INTERVJU

Robi Fuart, novi direktor Herculanee: "Biootpad moramo prikupljati i selektirati. KREĆEMO OD UGOSTITELJA VRLO BRZO"

| Autor: Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Robi Fuart (snimio D. MEMEDOVIĆ)

Robi Fuart (snimio D. MEMEDOVIĆ)


Kada je 21. siječnja stavio svoj potpis na preuzimanje nove dužnosti direktora trgovačkog društva Pula Herculanea, Robi Fuart, dotadašnji rukovoditelj tvrtke Pragrande, našao se pred novim izazovima. U razgovoru za Glas Istre otkrio nam je koji su gorući problemi na koje je naišao na novom radnom mjestu te koji su planovi Pula Herculanee u njegovom mandatu.

- U nedavnoj izjavi za Glas Istre spomenuli ste "vatre koje treba odmah gasiti". Na što ste točno mislili?

- Prioritet i cilj mog mandata je povećanje selekcije otpada i čišći grad. To su dva paralelna kolosjeka; u jednome su zadane direktive od države po pitanju gospodarenja otpadom, a drugi je "šminkanje" grada. Tu ne govorimo samo o čistoći, da grad bude pometen, nego i o parkovima i zelenim površinama. Kada govorimo o "vatrama koje treba gasiti", to je ono što ljudi već sami znaju i vide, što je već i pritisak građana, a ne samo regulativa je biootpad koji moramo prikupljati i selektirati. Krenut ćemo od ugostitelja i poslovnih subjekata, slično kao što se provodilo i selektiranje papira, plastike i stakla. Kod ugostitelja to mora hitno krenuti, jer znamo problem koji se događaju na Kaštijunu i znamo da tu organsku komponentu treba drastično smanjiti i u to odmah idemo, već za ovu sezonu.

- Rekli ste da je čist grad i selektiranje otpada prioritet. Raspolažete li podatkom o postotku otpada koji građani Pule trenutno selektiraju?

- Prema prvim preliminarnim izračunima za prošlu godinu, postotak selektiranja je bio oko 24 posto te se očekuje rast dva do tri posto tijekom ove godine. Na Kaštijun smo prošle godine odložili 22.185 tona otpada.

- Kako su građani imali prilike čuti na javnim tribinama s gradonačelnikom, stopiran je projekt podzemnih spremnika koji navodno ne očitavaju broj ubačenih vrećica s otpadom. Zašto je tako i koja je alternativa?

- Utvrdili smo i znamo da postoje problemi, ali dao sam nalog da se nađu tehnička rješenja za taj tehnički problem. Znamo da je bilo problema s očitavanjem, ali zakon nalaže da moramo brojati otpad i tu nema alternative. S obzirom da većina europskih zemalja mjeri otpad, postoje rješenja koja funkcioniraju i naći ćemo ih. Ne govorimo tu o promjeni sustava, nego samo o tehničkom problemu mjerenja otpada. Podzemni kontejneri su izabrani kao najbolje tehničko rješenje i s konzervatorskog i s vizualnog aspekta za centar grada gdje druge mogućnosti nema. Što se polupodzemnih kontejnera tiče, oni su izabrani kao model i neće se širiti u širi kontekst grada, nego će ostati na mjestima gdje je velika koncentracija stanovnika i gdje je to ekonomsko i tehnički najbolje rješenje. Sve ostalo ide na individualizaciju, odnosno dodjeljivanje posude koje se spremaju u dvorišta ili se traži rješenje s eko-boksovima.

- Zbog čega su spremnici za staklo problematični?

- Nije problem u spremnicima za staklo, stvar je u zbrinjavanju stakla. Ono staklo koje se nalazi u spremnicima, nije svo prigodno za zbrinjavanje na način na koji se ono u Hrvatskoj može iskoristiti. Postoje tvrtke koje bi ponudile otkup takvog stakla, ali ono ne smije biti razbijeno, jer nerazbijeno staklo se može selektirati i dijeliti na prigodno za daljnju obradu i iskorištavanje te ono koje nije prigodno. Da bi se mogla postići neka cijena, gleda se način kako staklo prikupljati, a da se ono minimalno razbije. U svakom slučaju, ono je odlična sirovina koju treba selektirati. Ali moramo znati da za sve frakcije otpada koje prikupimo, plaćamo njihovo zbrinjavanje.

- Kako Herculanea planira riješiti problem biootpada iz kućanstava koji predstavlja veliki uteg Kaštijunu zbog svog velikog udjela u ukupnoj količini otpada?

- Krećemo s ugostiteljima skoro odmah. Imamo cijeli niz tehničkih, operativnih, organizacijskih i financijskih stvari koje moramo riješiti, postoje planovi nabave posuda i vidjet ćemo što se događa s plasmanom otpada. U hodu ćemo vidjeti kako bi se to moglo provesti i kod domaćinstava.

Robi Fuart (snimio D. MEMEDOVIĆ)

- Kako doskočiti problemu divljih deponija? Imate li podatke o njihovom broju i hoćete li ih i na koji način nadzirati?

- To se prati, obaveza jedinica lokalne samouprave je da se ona uklanjaju, bilo po prijavama građana ili inspekcijama koje daju nalog. Ono na što Herculanea zajedno s Gradom može utjecati je edukacija i reciklažno dvorište. Ono je trenutno u Valmadama i po mojim informacijama ljudi su njime zadovoljni, no to su informacije od onih koji su tamo bili. Oni koji nisu bili, možda ni ne znaju za njega, a da znaju možda bi se drukčije ponijeli i ne bi bacali otpad na divlje deponije. Prikupljamo tri kubika godišnje na koje svatko ima pravo, uz besplatni prijevoz koji se može naručiti, s dolaskom na vrata. U reciklažno dvorište otpad se može dovesti koliko god puta godišnje je potrebno, s mjesnim odborima organiziramo više puta godišnje akcije s velikim kontejnerima. Mislim da su sve to momenti koji smanjuju pritisak na okoliš, ali isto tako treba raditi na edukaciji građana. Moramo znati da u dobrom dijelu divljih deponija leži biznis. Netko očisti i zbrine nečiju šupu, pa iskrca sadržaj na deponij da bi sebi smanjio trošak prijevoza i zbrinjavanja koji je netko platio.

