Milivoj MIJOŠEK
- Želim da se promijeni natpis na ulaz u Pulu gdje piše "Grad prijatelj djece". Vrijeme je da se propita je li to istina. Zar nije tužno na ulazu u grad vidjeti taj natpis? Ma kakav prijatelj djece? Nedavno sam snimao igrališta po Puli. Puna su blata, koševi su potrgani. Djece nema. Sat tjelesnog se održava na parkiralištu. Djeca doslovno trče na parkiralištu za ocjenu. Toliko o tome koliko je grad investirao u djecu. Uzori i vrijednosti grada sustavno su se uništavali, kaže Stanislav Peharec, poznati pulski somatoped, čovjek koji je život posvetio sportu.
Povod razgovora? Djeca. Sport. I, nažalost, droga. Jer Peharčeva je želja da Pula postane grad sporta, da na svakom ulazu u Pulu piše "Ovo je grad prijatelj djece koja se bave sportom".
Razlog je to i zbog kojeg je nedavno preuzeo pulski rukometni klub na izdisaju, nekoć moćnu Arenu. Klub koji je u nekim boljim vremenima bio rasadnik generacija sportaša. A učinio je to upravo kako bi udahnuo život u mladi pogon. Stoga Peharec priča bez dlake na jeziku. Odgovornost za ovakvo alarmantno stanje, ovaj sveprisutni koloplet droge u Puli, odnosno u društvu općenito snose svi: roditelji, škole, mediji, policija, pravosuđe. Političari. Pogotovo političari. Oni su ti koji kreiraju sve ostale segmente društva. Političari su najveći krivci, ali odmah nakon njih i narod. Političar je, tvrdi Peharec, naš proizvod.
- Politika i država odgovorni su za kreiranje pozitivne ili negativne sredine gdje se sve događa. Kada slušam način međusobnog komuniciranja političara, rekao bih da nisu prošli neki normalni kućni odgoj. Ta je komunikacija prepuna nepoštivanja sugovornika, puna vrijeđanja i laži. Nametnut je način života, koji ne odgovara moralnom i odgovornom ponašanju, priča Peharec.