Kadgod odem u prirodu, uvijek se pitam hoće li biti vode. Išao sam u Maroko. OK, volim ja Maroko, ali tamo nema vode * U emisiji "Daleka obala" ugostio sam Edu Popovića, Andrianu Škunca i Paula Coelha, ljude koji imaju lijepu filozofsku vedrinu koja se veže uz prirodu i sve što se u njoj događa, što nas okružuje i što je još neobjašnjeno. Svi su oni dobrodošli, kaže Ivo Čipčić

Njegov medij je voda. U vodi je stalno, svakoga dana. I ljeti i zimi. U moru ili divljoj rijeci. S Ivom Čipčićem, pulskim radijskim voditeljem, planinarom, ljubiteljem prirode i prirodne hrane nalazimo se u kafiću na Giardinima. Taj dan padala je kiša, pa je preskočio kupanje. Dan ranije otplivao je standardnu dionicu kod palme, između stare klaonice i Valkana.

- Da je bilo jugo, išao bih na žal, poštujem prirodu, ne namećem se, ne želim izazivati, kaže. Nije od onih koji prkose prirodi, nego živi u harmoniji s njom. Ipak, katkad se i tako iskusnom planinaru zna dogoditi da ga prevare ćudljive sile.

        Prisjeća se kad je prije nekoliko godina, zajedno sa skupinom od desetak članova Planinarskog društva Elektroistra, boravio na granici Crne Gore i BiH, na mjestu gdje Tara i Piva utječu u Drinu.

Skoro stradao u Tari

- Čim se pojavim kod neke vode, ljudi kažu 'ajde Ivo u vodu'.

Znao sam da ću se tu kupati, ali nisam znao koliko je jaka struja. Ušao sam obazrivo iz neke pješčane lagune u Taru, na mjestu gdje se ona spaja s Pivom i otječe dalje u Drinu. Odjednom sam pomislio "gle kako brzo plivam, oborio sam svjetski rekord". Matica rijeke bila je snažna, uletio sam u tu snažnu struju. Imao sam i naočale za plivanje, rekao sam OK, ovo je nešto jako, probat ću se izvući. Potrošio sam stvarno jako puno energije minutu, dvije. Gledao sam kroz naočale kako izgleda ispod površine vode. Na dnu su bile velike, oble stijene i pokušavao sam se negdje između njih zaustaviti. Taman kad sam htio izaći, voda me opet povukla. Uspio sam se izvući i s pet, šest snažnih zaveslaja doplivati do "oaze". Pronašao sam stijenu za koju sam se ulovio i nekako našao mjesto na kojem sam se nasukao i izvukao na obalu, držeći se za granje. Uspio sam se izvući na desnoj obali 300 metara dalje, prisjeća se. Tako je prešao granicu bez dokumenata. I nitko ga nije deportirao. A s obzirom da je gotovo deset minuta bio u vodi čija je temperatura bila desetak stupnjeva, organizam je doživio šok.

- Bio je početak rujna, ali rijeke su uvijek hladne, u nekima je i osam stupnjeva. Kad sam izašao, tamo je bio organiziran ručak, bila je neka čudna juha, ali mi je trebalo nešto okrepljujuće jer sam bio u šoku. Jeli smo pečenje s krumpirom, a nakon što smo se vraćali serpentinama uz kanjon Pive pozlilo mi je. Navečer sam povratio i nakon toga se osjećao kao nov, pripovijeda.

Voli samoću

- Kadgod odem u prirodu, uvijek se pitam hoće li biti vode. Išao sam u Maroko. OK, volim ja Maroko, ali tamo nema vode. Nije mi stalo da se kupam kad je previše ljudi, čekam da se maknu i da dođem do nekog mjesta. Ne radim to zbog ekshibicije, najviše volim biti sam. Penjem se na visine ne zato da bih oborio rekord. Okupam se na 2.500 metara u Bugarskoj ili u Sloveniji gdje se temperatura vode kreće od 5 do 8 stupnjeva. I onda ne znam hoće li me vrag uzeti ili će netko pjevati dabogda te voda odnijela, ali stvarno uživam u tome, veli.

S kojom se rijekom najviše borio i koje su mu najzanimljivije? Kaže da je iskustvo u Crnoj Gori bilo najdramatičnije. S druge strane, u Hrvatskoj ima predivnih rijeka. Najdraža mu je Krupa koja utječe u Zrmanju, pa Cetina, Krka.

- U Crnoj Gori ima nekih rijeka koje utječu u Taru ili neke druge male rijeke, ali one u svom toku znaju stvoriti neku oazu, jezerce. Tu si siguran da ti se ništa neće dogoditi. Samo se uvališ, kao da si ušao u neko svemirsko zrcalo i to je baš gušt. Jučer sam bio u moru pa sam napisao prijatelju da more svijetli u meni. Mislim da to ime veze i s horoskopskim znakom. Neki dan sam rekao: ja sam Riba, idem u vodu. I to kupanje u moru cijele godine nije svaki dan, nego tri do četiri puta tjedno i ljeti i zimi. Ne želim se striktno držati nečeg da moram, disciplina mi ništa ne znači, samo sloboda. Neki put idem po najgorem vremenu i nađem na Zeleniki neku malu stijenu, grmlje, ostavim odjeću i kišobran, uđem u vodu. Zimi plivam nekoliko minuta, otplivam dvjestotinjak metara. Sad je u moru još uvijek dosta rebraša. Kad izađem iz vode osjećam se super. U planinama plivam 20 ili 30 godina, a u moru 13 godina u kontinuitetu. Bio sam i na ekstremno hladnom mjestu, recimo u Kamniškoj Bistrici ili izvoru rijeke Kupe gdje je temperatura pet stupnjeva. Nakon što sam to počeo raditi, ne osjećam više bolove kao nekad. Ranije sam imao problema s kralješnicom, bio sam u bolnici, u toplicama, a sad se mogu igrati. Imam dvostruko više godina, bol se i sad povremeno pojavi, ali nije takva da moram ići kod doktora. Mislim da je plivanje svakom drago. OK, zimi ćeš ići u bazen, ali mislim da plivanje najviše godi našem tijelu, Ivina je filozofija.

Povezane vijesti

• Pulski Radio Maestral slavi 20. rođendan