Za vrijeme našeg posjeta kupalištu, talijanski bračni par s lakoćom otvara jednu od kabina pod lokotom, onu među prvima u nizu, na početku derutnog objekta. U Puli su samo za vrijeme ljetnih mjeseci. No, oni imaju ključ. Gospođa odmah govori da je u njihovom posjedu već godinama i da su nekad plaćali najam te kabine. Sad im je, sliježe ramenima u znak ravnodušnosti, ostala u nasljedstvu

Na koji način možemo dobiti ključ od kabine za presvlačenje?

- Ne možete.

Tako, otprilike, kratko i jasno, izgleda razgovor koji biste mogli voditi na ulazu u pulsko gradsko kupalište Stoja ako se drznete pitati ključ za jednu od kabina. Naime, iako je to kupalište otvoreno za sve građane i posjetitelje, svlačionice su već godinama u privatnom vlasništvu pojedinih obitelji. Tamo se, izgleda, mogu presvući, ali i ostaviti morske rekvizite samo odabrani, takozvani starosjedioci Stoje. No, to ekskluzivno pravo nemaju čak niti svi dugogodišnji posjetitelji.

Čuvana tajna

Zanimljivo je, međutim, da nikome nije u potpunosti jasno kako je, kada i po kojem principu točno došlo do toga. Ako netko i zna, taj nam nije htio reći. Tajna je to strogo čuvana baš poput svlačionica. Niti bivši koncesionar i stanovnik tog kupališta Vladimir Miro Načinović nije siguran. U Gradu pak poručuju da "ograničavanje korištenja kabina za presvlačenje na pojedince" nije njihovo maslo.

- Više nikako ne možete doći do ključa. To je privatno od nekih ljudi, pojašnjavaju nam upućeni.

- Nema slobodnih kabina. Možete slobodno napisati da smo ogorčeni zbog toga. Mislimo da to nije u redu. I mi smo starosjedioci i, iako smo pokušali doći do ključa, ništa od toga, govori jedna Puležanka koja je jučer ujutro s obitelji došla na kupalište. Cijela je njezina obitelj, priča, već godinama vjerna tom oronulom gradskom kupalištu. Ako nju pitate, ta se priča s ključevima može usporediti s mafijaškim poslovima. Zašto bi, pita se, neki Talijani trajno imali ključ od kabine, a ona i njezina familija ne? To je, konsternirano zaključuje, zaista sramota.

I doista, za vrijeme našeg posjeta kupalištu, talijanski bračni par s lakoćom otvara jednu od kabina pod lokotom, onu među prvima u nizu, na početku derutnog objekta. U Puli su samo za vrijeme ljetnih mjeseci. No, oni imaju ključ. Gospođa odmah govori da je u njihovom posjedu već godinama i da su nekad plaćali najam te kabine. Sad im je, sliježe ramenima u znak ravnodušnosti, ostala u nasljedstvu.

- Ključ je ostao svima koji su nekad plaćali kabinu, govori.

Isto nam pojašnjava i jedan stariji gospodin koji svoju kabinu ima na drugoj strani kupališta. I on je jedan od starosjedioca. Sjeća se kad se naplaćivalo dnevno korištenje kabina. Sada su, govori, uništene, u potpunosti devastirane. On je svoju uredio iz vlastitog džepa, kao i neki drugi kupači.

U zlatno doba

- Nekad sam plaćao dnevnu kartu, a kad se sve raspalo, ključ je ostao, kaže. Tada je, u zlatno doba kupališta, dok je restoran tijekom cijelog dana bio dupkom pun, bilo normalno plaćati jer je sve bilo uređeno i čisto. Sada je, priča, sve u rasulu.

Povezane vijesti

• Privremena regulacija prometa u dijelu Ulice Stoja
• Sudar Yamahe i Fiata Dobloa na Stoji
• Dan Barakera: Rekreativna utrka za male i velike