- Najavili ste novi cjenik odvoza smeća. Čime ga opravdavate budući da je prije nekoliko godina cijena odvoza porasla za 300 posto. Što građane konkretno očekuje, u brojkama?

- Cijeli sustav naplate otpada ide prema tome da što više selektiraš, to manje plaćaš. U ovom trenutku ne mogu govoriti o brojkama. Imamo novi zakon o gospodarenju otpadom koji je obavezao gradove i općine da donesu odluku o načinu pružanja javne usluge. Odluka je bila na javnom savjetovanju i na sljedećem gradskom vijeću bi trebala ići na izglasavanje. Novi zakon mijenja obaveze, okvire i način naplate cijele usluge na razini cijele Hrvatske. Stanje se uvelike promijenilo u odnosu na prije nekoliko godina, tu su usluge koje imaju svoje zahtjeve, ali i svoje troškove. Cijela priča o otpadu po europskim standardima jednostavno košta.

- Dio građana se žali na ptičji izmet na Giardinima, ali je još veći problem na Trgu stare tržnice. Koje je rješenje?

- Taj problem se rješava u suradnji s Gradom. Jednak problem je bio i na Danteovom trgu, osim na Staroj tržnici i Giardinima. Taj problem se rješava zvučnicima, ali ptice se i navikavaju na zvukove, ali zna se i isprazniti baterija na uređajima. Trenutno se dogovara model po kojem bi se regulirala glasnoća i frekvencija tih zvukova na tjednoj razini da vidimo te efekte. Postoji i model koji se primjenjivao drugdje po Hrvatskoj, sa sokolarom, ali takvih sokolara nema puno. Razmatramo i takav angažman. Negdje smo uspješno riješili taj problem, ali rješavamo i posljedice. Mi peremo, ali vidimo i neki negativan feedback podizanja prašine ili smrada, ali koja je alternativa? Ako je alternativa da peremo noću, i to možemo. Treba prati, ali i pratiti stanje i naći rješenje. Koje god rješenje primijenili, ono mora biti prihvatljivo i za građane, da im ne smeta, ali i humano i u skladu s prirodom, ne možemo ići u drastična rješenja.

Robi Fuart (snimio D. MEMEDOVIĆ)

- Jeste li razmišljali o edukativnim predavanjima u suradnji s pulskim osnovnim školama, pa i predškolskim ustanovama, kako bi djeca od najranije dobi bila upoznata s važnošću recikliranja?

- Kampanja o kojoj sam govorio treba ići u smjeru kontinuirane edukacije kroz udruge, ali će biti usmjerena i na ciljane skupine. Imamo male gospodarstvenike i ugostitelje, imamo turizam, građane, djecu, radno stanovništvo. U ovom trenutku se usuglašavamo s Gradom da vidimo tko će i na koji način podmiriti troškove. Imamo u svom proračunu, kao što i Grad ima u svom proračunu, određena sredstva, ali ćemo vidjeti što u ovoj godini možemo s njima napraviti. Svakoj skupini možemo naći nešto da ih zaintrigira. Ako govorimo o manjoj djeci, tu su neki jednostavni modeli, nešto što se jednostavno predstavi. A ako govorimo o adolescentima, njima bi možda bilo interesantno da se prošetaju po Županijskom centru, da vide kako radi neko postrojenje, pa u sklopu toga dobiju osjećaj što se tu događa. Ako uspijemo naći način da svakoj skupini zakupimo 15 minuta pažnje, već smo učinili mnogo. Možda bi se trebalo ići na neka predavanja koja nisu u sklopu kurikuluma, a koja će djeci ostati u pamćenju i ključno je kakva osoba to radi. Trebalo bi odrediti i izračunati po školama, koliko ima razreda, kako se to može organizirati, ali da to ide u kontinuitetu. Mislim da nije problem dobiti sat vremena, recimo, u sklopu sata razredne zajednice.

- Živimo li u svijetu ambalaže?

- Odgovor na Vaše pitanje je: pasta za zube. Znači, pasta za zube je proizvod koji se nalazi u ambalaži koja se nalazi u ambalaži i na polici trgovine je u ambalaži. Triput je spakirana. Ima trgovačkih centara gdje čovjek vidi da je eliminiran višak ambalaže i da pasta za zube stoji u tubi na polici. Pakiranje igračaka neću ni komentirati. Više je materijala u ambalaži nego u igrački. Koncept "zero waste" mora ići od proizvođača nadalje. Tu je odgovor na pitanje vrlo jednostavan. Rekao bih da to više nije pitanje recikliranja ni selektiranja, jer imamo primjera u svijetu gdje to odlično funkcionira, ali troši se energija za proizvodnju i za zbrinjavanje i pretvaranje u nešto drugo, dakle sustav je neučinkovit. Postoje proizvođači pića koji u svojim projekcijama i planovima uopće ne uzimaju u obzir trošak pića koje se nalazi u ambalaži, jer je taj trošak zanemariv. Prodaju neki napitak, a taj napitak je zanemariv trošak u poslovanju. Samo marketing, distribucija i ambalaža. Jasno je da je sve drugo bitnije od sadržaja.

- Baš pravi odraz društva?

- Da, upravo tako. Sadržaj je najmanje bitan.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini