Nakon katastrofalnog požara u Valdebeku, zabrinutost za mogućnost požara na Muzilu, najvećoj zelenoj površini u Puli, iskazala je vijećnica Dušica Radojčić na prošlotjednoj sjednici Gradskog vijeća. Navela je da joj je zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Pula odgovorio da nemaju informaciju jesu li u funkciji postojeći hidranti na Muzilu jer - to nisu javni hidranti. Vijećnicima je prenijela informaciju dobivenu od predstavnika Hrvatske vojske koji joj je rekao da održavaju hidrante na manjem dijelu Muzila gdje se nalazi vojska, dok za ostale nemaju informaciju.

- Pretpostavka je da je voda isključena i da hidranti nisu u funkciji, a postoje. Budući da država drži čitav taj poluotok, ali ako bude gorjelo, neće gorjeti u Zagrebu, nego kod nas u Puli. Stoga je potrebno da se angažira Grad Pula da bi protupožarna zaštita na Muzilu bila djelotvornija i da bi sljedeće ljeto dočekali s boljom zaštitom jer se radi od 170 hektara koji dijelom nisu tako lako pristupačni, upozorila je Radojčić. Od pulske je Šumarije, kaže, doznala da ne mogu ocijeniti zaštitu od požara na Muzilu jer nemaju pristup navedenom području pa zato to područje nije obuhvaćeno operativnim planom gospodarenja šumama.

Kakvo je zapravo stanje s protupožarnim sustavom na Muzilu? Naime, čitav poluotok je isprepleten plavim nadzemnim hidrantima naziva Barok, a koje i dalje proizvodi Metalska industrija Varaždin. Postavljeni su duž glavnih, ali i sporednih putova, a razmak između svakog hidranta je svega 50 metara. Budući da su izgrađeni izvan javnog vodovodnog sustava, pitanje je odakle mogu crpiti vodu u slučaju požara. Dugogodišnjim proučavanjem Muzila i svih elementa gradnje došli smo do odgovora o tom tajnovitom području gdje je prvi put započeta gradnja vojnih objekata prije 202 godine.

Povezane vijesti

• Što je uništenje veće, obnova će biti skuplja
• Kreće se u potragu za investitorima na Muzilu
• Sve po 99 godina