PIŠE Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ
Pustite djecu da se igraju i budu musavi!
Zvuči gotovo poput slogana "Pustite djecu da se igraju u zemlji!", pa će se mnogi možda pitati čemu to. Odgovor je u tihom ratu dijela roditelja jednog pulskog vrtića. Zbog pritužbi pojedinih roditelja da im djeca iz vrtića dolaze prljava kući i njihovog zahtjeva da ih se više ne pušta da se igraju u zemlji, ravnateljica je pribjegla Solomonskom rješenju i u vrtić poslala naputak da se djeca smiju igrati, ali - na betonu. I odgajateljice su se toga pridržavale. No, izazvalo je to ogorčenje drugog dijela roditelja koji su primijetili da im djeca odjednom iz vrtića stižu (pre)čistih majica i patika. Kako kaže jedna mama, sve donedavno patike su im bile uprljane od zemlje, a robu iz vrtića mogla je isti tren samo baciti u mašinu. No, sada su odjednom dobili čistiju djecu. Ali manje sretnu, kaže ta mama.
Njeno ogorčenje dijelili su i drugi roditelji koji su se s pravom pitali kako se moglo popustiti pritiscima roditelja čija djeca od tri, četiri ili pet godina nisu zaprljana od zemlje, trave, pijeska i još koječega. Što ti roditelji s tom djecom rade kući, pitali su se roditelji? Jesu li ta njihova djeca stalno na kompjuteru, tabletu, laptopu ili mobitelu - čista, uredna, tiha i mirna!? Pa dobro, tko je tu lud, nizala su se pitanja naših sugovornika, a ogorčeni roditelji su u konačnici i zaključili da bi, prije nego se popustilo pred takvim suludim zahtjevom, tim "čistuncima" trebalo poslati socijalnu službu kući iz jednostavnog razloga što nije normalno da se djeca ne igraju u zemlji i da se ne zaprljaju.
Sve se to događa u zemlji - a valja reći i to - u kojoj je pretilost, pogotovo kod djece, već postala javnozdravstveni problem, gdje su stručnjacima puna usta savjeta da djecu treba tjerati na sport, van na svježi zrak, u prirodu, da ih treba učiti da si nađu zanimaciju izvan četiri zida i izvan "kutije" koja čini cijeli njihov svijet, a koju zovu kompjuter! A kako će to naučiti ova djeca kad im je već u najranijoj dobi zabranjeno igranje u zemlji! Brate mili, kao da smo u srednjem vijeku pa će mame na koritu ili u mašteli drljati majice i hlače sapunom od marsilje, i kao da tu njihovu robu neće oprati mašina?!
Poseban problem je što dobrostojeći roditelji kupuju djeci skupe krpice, pa im srce krvari kad vide da su iz vrtića došla prljava. Ravnateljica pulskih vrtića ističe da na roditeljskim sastancima redovito ističu da se djecu u vrtić šalje u starim trenerkama i patikama upravo zato što se mogu zaprljati, jer to je naprosto dječja igra! Do nekih roditelja to dopire, do nekih polako, do nekih na žalost, nikako!
Valja se prisjetiti i da se, ne tako davno, u Hrvatskoj raspredalo o problemu "lidlića", djece koju su druga djeca zadirkivala jer su nosila odjeću i obuću iz Lidla. Pa ipak, kada bi bilo više "lidlića" koji bi nosili majice i hlačice od 40, 50 kuna, koji bi se u toj istoj odjeći mogli valjati u pijesku, prašini ili po travi, tada bi vjerojatno i taj pojam postao sinonim za sretno, zadovoljno i zaigrano dijete, a ne pogrdni naziv za djecu čiji su roditelji možda slabijeg imovinskog stanja. Možda su jednostavno ti roditelji mudriji pa znaju da su prljava djeca sretnija i zdrava djeca!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
