Često ga se može vidjeti na raznim televizijskim kanalima gdje vrlo kompetentno komentira međunarodnu politiku, pri čemu se ispod njegovog imena navodi da dolazi sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Branimir Vidmarović na pulskom Filozofskom fakultetu predaje povijest, ekonomiju i politiku zemalja Istočne Azije. On je stručnjak za međunarodne odnose, kinesko-japanske odnose i kinesku vanjsku politiku. S njim razgovaramo prije svega o Americi, o Donaldu Trumpu, Joeu Bidenu, ali i o Vladimiru Putinu, Kim Jong-unu…

- Iako je Joe Biden prisegnuo i stupio na dužnost predsjednika SAD-a, još uvijek ostaje gorak okus svega što je tome prethodilo. Može li se Amerika oporaviti od predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, ako ga uopće doživljavate kao nekoga tko je kontaminirao demokratski prostor najmoćnije svjetske države?

- Vjerujem da Donald Trump nije kontaminirao demokratski prostor. On je prije svega izraz društvenih problema i kompleksnih procesa u američkom kulturnom, identitetskom, ekonomskom i političkom prostoru. Trump je produkt frustracija jednog sloja američkog stanovništva koji smatra da je demokracija zapostavila, odnosno naštetila njegovim interesima. Ono što je tu bitno istaknuti jest odmak od načela klasičnog američkog republikanstva i predstavničke demokracije. Tijekom Trumpova mandata govorilo se tu i tamo o reformi izbornog sustava, o ukidanju sustava elektora. Trump je od svojih predizbornih početaka, pa tako i u inauguracijskom govoru naglašavao princip narodne, antielitističke vladavine. Direktne kontrole stanovništva nad institucijama, kongresom i politikom. Upravo su takvu formu demokracije kreatori američkog ustava, napose Madison i Hamilton, htjeli izbjeći. Narodna vlast - direktni izbori i referendumski mehanizmi - također je legitiman oblik demokracije koju prakticiraju brojne razvijene zemlje, no za SAD je to škakljiva tema koja odiše diktaturom, populizmom, sektarijanstvom, tiranijom većine, pa i komunizmom. No njegovi birači su to shvatili kao signal promjena, da više neće biti zaboravljeni i da su napokon dobili glas i realnu moć. Isto kao što su i birači Baracka Obame nekoć doživjeli njegovu pobjedu kao rješenje svojih problema marginalizacije, diskriminacije i rasizma.

Dakle, iako vjerojatno nije toga bio svjestan, Trump je eksponirao tinjajuću krizu jednog od oblika demokracije koji, uzgred rečeno, po originalnim intencijama kreatora ustava nije bio stvoren za dvostranački već višestranački sustav.

Tu više nema oporavka u smislu povratka na hipotetsko dobro staro stanje kakvo je bilo nekoć. Jer različiti slojevi društva to dobro staro interpretiraju na različite načine i stavljaju u različita povijesna razdoblja. Za jedne, to je konzervativna Amerika 50-ih ili Reaganova Amerika. Za druge, to je recentna Amerika Obame i neostvarene Hillary Clinton ili Bernija Sandersa. Oporavak bi prije svega značio evoluciju i društveni konsenzus. No ti procesi nikada nisu linearni.

- Ako se složimo da je Trump populist, vrlo sličan nekim europskim ljudima iz politike, poput Salvinija, Janše, Orbana, onda je zapravo pitanje što se događa u SAD-u da građani biraju takve osobe. Obično izbor pada na njih kada je ekonomska situacija loša, kada strah od gubitka radnih mjesta i borba za vlastitu egzistenciju rađa mržnju prema drugima i drugačijima. Je li to bio slučaj u Americi?

- Da. Samo u Americi je sve puno složenije jer se radi o zemlji sa mnoštvom identiteta, kultura, svjetonazora i vjera. Loše ekonomsko stanje je bila baza tih promjena. Financijska kriza 2008. potencirala je različite društvene probleme i naglo razilaženje u svjetonazorima. Godine 2009. republikanci su većinski favorizirali globalnu slobodnu trgovinu. No mnogima ona nije donijela financijski boljitak. Krajem 2015., prije Trumpa i predizborne kampanje, republikanci su naglo promijenili mišljenje i počeli sve više gledati na globalnu trgovinu kao na zlo. Trump je samo potvrdio njihove strahove. Pred kraj 2016., čak 68 posto republikanaca imalo je negativno mišljenje o ekonomskoj globalizaciji. Te iste 2016. na pitanje o tome je li stanje u Americi danas bolje nego prije 50 godina, većina ispitanika, neovisno o stranačkim preferencijama, odgovorilo je da je stanje gore. No razlika među stavovima birača Clinton i Trumpa bila je šokantno velika. Počele su se isticati i obrazovne razlike u političkim preferencijama. Na primjer, na izborima 1980. Reagan i Carter su se podjednako oslanjali na slabije obrazovano radničko biračko tijelo. Danas se situacija drastično promijenila. No ekonomski i obrazovni razvoj nije bio ujednačen. Državna politika i investitori su tijekom zadnjim tridesetak godina snažno favorizirali razvijene američke obale i visokotehnološke centre, čiji su problemi i svjetonazori drastično odudarali od središnjih republikanskih država. Iako su mnogi republikanski birači u međuvremenu stekli visoko obrazovanje, oko polovice republikanskog biračkog tijela čine slabije obrazovani. Čak i među bijelim visoko obrazovanim biračima - što je samo po sebi dosta homogena specifična skupina - stvorila se politička podjela u kojoj oni sa najvišim akademskim stupnjevima preferiraju demokrate, a oni sa nižim republikance.

