kuha u ovoj učeničkoj zadruzi porazgovarali smo s nastavnicom Dejanom Gott te učenicima trećeg razreda tekstilnog odjela, koji su po skicama izrađivali ćilime i tapiserije te nam pojašnjavali kako to nije ista stvar. Odmah nam u oko upada jedna pomalo neobična stvar, u ugodnoj učionici tapiserije izrađuju čak četiri dečka!

- Da, naša je godina bila povijesna, po prvi puta su tekstilni dizajn upisala četiri dečka i tri cure, smiju se dečki ponosno što su cure u razredu u manjini. No, baš su svi, vele nam u glas, znali čime se žele u životu baviti i da je ova škola prava stvar za njih.

- Gimnaziju upisuju oni koji točno znaju što žele kasnije studirati ili oni koji ne znaju što bi pa dolaze po neko opće znanje. Ja sam od sedmog razreda heklala, šivala i znala sam koja je škola za mene, priča nam Lana Tomišić iz Žminja, koja svaki dan putuje do škole. Budi se u pet ujutro, a oko 17 sati dolazi kući. Sve u svemu, 12 sati dnevno ode joj na školu, ali ne žali niti trenutka. Leon Gržinić do škole ima još i više jer dolazi iz Rovinja. Već je u šestom razredu, priča nam, znao što želi, odricanja su velika, ali u školi mu je super.

- Nakon srednje škole sigurno ostajem u istoj branši, upisat ću vjerojatno Tekstilno-tehnološki fakultet, veli nam, dok njegova kolegica dodaje da bi ona radije na Umjetničku akademiju.

Zadovoljni su, pričaju nam, i atmosferom u školi koja je ugodna, profesori su pristupačni i nisu strogi, ali i time što se puno pozornosti posvećuje praksi.

Sve to odgovara i Mirjanu Koširu koji se već u osmom razredu počeo zanimati za izradu odjeće i obuće. Ne žali što je upisao školu koja mu daje priliku da, kako kaže, nauči spojiti dvije stvari koje voli - umjetnost i biznis. Stoga rado sudjeluje u izradi predmeta za učeničku zadrugu. Sve što se proizvede treba i prodati, veli nam, dodajući da naučeno misli kasnije primjenjivati i u stvarnom životu.

Na božićni sajam

Od profesorice Gott doznajemo da u zadruzi Točka sudjeluju svi učenici. Ono što i inače izrađuju na satovima malo modificiraju pa prodaju na sajmovima. Iskustva s Hand made festa su im odlična i sada se spremaju za božićni sajam za koji izrađuju tkane broševe, pernice, tkani nakit i vezene čestitke.

- Zadruga ima pet sekcija, tekstilnu, kiparsku, grafičku, slikarsku i sekciju prvog razreda. Prvi smo se puta predstavili u svibnju na Županijskoj smotri učeničkih zadruga u Oprtlju gdje smo osvojili treće mjesto, veli nam Gott, dodajući da je najteže razviti prototip za prodaju, no kasnije izrada s ovako vrijedim učenicima ide k'o od šale.

Na upit može li im se netko javiti za kupnju proizvoda ili suradnju i mimo sajmova, profesorica upućuje da se jave u školu. Ističe da sve što zadrugari zarade ide za kupovinu materijala za daljnje izrade. Učenici se, naravno, nadaju i nekom izletu kao poklonu. (Borka PETROVIĆ)