Protekla dva tjedna pulsku javnost zbunila je pojava čovjeka koji se, u doba maski, odlučio za nešto drugačiju opciju: odjeven u kostim Deadpoola šeće gradom ili, još češće, vozi se autom dok kroz otvorene prozore trešte pjesme iz istoimenog holivudskog filma. Ono što ljudi ne znaju jest da Arnes Beganović, koji se krije iza maske popularnog anti-junaka, to ne čini samo iz puke razonode, već u tom kostimu i - radi.

U jednoj je firmi zaposlen kao dostavljač, a sve je, kaže, krenulo kada se u prosincu na radnom mjestu obukao u Djeda Mraza i takav krenuo dostavljati pakete, što su ljudi odlično prihvatili. Iz potrebe da od ljudi izmami pokoji osmijeh je s maskiranjem nastavio i u doba karnevala. A, čini to i dalje.

Nakon što ga je naš iskusni fotoreporter Duško Marušić - Čiči "izvozao" po cijeloj redakciji i tjerao ga da se slika po stolovima, na zidiću ispred zgrade, dok skače, pleše, vadi mačeve i čita Glas Istre, Beganović sjeda sa mnom i, tek nakon nekoliko minuta, skida masku sa sebe, ispod koje otkriva znojem orošeno lice i osmijeh koji do kraja razgovora neće skinuti sa lica.

- Nikad nisam vidio da se ljudi smiju koliko zadnja dva tjedna, objašnjava mi razlog zbog kojeg većinu dana provodi u kostimu.

- Lijepo je to vidjeti, u današnje je vrijeme to prava rijetkost., zaboravili smo i zapostavili ono dijete u sebi. Hodao sam gradom i šetao Lungo Mare, i shvatio da smo zbog svega što nam se događa postali jako ozbiljni. Treba nam više smijeha, poručuje Beganović.

Priča mi kako je u mladosti radio kao animator te da oduvijek voli zabavljati ljude, posebice djecu, od kojih je najlakše izmamiti osmijeh. Znao se, kaže, ponekad i maskirati, ali ljudi nikad nisu na tako pozitivan način kao sada.

- Ima nešto u tom Deadpoolu, vole ga klinci, tinejdžeri, ali i starci koji misle da sam Spiderman, veselo poručuje Beganović.

Policija ga je, kaže ovih dana zaustavila više od deset puta. Kaže da ih najprije privuče glasnom glazbom iz filma, odnosno jednom od šest pjesama iz filma koje Beganović, "ovisno di si i šta si", non-stop vrti posljednjih 15-ak dana, koliko se gradom kreće u kostimu.

Jednom kad spaze da na licu ima masku, kaže, policajci odmah "pale rotirku" i kreću za njim no, kako i sam ističe, ne čini ništa protuzakonito. Nijednom nije kažnjen, a ističe da i službenici ubrzo shvate da se radi o nečem pozitivnom. Ipak, jednom su ga upozorili da u autu ne smije imati reflektirajuće svjetlo, odnosno omanju disco kuglu koju je do tad držao u autu.

Beganović ističe da je još prošle godine, dolaskom korone, osjetio potrebu da bude od pomoći.

- Kada je krenula korona, nazvao sam centar za psihološku pomoć i pitao na koji način mogu biti od koristi. Početna je ideja bila okupiti nekoliko pulskih glazbenika na određenoj lokaciji i održati kratke koncerte za ljude koji žive u okolnim zgradama. Dobili smo njihovo dopuštenje i podršku, s obrazloženjem da je animacija dobar psihosocijalan način pomoći ljudima koji su potreseni covidom, ali od inicijative ipak nije bilo ništa. Ja se glazbom bavim tek godinu dana, i dalje mi je bed svirati u javnosti. Ali kad se treba obući u kostim i glumit budalu, nema problema!, dobacuje s još širim osmijehom na licu.

Zbog već podužeg razdoblja u kostimu pulski Deadpool nailazi na tehničke poteškoće:

- U odijelu nije baš ugodno, a i čovjek se znoji, pa ga moram i prat'. Srećom, brzo se suši. Počeo ga je uzimati zub vremena, već su popucali neki prsti, stalno unutra pucaju neki konci i končići pa me svrbi lice. Već sam htio naručiti isto takvo odijelo s interneta, ali je nažalost firma koja ga proizvodi propala! Ne znam do kad ću ovako. Svako jutro se probudim, gledam taj kostim, gleda on mene, i šta ću…, zaključuje naš stvarno pozitivni sugovornik.

Povezane vijesti

• Redakciju Glasa Istre posjetio je TAJANSTVENI PULSKI DEADPOOL!