Valja istaknuti i krizu povjerenja u znanost, što je Trump odlično iskoristio u svoje svrhe. Godine 2015. zabilježena je razlika od čak 51 posto između običnih građana i članova Američke asocijacije za promociju znanosti u pitanju sigurnosti konzumacije genetski modificirane hrane. Ogromne razlike bile su i u pitanju sigurnosti konzumacije hrane s pesticidima i ljudskom učinku na klimatske promjene.

U prvoj recesijskoj 2009. većina Amerikanaca smatrala je da su dva najveća društvena konflikta konflikti između domicilnog stanovništva i imigranata te između bogatih i siromašnih. Konflikt bogatih i siromašnih 2011. porastao je za čak 19 postotnih bodova i dosegao razinu od 66 posto. Percepcija konflikta imigranata i domicilnog stanovništva također je porasla. Čak 85 posto ispitanika je 2016. ustvrdilo da je konflikt između republikanaca i demokrata najjači od svih konflikata. Dalje su slijedili bogati-siromašni, bijeli-crni, imigranti-domicilno stanovništvo.

Tu je i smjena generacija, rast latinoameričkog elektorata, razlike u stavovima oko pitanja pobačaja, prava transgendernih osoba i tome slično. Osim toga, građani su još za vrijeme Obame počeli zahtijevati da se vlast fokusira na domaća američka pitanja. Stoga je poprilično jasno zašto je Donald Trump osvojio izbore.

- Govori se o velikoj podijeljenosti Amerike, ali čini mi se da ta podijeljenost nije od jučer, ona je oduvijek prisutna, bilo da se govori o južnjacima i sjevernjacima, crncima i bijelcima, demokratima i republikancima. Što je tu novo, je li ta podijeljenost sada dobila neku novu dimenziju?

- Donekle sam već odgovorio na to pitanje. U zadnjih desetak godina strahovitu ulogu u polarizaciji odigrale su društvene i komunikacijske platforme. S jedne strane, ljude je zapljusnuo val dosada neviđene količine informacija, neprovjerenih činjenica i interpretacija zbivanja. S druge strane, algoritmi su ljudima servirali samo informacije i grupe koje su se podudarale s njihovim svjetonazorima, što je dovelo do svjetonazorske petrifikacije. Paradoksalno, u svijetu nikada dostupnijih informacija, ljudi su dobrovoljno bili gluhi i slijepi. Došlo je do kompletnog uništenja konteksta kao važnog dijela razumijevanja teksta i informacije. Svaka sitna vijest ili komentar provocirali su lavine reakcija koje su se vrtjele ukrug i pojačavale grupnu psihologiju. Činjenice i istina su izgubili svoju vrijednost i postali dio crno-bijelih interpretacija.

- Što je Trump u svom mandatu zgriješio a očekujete da bi Biden mogao i trebao popraviti? Ima li svijet prevelika očekivanja od Bidena koji je cijeli svoj život u politici i teško da ima što novo za ponuditi?

- Prije svega, Trump je uveo (ne)kulturu bezobzirnog odnosa prema kolegama, suparnicima i establišmentu. Česte smjene neistomišljenika, pogrdni nadimci i paušalne, grube kritike nisu bezazlena pojava jer šire granice dozvoljenog, ne samo u politici, već i među pučanstvom koje na predsjednika gleda kao na svojevrsnog generatora trendova. Zbog toga je sada komunikacija među ljudima grublja, optužbe snažne, a revanšizam izuzetno jak. Postoji osjećaj da su svi zamjenjivi, da je dozvoljeno odbaciti i iz života izbrisati bilo koga tko se ne slaže s tobom u svemu. Osim toga, jedna od najvećih pogrešaka je i Trumpovo konstantno odbijanje osude i distanciranja od desnih ekstremističkih grupacija. No ljude je najviše pogodilo katastrofalno loše upravljanje pandemijom COVID-19. Negacija, ismijavanje, bravada i manjak strategije bili su kap koja je prelila čašu i zapečatila Trumpov mandat. Ironija je u tome da je dopisno glasovanje, kojeg bi bilo kudikamo manje da se na pandemiju reagiralo brže, potaknulo više birača da daju svoj glas, i to protiv Trumpa.

Biden može popraviti ono što se može popraviti čisto tehnički - novcem, uredbama i sporazumima. Dakle, pomoći zdravstvu, studentima, dati ljudima novac. Stimulirati gospodarstvo, zaustaviti deložacije, i tome slično. Ali ne može sanirati destruktivnu polarizaciju ako ne stvori jasan i otvoren komunikacijski kanal prema Trumpovim biračima i ako ne pokaže da je zainteresiran za njihove probleme i svjetonazore. Sada u američkom društvu, posebno među demokratima, postoji želja za istrebljenjem radikalnih desničara, što je potencijalno loša stvar.

Fenomen Bidenovog mesijanstva, odnosno prevelikih očekivanja ne samo njegovih birača već i Europe i zemalja zapadnih demokracija, također je problem. Biden dobro zna da je temelj demokracije procedura, dijalog, konsenzus i kompromis i da danas čak ni najveći diktatori ne mogu provesti svoje ideje u stvarnost bez podrške ljudi i elita. Provođenje reformi u Americi je notorno težak posao, a trodioba vlasti i različita mišljenja sudova saveznih država su faktor koji ograničava velike, nagle i dalekosežne politike. Sjetimo se, čak ni glasni, ratoborni Trump nije u domaćoj politici mogao implementirati ni jednu četvrtinu od najavljenih politika. Vanjska politika je također postala složenija. Dok se neke stvari poput političke i vrijednosne reunifikacije Europe i Amerike na prvi pogled čine lako ostvarivima, druge stvari, poput Sjeverne Koreje, Irana, Bliskog Istoka, nuklearne sigurnosti, turske politike, Afrike, Latinske Amerike, Kine ili Rusije, tehnološke utrke i tome slično, danas su izuzetno složeni set problema.

Postoji realna opasnost od posteuforijskog mamurluka, odnosno razočaranosti domaće i svjetske javnosti kada se ispostavi da neke stvari ne idu kako je planirano. To bi moglo otvoriti pitanje kako dalje. Ići silom, s većim državnim angažmanom u ekonomiji i društvu, s većim vojnim i ekonomskim pritiskom vani?

- Kao jednu od pozitivnih strana Trumpovog mandata mnogi ističu nepokretanje nijednog rata. Nije li Trump bio previše okupiran samim sobom, kao da je od početka mandata bio u kampanji ne bi li još četiri godine bio u Bijeloj kući, zbog čega se nije bavio "širenjem demokracije" na američki način, to jest bombama, već se naprotiv sprijateljio s Kim-Jong-unom?

- Istina, stvarao se dojam kao da je Trump konstantno bio u jednoj velikoj predizbornoj kampanji, u ratu protiv medija i demokrata. Trumpa su u vanjskoj politici interesirale samo grandiozne stvari. Problemi koje nitko nije do sada mogao riješiti. Svemu je kumovala komparacija s prethodnicima; htio je biti prvi i najbolji. Zbog toga je pokušao uspostaviti dijalog s Rusijom i Sjevernom Korejom. S druge strane, budući da je smatrao da do sada nitko nije Kini pokazao zube, odlučio je pokrenuti taj epohalni konflikt. Iran je također bio u toj kategoriji “slabosti” prethodnika. Tu je zapravo bilo vrlo malo političke i sigurnosne vrijednosti, a više dokazivanja snage i moći svojim biračima i demokratskom establišmentu. U pravilu, miješanje domaće i vanjske politike je pogrešan put. Kada se vanjska politika servira kao domaći uspjeh, odnosno kada se svi vanjski poduhvati rade u svrhu domaćih poena lideri upadaju u začarani krug konflikata, nervoze i nepromišljenih poteza. Rusija je dobar primjer.

- Što od Trumpa možemo očekivati u budućnosti? Hoće li ga njegove pristalice vjerno pratiti do nekih idućih izbora ako uopće opstane u politici?

- Ako Senat potvrdi opoziv i zabrani mu kandidiranje, Trumpova je politička budućnost gotovo besperspektivna. Takva delegitimizacija Trumpa otvara put k poreznim tužbama, dužničkim potraživanjima, gubitku investicijskih partnera i dugotrajnom i neumoljivom padu njegova bogatstva i utjecaja. No ipak, čak i u tim uvjetima Trump može ostati ideološka snaga u parapolitičkom polju, kao alternativni medij i agitator. Nije bez veze pomilovao svog glavnog ideologa Stevena Bannona. Trump ima želju, alate i utjecaj da bude glasnogovornik “zapostavljene” Amerike. No, kako pokazuju recentni svjetski trendovi, ne postoji pozicija glavnoga konzervativca, desnica je sve šarenija. Stoga bi se nakon Trumpa mogao pojaviti neki novi Trump. U svakom slučaju, društvena potražnja za karizmatičnim, autentičnim i odlučnim liderima nije iscrpljena.

Povezane vijesti

• AMERIKA BIRA: Počinju pripreme za dugu izbornu noć
• Trump nakon napada kod Louvrea pozvao SAD da "se opameti"
• Trump optužen da je Rusima otkrivao povjerljive informacije