obljetnica
Šahovski klub Pula osnovan 1949. godine ŠAH JE IGRA ŽIVOTA. UVIJEK TREBA RAZMISLITI I POVUĆI PRAVI POTEZ
Pula je šezdesetih, a intenzivnije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća doslovno živjela sa šahom i uz šah. Danas je najveći problem pulskog kluba prostor koji mu je Grad dao u desetogodišnji najam, a koji istječe u svibnju iduće godine
Školski šah
U bogatoj pulskoj povijesti, svoje mjesto svakako ima i ovaj sport. Na dan 20. studeni, davne 1949. godine, osnovan je Šahovski klub Pula. Po pričama svjedoka, ovaj je grad tijekom šezdesetih, a intenzivnije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća doslovno živio sa šahom i uz šah. Zbog priče ove, nekada isključivo kraljevske igre, kroz Pulu su prošli brojni igrači i reprezentacije iz čitavog svijeta, ostavivši tako zabilježene uspjehe, ali i ljubav prema ovom sportu za sve nadolazeće generacije. Jer, šah ponajprije i jest ljubav. Tek kasnije čovjek otkriva njegove brojne dobrobiti.
Danas se Šahovski klub Pula bori s problemima koji ga ograničavaju i koče u djelovanju i aktivnostima. Unatoč svemu, njegovi članovi ostvaruju velike uspjehe. Zajednička želja za napretkom, koja spaja članove i vodstvo kluba, zasad nadjačava probleme. No, pitanje je vremena, kojega je preostalo vrlo malo, dokad će moći opstati samo na vlastitom entuzijazmu.
Odgođen memorijal
- Prvi i najveći problem je prostor koji nam je Grad dao u desetogodišnji najam, a koji istječe u svibnju iduće godine, istaknuo je predsjednik Šahovskog kluba Pula Valter Valković, koji u klubu kroz razne funkcije djeluje već dvadeset godina.
- U prostoru u kojemu smo trenutno može se smjestiti maksimalno tridesetak igrača. U današnje doba, gdje se ograničavaju okupljanja, nije lako. Tražili smo od Grada, na nedavnom sastanku, prostor Doma hrvatskih branitelja ili Zajednice Talijana Circolo. Dogradonačelnik Bruno Cergnul je rekao da za Circolo nema problema, no to nismo dobili napismeno, niti nas je itko nakon toga kontaktirao, iako sam slao i nekoliko upita mejlom. Prvi termin u kojemu smo nešto htjeli organizirati bio je od 25. do 28. studenoga, Kuzmanović memorijal, koji se dosad održavao u klubu i trajao po mjesec dana. Trebalo je izaći s raspisom na vrijeme, to se ne može objaviti dan ranije. Ali, zbog izostanka povratne informacije, to smo odgodili", navodi Valković.
Šahovski klub Pula u prošlosti je okupljao članove u potkrovlju jedne zgrade u Ulici Matka Laginje. "Bio je to odličan prostor, ali smješten dosta visoko i zbog toga nezgodan za umirovljenike koji bi dolazili, a k tome ga nitko nije održavao i krov je prokišnjavao. Zbog kiše nam je uništeno i dosta dokumentacije. Kad je počeo padati strop, rekao sam da djecu tamo više ne vodim, poslao sam nekoliko dopisa i uspjeli smo dobili prostor u bivšoj Omladinskoj", opisuje Valković. Želio bi što prije dobiti odgovor i saznanje što će se dogoditi kad najam tog prostora u svibnju iduće godine istekne.
Valter Valković ističe i dobru suradnju sa Savezom sportova Pule te brojnim pojedincima, ali trenutačna situacija s pandemijom svima je, osim prostornih, donijela i brojne financijske probleme, pa je neminovan osjećaj neizvjesnosti koji je, kaže, najgori. "Ujedno se od nas na svim razinama traži ispunjavanje brda papira za svaku sitnicu i opravdavanje troškova. Doslovce čovjeku dođe da odustane od svega jer tim mrvicama ne može pokriti troškove, ali kad vidiš tu djecu koja dolaze u klub, to te motivira za dalje.
Klinci u finalu
Nisam ja išao u Grad da se hvalim rezultatima, ali u jednoj maloj Puli mi uspijemo odigrati najjaču ligu u Hrvatskoj. Jako nas je malo, a oni to ne podržavaju, ne pomažu. Nisam ja od njih tražio novac, pokrpat ćemo se nekako sa sponzorima, ali tražio sam prostor koji novi naraštaji trebaju. Mi imamo klince u finalu, ove godine juniori su izborili prvu ligu, igraju sljedeće godine, u travnju igraju finale između 12 klubova u Hrvatskoj. Stalno imamo dobre rezultate, ali za tu djecu je premalo sluha. Javlja se sve više djece, posebno djevojčice, a nedavno su došle i dvije petogodišnjakinje koje su u međuvremenu išle i na županijsko natjecanje", ističe Valković. Dodaje da je za djecu najoptimalnije vrijeme za početak bavljenja šahom polazak u školu.
"Tu se djeca više koncentriraju, iako pažnja ne traje duže od 15-20 minuta, ali nauče slušati. Naravno, puno toga ovisi i o osobi koja s djecom radi. Najprije moraju proći svoju igru, iako je i ovo igra, ali talent i zrelo razmišljanje se odmah može prepoznati", kaže. Nekad su, veli, imali organizirane treninge s djecom po školama, ali zbog epidemiološke situacije već im je jedno vrijeme tamo onemogućen ulazak. Prije desetak godina suradnja sa školama iznjedrila je stotinjak novih mladih šahista.
Trenutno u klubu postoji licencirani trener, kako i nalaže Zakon o sportu, a to je tajnik kluba Kristian Valković. Unatoč tome, predsjednik kluba smatra da i ljudi, koji su tu desetljećima trenirali djecu, a nisu licencirani, također zaslužuju svoje mjesto.
"Već deset godina se borim sa Šahovskim savezom Hrvatske da se dovedu ljudi iz FIDA-e koji su kompetentni da održe predavanja na lokalnoj razini, a ne da svi mi iz Istre moramo ići u Zagreb, plaćati smještaj za 15 dana i ostale troškove za koje nemamo novac, ali to nikada nije zaživjelo", navodi Valter Valković. Potvrđuje da se previše vremena gubi na administraciju nauštrb usmjeravanja na praksu, ali i da je sport općenito postao jedan veliki biznis zbog kojeg mnogi pojedinci odustaju od bavljenja njime.
Premalo sluha
"U trenutku kad se u sportu počeo vrtjeti veliki novac, puno toga je izgubilo smisao. Otkako postoje kladionice, to više nema smisla. Enormni iznosi odlaze na sve i svašta", navodi.
Šahovski klub Pula ima šezdesetak registriranih članova koji igraju turnire i dvadesetak zaljubljenika u ovu igru koji dolaze u klub jer je šah neizostavni dio njihovih života. S današnjim odmakom, nakon 72 godine postojanja kluba, teško je ne primijetiti brojne promjene u šahovskom svijetu. U Puli je to posebno izraženo u proteklih tridesetak godina. Drugi, 'agresivniji' i 'glasniji' sportovi preuzeli su glavne uloge u isticanju, financijama i ostalim pogodnostima. Za šah je, nažalost, premalo sluha. Oni koji bi mogli pomoći, na rubu su gluhoće prema ovom sportu i njegovim vrijednim igračima. Šah je, kao i uvijek dostojanstven i tih, u Puli ostao gotovo na marginama. Dalje ga nose i vode jedino pojedini zaljubljenici u ovu igru.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
