IN MEMORIAM
U 71. godini preminuo omiljeni pulski ribar Almerio Miloš. Nesebično je davao, pamtit će ga kao velikog druga
Ribarili smo u obalnim vodama jer smo već zašli u godine. Stalno je govorio nekim dečkima na Ribarskoj kolibi - dečki, pa zar ne idete na more, idite, vidite da moj prijatelj i ja imamo zajedno 150 godina i još uvijek ribarimo, prisjeća se Bogoljub Vejnović
Proteklog utorka, na Staru godinu, preminuo je pulski ribar Almerio Miloš kojeg su svi poznavali kao Mehu, čovjeka koji se rado družio i rado pomagao. Veseljak kojeg je teško bilo vidjeti lošeg raspoloženja, dobar dio svog životnog vijeka proveo je na moru, ribareći. Često u društvu, a katkad i sam. Tih lijepih zajedničkih trenutaka prisjeća se njegov prijatelj i vjenčani kum dr. Bogoljub Vejnović, s kojim je oplovio Sjeverni Jadran.
Brod Gemištica
Miloš je rođen 2. svibnja 1949. u Puli. Majka mu je iz okolice Poreča, a zanimljivo je da je njezin prvi rođak bio Anton Nini Štifanić, "otac" Plave lagune, danas jedne od najjačih turističkih tvrtki, koju je utemeljio 1957.
- Almerio je imao 23 ili 24 godine kad mi se pridružio na moru. Bio sam desetak godina stariji i već sam u to vrijeme ribario. Naučio sam ga svemu o ribolovu, a onda je on nakon desetak godina, nakon našeg zajedničkog plovljenja po Sjevernom Jadranu, izgradio svoj brod dug deset metara te se osamostalio, prisjeća se Vejnović.
Miloš je volio, kaže, popiti gemišt u društvu prijatelja, a brod je nazvao - Gemištica. "Kasnije je odlazio na more s nekim drugim ribarima i nakon toga prestao. Brod mu je jedno vrijeme stajao i onda ga je odlučio prodati. Međutim, brod je otišao u zle ruke. Čovjek koji ga je kupio platio je samo dio, a drugi dio nije. Almerio ga je tužio i dobio parnicu, dobio je brod, ali nikad nije otišao po njega", priča Vejnović. Brod se nalazio na Malom Lošinju, potom je, u vrijeme pravomoćnosti presude završio u Privlaci kod Zadra. Iako ga je Almerio nakon presude ponovno registrirao u Puli, nagla smrt spriječila ga je da ga dotegli u matičnu luku.
Po zanimanju je bio brodomonter, radio je u Uljaniku, ali je zbog reumatske groznice koju je prebolio 1978. ili 1979. i koja mu je ostavila blažu posljedicu na srcu, prebačen na Bunarinu. Ondje je radio kao čuvar i dizaličar 20-ak godina, sve do penzije.
- Nije bio profesionalni, nego dopunski ribar. Išao je s ljudima koji su imali dozvole ili, kako se to moderno kaže, povlastice za gospodarski ribolov, tako da je imao prilike ribariti s profesionalcima i na taj način je mogao raditi s više alata. Vjenčao sam ga 1976. ili 1977., a tih godina mu se rodila i kćer Daniela, kaže Vejnović.
Mnogi Puljani pamte ga po velikoj druželjubivosti i nesebičnosti.
- Izgubio sam dragog prijatelja. Bio je simpatičan čovjek koji je bio nekonfliktan i rado je pomagao. Obećavao je čak i više od onoga što je mogao ispuniti. Kome je god nešto trebalo, priskakao je u pomoć i kao takav će ostati svima nama u dragoj uspomeni. Priskakao je kad je trebalo pomoći ofarbati brod ili nešto popraviti. Posebno se dobro razumijevao u plastične brodove pa je ljudima znao priskočiti u pomoć prilikom popravaka, plastificiranja nekih oštećenih dijelova.
U obalnim vodama
- U zadnje vrijeme je dosta vremena provodio u društvu na tržnici. Mi smo se nakon šest, sedam godina ponovno aktivirali i zajedno išli na more mojim brodićem s obzirom da je moj veliki brod, na kojem smo naveliko ribarili, stradao u nevremenu. Ribarili smo u obalnim vodama jer smo već zašli u godine. Stalno je govorio nekim dečkima na Ribarskoj kolibi - dečki, pa zar ne idete na more, idite, vidite da moj prijatelj i ja imamo zajedno 150 godina i još uvijek ribarimo, prisjeća se Vejnović.
Almerio Miloš bit će ispraćen danas u 14.30 sati na pulskom groblju, gdje će biti položena urna. Dio pepela njegovi će prijatelji ribari prosuti u more.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
