U cijevima se nalazi glikol, posebna tekućina slična antifrizu koja se hladi u rashladnim uređajima, tzv. chillerima. Hladna tekućina cirkulira cijevima kojima je premreženo klizalište na koje se izlijeva voda u slojevima i tako nastaje led

 Klizalište na Giardinima preko vikenda dobilo je led. Bit će to proba uoči službenog otvorenja ovog petka, kad će klizanje biti besplatno za sve građane, jednako kao i posljednjeg dana, 6. siječnja. Kiša je proteklih dana uporno padala, ne zaustavlja se danima, ali ona ustvari ne može naškoditi stvaranju leda. Može samo pomoći, kaže nam Stanko Čačinović iz pulskog obrta Ledos, zadužen za proizvodnju leda na pulskom klizalištu, dimenzija 22,5 puta 18 metara. Montirano je između Giardina i Fine na posebnoj podlozi - kasnije ćemo doznati da je to nužno jer bi se u suprotnom asfalt raspuknuo od hladnoće - premreženo s čak 3,5 kilometara uskih cijevi u kojima se nalazi glikol, posebna tekućina slična antifrizu koja može izdržati i na minus 35 stupnjeva.

Osam centimetara

Sustav je, objašnjava Čačinović, priključen na električnu energiju i počinje proizvodnja leda.

Glikol cirkulira kroz gumene cijevi i rashladne uređaje, tzv. chillere, svojevrsne klima-uređaje koji mogu i grijati, a to će biti potrebno nakon zatvaranja klizališta, radi bržeg otapanja leda. Glikol se u chillerima ohladi na minus 15, potom nastavlja cirkulirati cijevima kojima je premreženo klizalište, gdje gubi sedam-osam stupnjeva te se ponovno vraća u uređaj na dohlađivanje na potrebnih minus 15, objašnjava Čačinović. Za pulsko klizalište, koje je postavila gradska tvrtka Pula Sport, potrebno je čak dvije tone glikola.

Led nastaje tako što se površina premrežena ohlađenim cijevima polijeva vodom, sloj po sloj. Ta slojevitost je najvažnija jer se tako dobiva čvrst led. Kiša je dobrodošla jer se onda posao takorekuć sam odrađuje. Naš sugovornik potanko objašnjava proceduru proizvodnje leda.

- Prvo ledimo do debljine od jednog centimetra: pokrivaju se samo gumene cijevi. Onda se stavlja mrežica koja služi kao armatura da bi led očvrsnuo. Ledi se sloj po sloj, do debljine od osam centimetara. Pred kraj se postavljaju reklame u led, a riječ je o posebnim propusnim mrežicama. Nakon reklama dolazi završni, centimetar debeo sloj, tako da reklame budu vidljive, objašnjava Čačinović. Za led je najgore jugo koje ga doslovno topi i tad se tu ništa ne može nego pričekati da vjetar prestane puhati. Bura ne škodi jer je hladnija. Pitamo Čačinovića je li vremenska prognoza povoljna za klizalište, a on odgovara:"Povoljnija je što je nepovoljnija".

Svi u istom smjeru

Dnevno klizalištem prođe 200, pa i 300 ljudi i, jasno, led se troši. Zato se četiri-pet puta na dan zalije vodom uz pomoć gladijatora, posebne naprave, zapravo željezne konstrukcije s drškom kroz koji se voda raspoređuje po površini. Jedna tura klizanja traje 45 minuta i onda se u preostalih 15 minuta otklanja snijeg s površine klizališta, za što se koristi grtalica.

Nakon što je klizalište zaleđeno, dva chillera radit će sve do zatvaranja 24 sata na dan. Sva je oprema u vlasništvu Pula Sporta, izuzev jednog rashladnog uređaja unajmljenog od riječke tvrtke Arctic, specijalista za proizvodnju leda s dugogodišnjim iskustvom. Čačinović objašnjava da takve uređaje koriste i hoteli u svom redovitom poslovanju, za grijanje i hlađenje. Nakon što se klizalište zatvori, chiller će rastopiti dio leda koji će se pijucima razbiti i otpremiti kamionom Herculanee, u suprotnom bi nastala poplava.

Puležani vole klizanje. Čačinović kaže da su tome radije skloni mladi, dok su stariji predostrožni i uvijek razmišljaju što bi bilo kad bi bilo. Recimo, polome se na ledu i onda četiri mjeseca provedu u gipsu. Tko će onda brinuti o djeci, ručku, prašini, svakodnevnim poslovima? Takva prozaična pitanja djecu ne muče. Ona se radosno prepuštaju ledu.

Lani nije bilo lomova. U proteklih osam, devet godina, koliko je klizalište u Puli, bilo ih je četiri ili pet. No, uvijek postoji opasnost od ozljeda ukoliko klizač padne a netko mu oštrom klizaljkom prijeđe preko prstiju.

- Zato im preporučujemo da nose rukavice. Mladi se vole slikati mobitelom dok su na ledu, vole selfieje ili klizati u grupi. Grupno klizanje ne dopuštamo. Svi moraju ići u istom smjeru, a ukoliko netko padne, preporučujemo da prekriži ruke na prsima upravo da bi se izbjegle ozljede, objašnjava pulski stručnjak za led.

Pravi i umjetni led

Zanimljivo je da se klizalište može svugdje postaviti, čak i na Giardinima. Bilo bi to puno skuplje jer bi trebalo i više chillera. Također bi bila nužna podloga da se asfalt ne raspukne, a i pitanje je bi li stabla preživjela tako nisku temperaturu, kaže Čačinović.

Na koncu, zanima nas koja je razlika između pravog i umjetnog leda, kakav je bio na klizalištu na Verudeli.

- Umjetni led ljeti je odlična zamjena za pravi, iako je klizanje puno sporije. To je dostojna zamjena za ljeto. Ipak, zimi ništa ne može zamijeniti pucketanje leda, kad se smočite, otresete snijeg s hlača. To je gušt, veli Čačinović.

Povezane vijesti

• Zgrada ljekarne na Giardinima ponovno je ekskluzivna
• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista
• Sredstva za novi izgled Giardina su predviđena