Edin Tuzlić, Zoran Maksimović i Kristijan Hrvatin u nogometnoj reprezentaciji beskućnika
Zahvaljujući donatorima i prijateljima kupljene su avionske karte, no još uvijek prikupljamo za opremu i troškove puta, kaže trenerica Helena Babić. Homeless World Cup pokriva troškove smještaja, ali naši nogometaši tamo idu s jednom trenirkom. Još se nadaju i pomoći Grada budući da trojica od osmorice igrača u reprezentaciji dolazi iz Pule
Možda nisu Modrić, Vida ili Lovren, ali i oni su dio ekipe koja ide na Svjetsko nogometno prvenstvo. I to čak u Meksiko! Oni su Edin Tuzlić, Zoran Maksimović i Kristijan Hrvatin, bivši stanari Prihvatilišta za beskućnike Istarske županije i njegova Dnevnog centra u Puli, koji na Svjetsko nogometno prvenstvo za beskućnike kreću ove subote. Putuju do Zagreba pa s ostatkom reprezentacije avionom do Amsterdama, a onda do Mexico Cityja gdje se prvenstvo odigrava od 11. do 21. studenog. Lani je održano u norveškom Oslu, gdje se okupilo čak 50 nogometnih ekipa iz cijeloga svijeta.
Na put u jednoj trenirki
- Sve je krenulo od ekipe za rekreaciju koju smo osnovali. Dečki su krenuli igrati nogomet i nakon napornih treninga dobili smo poziv na Svjetsko prvenstvo, kaže njihova trenerica i voditeljica pulskog Prihvatilišta Helena Babić. S njom, Zoranom i Kristijanom razgovaramo u Prihvatilištu, gdje su još uvijek korisnici Dnevnog boravka.
Zoran priča da je bio u Španjolskoj, a Kristijan u Italiji, ali ovako daleko, preko "velike bare"… Na pitanje boje li se aviona tek se smješkaju.
- Ma, preživjet ćemo i avion, uzbuđeni smo, još zapravo nismo ni shvatili da doista idemo. I to tako daleko, u Meksiko, veli Zoran dodajući da mu je, kad mu je Helena pričala o tome, sve izgledalo potpuno nevjerojatno. Nogomet mu puno znači jer ga je kao dječak jako volio igrati i čak ga aktivno trenirao, ali zbog obiteljske situacije roditelji mu nisu mogli priuštiti da nastavi nogometnu karijeru. "Ovo je za mene zapravo prilika da nastavim svoj život tamo gdje se davno počeo gasiti i krenuo nizbrdo. Ideja da predstavljam svoju državu, svoju naciju zvuči nevjerojatno. Iako mi nismo nikakva profesionalna ekipa, mislim daj je to san snova svakog nogometaša i sportaša", veli Zoran, zahvaljujući se prije svega dragome Bogu, a onda i Prihvatilištu, udruzi Most iz Splita i svima ostalima koji su im to omogućili.
Na pitanje kako se uopće financiraju, budući da se radi o dalekom putu koji traje deset dana, Babić veli da se pokrivaju donacijama i sponzorima i svima su zahvalni. Na upit imaju li pomoć lokalne uprave, budući da od osmorice igrača čak trojica dolaze iz Pule, navodi da se tome još nadaju. (Borka PETROVIĆ)