Svjetlana Brenko, medicinska sestra iz pulske ispostave Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, jedna je od članica inicijative Hitna 194 uživo i Hrvatskog sindikata hitne medicine, koji 14. travnja na Markovom trgu u Zagrebu pripremaju veliki prosvjed djelatnika hitne iz cijele Hrvatske. Hitnjaci, između ostalog, traže da im se vrati beneficirani radni staž, budući da su jedina hitna služba koja ga nema, zatim širenje mreže hitne službe, osnivanje radne skupine za izradu plana specijalizacije T2 tima (bez liječnika), pridruživanje sanitetskog prijevoza i, ne manje važnu, psihološku pomoć.

- Mi toliko godina šutimo, nikad nismo javno iskazivali svoje nezadovoljstvo jer smo se nadali da će biti bolje. Borimo se za svakog pacijenta i dajemo sve od sebe da mu pomognemo, a na kraju nemamo resurse da mu pomognemo. Zamislite što bi nam značio jedan helikopter za, recimo, ozljedu na Rtu Kamenjak! Mi sanjamo o tome! Prošle godine tamo smo imali intervenciju, 27-godišnja djevojka je pala s litice, imala je unutarnje krvarenje slezene. I onda je moramo voziti u kombiju, po bijelom putu po kojemu se ne može juriti, a dok dođemo do asfalta, to nama traje kao vječnost, navodi Brenko samo jedan od nedostataka.

Ova prvostupnica sestrinstva posljednjih osam godina, koliko radi u timu Hitne medicinske pomoći, dakle na terenu, kaže da joj je teško izdvojiti najteže iskustvo. Kaže da su uvijek najteže situacije kada je u pitanju dijete ili teške prometne nesreće u kojima stradavaju mladi.

"Svaka intervencija koja uključuje dijete, koliko god mi pokušavali biti profesionalni, vrlo je teška. Već sam poziv ledi krv u žilama, jer i ja sam mama i imam djecu. Ne znaš što te čeka, očekuješ sve i svašta, ali nije tu samo dijete; tu su i roditelji. Moramo biti toliko prisebni da pomognemo djetetu, ali i da utješimo mamu i tatu. To su situacije kada moramo biti hladni, a ne možemo", priča Brenko. "Kad završim takvu intervenciju, treba mi malo vremena da dođem k sebi. Svi mi svoj posao odradimo savršeno, ali kad popusti adrenalin, onda nam se vraćaju filmovi", kaže.

Prisjeća se vrlo teške situacije s jednim djetetom, koja je potresla cijeli tim. "Ja sam ih pitala žele li ići kući, a oni su mi rekli. "Lakše nam je da sada budemo zajedno, jer ako odemo kući, raspast ćemo se". To su situacije u kojima, ako odete kući, nemate s kime o tome popričati, niti smijete o tome ni pričati, a onda nekako kao tim to prebrodite zajedno", priča Brenko.

"Nama je potrebna psihološka pomoć, potpora koja će nam biti dostupna u situacijama kada nam to zaista treba, gdje se kao tim možemo javiti osobi koja će nas saslušati i naučiti nas kako se nositi s krizom, a da to ostavi barem blaže posljedice na nas. Tijelo sve pamti i, kako idemo stariji, sve je više toga iza nas i sve više se slika vraća. Nekad sam uspijevala i više odspavati, a sada sve lošije spavam. Sjetiš se i u snu nekih proživljenih scena, to ne mogu ni opisati", govori Brenko.

Hitna medicinska pomoć (Snimio Danilo Memedović)

"Ja sam sigurna da neki od naših ljudi imaju PTSP, ali mi nemamo nikakvu psihološku podršku. Sve što se nekome dogodi možemo vizualizirati. Svi smo u nekom trenutku proživjeli tešku situaciju i sve što se dogodi nekom timu, točno možemo "vidjeti" što je on vidio. To odmah i mene vrati na neke situacije koje su me potresle i tako nam je cijeli život. Nemamo s kime, osim svog tima, podijeliti proživljeno, a moramo nastaviti raditi kao da se ništa nije dogodilo", priča Svjetlana Brenko.

Povezane vijesti

• Samo 3 posto pacijenata koji dolaze na hitnu u OB Pula spadaju u najhitnije slučajeve. Čak 65 posto njih uopće ne bi trebali ići tamo
• Nakon što je hitna pomoć bila spriječena ući u staru jezgru Pule, Grad Pula pojašnjava kakva je situacija sa stupićima i što će se mijenjati
• FOTO / Obišli smo starogradske uličice i snimili gdje se sve nalaze prepreke za interventna vozila. KOLIKO VREMENA HITNA GUBI NA PODIZANJE PILOMATA I DOLAZAK DO UNESREĆENOG?