DR. IRENKO SRDOČ:
RAD JE PRAVO ČOVJEKA, ALI I PRIVILEGIJ. Zato sam i dalje u polupenziji, još ove godine
(N. LAZAREVIĆ)
Dr. Srdoč se posvetio najtežim palijativnim pacijentima koje obilazi po čitavoj Istri svojim automobilom prelazeći mjesečno i do 2.000 kilometara. Kao član Mobilnog palijativnog tima Istarskih domova zdravlja pruža im potrebnu liječničku skrb u njihovom domu
Poznati pulski kirurg, šest godina i ravnatelj pulske Opće bolnice, dobitnik nagrade Istriana u kategoriji zdravstva za 2017., kandidat Ladonje za gradonačelnika Pule 2013. godine, dr. Irenko Srdoč sa 74 navršene godine i dalje je u službi pacijenata!
Rodom iz Motovuna, medicinu završava u Rijeci i prvo zaposlenje dobiva u tadašnjem Medicinskom centru u Puli. Nakon umirovljenja po sili zakona, zbog nedostatka liječnika i specijalizanata koji su bili na klinikama u Zagrebu, ostao je raditi na kirurgiji u pulskoj Općoj bolnici još godinu dana, pa još neko vrijeme dvaput tjedno u kirurškoj poliklinici, da bi se potom posvetio najtežim, palijativnim pacijentima koje i danas obilazi po čitavoj Istri svojim automobilom prelazeći mjesečno i do 2.000 kilometara. Kao član Mobilnog palijativnog tima Istarskih domova zdravlja pruža im potrebnu liječničku skrb u njihovom domu, pomažući tako čitavim obiteljima u tim teškim trenucima.
Uvijek je puno radio
- Ja kažem da sam u polupenziji. Do kraja ove godine i mislim da će to biti dovoljno. I kao mladom liječniku prvo radno mjesto bili su mi kućni posjeti i dežurstva na hitnoj. Na rad čovjek ima pravo, ali je rad istovremeno i privilegij. Rad oplemenjuje! Treba omogućiti i zakonski dopustiti rad i nakon umirovljenja kada poslodavac za to ima potrebe i koristi. Osobno u svojih više od 39 godina radnog staža imao sam sreću kontinuirano raditi te biti na bolovanju ne više od 30 radnih dana. Prosječno sam tijekom radnog odnosa uz redovit rad odrađivao 80-90 dopunskih sati u dežurstvima, kaže dr. Srdoč koji i danas zrači vitalnošću i zdravljem.
U Djelatnosti palijativne skrbi IDZ-a radi po ugovoru kao vanjski suradnik. "Moj sadašnji rad se odvija isključivo u kući pacijenta. Sam ugovaram dan i vrijeme posjeta. Radim i opći liječnički i kirurško-specijalistički posao. Pacijenti su uglavnom nepokretni ili vrlo slabo pokretni, a često i u terminalnim fazama bolesti. Za rad s takvim bolesnicima i u takvim uvjetima neophodno je veće liječničko iskustvo. Kod teških bolesnika jako je značajna podrška zdravstvenog radnika pacijentu i obitelji. Značajne su i financijske uštede kada takvog bolesnika zbrinemo u njegovom domu, da ga ne moramo transportirati do bolničkog specijalista, a češće se izbjegne i hospitalizacija", tumači ugledni kirurg.
Radi, kaže, sukladno svojim profesionalnim znanjima i vještinama. Opisujući konkretne postupke dr. Srdoč nabraja: promijeni trahealna kanila kod pacijenata na respiratoru, daje sve vrste infuzije, postavlja gastričnu sondu za hranjenje ili drenažu, postavi i promijeni urinske katetere, kirurški obradi dekubituse koji su vrlo učestali kod ležećih pacijenata, odstrani i manje površinske tumore ili napravi biopsiju tumora, izmijeni perkutani gastrostom, prati i po potrebi odstranjuje torakalne drenaže ili pak nefrostome, zbrinjava veće postoperativne komplikacije operativnih rana i slično.
Neizmjerna zahvalnost
- Rad u Palijativnom timu s vrlo teškim bolesnicima me ispunjava, primarno što osjećam da pomažem pacijentu i rodbini kojima nastojim uvijek dati podršku u njihovoj neizmjernoj pažnji i ljubavi prema nemoćnom. Od takvih pacijenata i obitelji dobivam neizmjerno puno zahvalnosti, što mi je ujedno i znak da dobro obavljam svoje profesionalne obveze. Sustav zdravstva u Hrvatskoj bi, naravno, funkcionirao i bez rada umirovljenika, no dok se takvim radom poboljšava sustav, treba ga primjenjivati. Zdravstvo je jedno od najsloženijih sustava općenito u ljudskoj djelatnosti. Sve se više primjenjuju nove tehnologije i postupci, što iziskuje i veći broj zaposlenika. U sustavu se, procjenjujem, zakazalo u planiranju kadrova. Na primjer, nedavno su medijski vođene rasprave o obvezi specijalizanata da ostanu raditi u ustanovi koja im je omogućila ovaj vid školovanja. Valjda uz prava postoje i obveze - pa kako će inače matična ustanova imati planirane kadrove, pita dr. Irenko Srdoč.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
