MJEŠTANI NEMAJU PRAVO PRISTUPA

Staroj austrijskoj tvrđavi usred naselja vlasnik je još uvijek država: Namjena Forta Monvidal je kultura, a REALNOST SU LOKOTI, PRLJAVŠTINA I ANTENE

| Autor: Zvjezdan STRAHINJA
Po statusu Fort Monvidal bliži je Fortu Muzil, koji je pod nadzorom MORH-a, nego Fortu Casoni Vechi na Vidikovcu koji je već dugo u službi civila (Slaven RADOLOVIĆ)

Brojna smo pitanja odaslali u metropolu na više adresa, ali se pokazalo da smo bili naivni očekujući brze odgovore u trenutku kada je tek formirana Vlada, a Ministarstvo državne imovine pripojeno Ministarstvu prostornog uređenja i graditeljstva. Izgleda da su prezauzeti ili reorganizacijom ili godišnjim odmorima da bi nam uzvratili povratnim informacijama

Mnoge su austrijske tvrđave u Puli u vlasništvu Grada, ali ne i Fort Monvidal u središtu istoimenog kvarta, specifičan po tome što se nalazi u gusto naseljenom području i već je odavno okružen brojnim stambenim objektima.

Fort Monvidal, građen od 1852. do 1854., još je uvijek u vlasništvu države, koliko god da su se nedavno na društvenim mrežama, u povodu našeg teksta o ovoj tvrđavi, zatvorenoj za mještane, ali ne i za svu silu odašiljača i stanica, otvorile rasprave da će uskoro Gradu biti podnesena još jedna inicijativa za dodjelu fortice mještanima.

Registrirano kulturno dobro

Nažalost, i iz Grada su nam potvrdili da nemaju ništa s vlasništvom. Kažemo "nažalost", jer se zna koliko sporo ide prijenos objekta s jedne uprave na drugu, što je vjerojatno preduvjet da bi nekadašnji vojni objekt, i dalje u sporom procesu, mogao biti dodijeljen mještanima, odnosno Mjesnom odboru Monvidal.

- Utvrda Monvidal, koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, jedna je od utvrda na kojoj je oduvijek upis vlasništva RH. Dio je cjelovitog pulskog fortifikacijskog sustava od kojeg su neke utvrde u vlasništvu države, dok je na nekima upisano vlasništvo Grada Pule te je, u kontekstu toga, pokrenuta načelna komunikacija između Grada i Vlade, izvijestili su nas iz gradske uprave.

Ove riječi možemo iščitati i na način da je po statusu Fort Monvidal bliži Fortu Muzil, koji je pod nadzorom MORH-a, nego Fortu Casoni Vechi na Vidikovcu koji je već dugo u službi civila. Prije desetak dana predsjednik MO-a Monvidal Matija Rojnić rekao nam je da je mjesna samouprava tražila tvrđavu da bi je koristila kao društveni centar kvarta, u kojoj bi bilo mjesta i za mlađe i za starije, možda i za ugostiteljski objekt, da kamena dama i duša kvarta konačno živne punim plućima i civilnim životom.

- S obzirom na poziciju utvrde, Mjesni odbor je u više navrata prema Gradu Puli iskazivao inicijativu za dodjelu na korištenje, međutim, unatoč činjenici da Grad predloženo podržava u kontekstu moguće uporabe, na konkretno raspolaganje, radi imovinskih odnosa, nije mogao utjecati. Ono na što Grad ima utjecaj je određivanje buduće namjene kroz prostorno-plansku dokumentaciju, a što je učinjeno za sve utvrde uključujući i ovu za koju je GUP-om Grada Pule utvrđena namjena D7 - kultura, što po svom sadržaju obuhvaća širok spektar mogućnosti, poručuju iz gradske uprave.

Od municije do kulture

A u ovom objektu kulturne namjene u proteklih se 75 godina svašta odvijalo. Rojnić nam je ispričao da je nakon rata vojska ovdje skladištila municiju, s čime se prestalo nakon tragedije u kojoj je stradao jedan mještanin. Potom je forticu kao skladište povrća koristilo jedno poljoprivredno dobro, a najgore je mirnodopsko razdoblje bilo kada su u utvrdi skladištili otpad, odnosno kosti iz Klaonice na Stoji zbog čega su Monvidal preplavile pantigane. Nakon kraćeg razdoblja noćnog bara s muzikom 1970-ih, u tvrđavi su se dugo proizvodili i plastični predmeti. Na koncu - austrijska tvrđava kao kulturni objekt, s obzirom na odredbu prostornog plana, jako lijepo zvuči, upitna je samo realizacija.

Znaju li uopće u Zagrebu za zahtjeve MO-a Monvidal? Znači li vlasništvo države nad tvrđavom da je još uvijek smatraju vojnim objektom? Postoji li uopće spremnost Republike da se odrekne tog objekta, a ako ne, kakva mu je buduća namjena? Zadnje, ali ne i manje važno pitanje je kome pripadaju i tko koristi antene, odnosno odašiljače na visokom stupu u dvorištu tvrđave?

Neka su to od pitanja koja smo odaslali u metropolu na više adresa, ali se pokazalo da smo bili i previše naivni očekujući brze odgovore u trenutku kada je tek formirana Vlada, a Ministarstvo državne imovine pripojeno Ministarstvu prostornog uređenja i graditeljstva. U onome što se nekada kolokvijalno zvalo "Midim" prezauzeti su ili reorganizacijom ili godišnjim odmorima da bi nam uzvratili povratnim informacijama.

Od mještana smo pak čuli da odašiljače koristi i vojska i policija, možda i vatrogasci, a mobilni teleoperateri sasvim sigurno. Koriste ih izgleda mnogi, ali je unatoč tome tvrđava, koliko smo uspjeli snimiti kroz rešetke prozora, zapuštena, prljava i zarasla. Pitali smo i Grad ima li saznanja tko posjeduje antene ili bazne stanice i je li ta infrastruktura prepreka za otvaranje tvrđave stanovništvu, no s Foruma nismo puno doznali.

Bez teške mehanizacije

- U pogledu elektroničke komunikacijske infrastrukture, u okviru svojih nadležnosti, kroz odredbe važeće prostorno-planske dokumentacije, iskazali smo jasno opredjeljenje (ograničenja) u vezi tih sadržaja na građevinama javne i društvene namjene, kao i građevinama koje imaju status kulturnog dobra, odgovaraju iz Grada te napominju da održavaju neposredan okoliš tvrđave poštujući sva ograničenja koja propisuje Konzervatorski odjel, a koja se odnose na tešku mehanizaciju.

Dojam je da će unatoč više istovremenih inicijativa još puno godina proteći prije nego što mještani dobiju pristup u ovaj objekt, puno će djece odrasti igrajući se na obližnjem igralištu, puno tračeva bit će ispričano pod pinima uz stare kamene zidove i puno će se još pasa iskenjati na tratini oko fortice.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater